Prvo hrvatsko pivo? Koješta!
Svijetlo lager Prvo hrvatsko pivo prepoznatljive zlatne boje unatoč brojnim preprekama proizvodi se od 1664. godine zahvaljujući vrhunskim sastojcima. Tako stručnjaci za reklamu predstavljaju novi proizvod Osječke pivovare, uporno ponavljajući bezobraznu laž o navodnoj tri i pol stoljeća dugoj tradiciji pivovare na Zelenom polju. Zato ih moramo upitati: Ljudi, dokle?
Mi smo iz nekog, teško shvatljivog, razloga neizlječivo opsjednuti potrebom da u nečemu budemo prvi. Lijepo se to vidi i na pivskoj sceni, valjda zato što je još uvijek tako propulzivna, dinamična, što tako buja i naglo se razvija, što se praktično svakodnevno na policama pojavljuju nova piva, za koja više nije dovoljno da budu dobra, nego trebaju još nešto čime će privući pozornost. To nešto je često primat u ovom ili onom. Prvo hrvatsko crat pivo, prvo pšenično, prvo kasačko, prvo pivo za žene, prvo skuhano lijevom rukom…
Prvo hrvatsko pivo, koje upravo stiže iz Osijeka vrhunac je, koji je nemoguće nadmašiti. Zapravo, bio bi, kad bi to mogla biti istina. Ali, ne može. To je obična, glupava, bestidna laž. Kao što je izmišljotina i festival prvog hrvatskog piva, što je epitet, kojim se kite osječki dani piva. A sve to rade nekažnjeno i jedina je posljedica posvemašnja zbunjenost ljudi, kad čuju da to nije istina. Naime, kad predstavljam daruvarsku pivovaru ne propustim spomenuti da je to najstarija hrvatska pivovara, koja i danas pivo proizvodi na istom mjestu na kojem je vlastelinsku pivovaru 1840. godine dao izgraditi Izidor Janković. Tada često čujem pitanje: Pa, zar nije Osječka pivovara najstarija u Hrvatskoj, oni se tako reklamiraju. Po onoj Garfildovoj Ako je bilo na televiziji – It must be True! mnogi misle da je Osječka pivovara stvarno najstarija tvornica piva u zemlji, da su njihovi Dani piva uistinu dani prvog hrvatskog piva i napokon da je njihov novi proizvod Prvo hrvatsko pivo 1664. konačni dokaz da tamošnji proizvođač pjenušave tekućine radi taj posao punih 355 godina.
Tu mistifikaciju podgrijava i hrvatsko izdanje Wikipedije, koja u članku Osječko pivo piše: Osječko pivo je prvo hrvatsko pivo s izvornom recepturom i tradicionalnim načinom proizvodnje koje proizvodi Osječka pivovara, locirana na Zelenom polju, Osijek, i ima tradiciju proizvodnje piva više od tri stoljeća. Prvi zapisi o proizvodnji piva datiraju još iz davne 1664. godine, kada je izvjesni gospodin Bauer izučio zanat u Njemačkoj.
Porezne knjige iz 1697. godine spominju proizvodnju piva u Tvrđavici i Varoši, ali prvi zapisi spominju gospodina Bauera koji je proizvodio pivo još davne 1664. godine, kaže dalje virtualna enciklopedija i nastavlja: Godine 1694. u Osijeku se spominju tri pivara: Joseph Hamerl, Johan Conrad Steer i Vitus Casper. 1695. godine podignuta je pivovara u osječkom predgrađu koja je godinu dana kasnije proizvodila 56 akova (otprilike 32 l) piva. Prvi popis stanovnika iz 1697. godine spominje postojanje pivovare locirane u predgrađu te na otoku s druge strane Drave. 1702. godine za vlasnika pivovare identificiran je Matija Holtzleitner iz Donjeg grada. Pivarski majstor Matija Reith čija je obitelj u 19. stoljeću imala pivovaru se spominje 1755. godine.
O čemu se tu zapravo radi? O manipulaciji, eto o čemu. Naime, povijesni dokumenti uistinu potvrđuju da se od navedene 1664. godine, pa do kraja 17. stoljeća u slavonskoj metropoli otvara nekoliko pivovara, ali one nemaju apsolutno nikakve veze s današnjom Osječkom pivovarom, koja sebi pripisuje svu tradiciju proizvodnje piva u gradu na Dravi. A da stvar bude do kraja apsurdna, pivovara na Zelenom polju izgrađena je tek 1971. godine, dakle nema ni pedeset, a kamoli 350 godina! Istini za volju, ta je pivovara pravna slijednice pivovare Cajetana Šepera, koja je 1856. godine izgrađena na obali Drave, nedaleko gradske luke, a krajem šezdesetih godina gradski su urbanisti odlučili prenamijeniti prostor toga dijela grada, pa je pivovara srušena i nova izgrađena na gradskoj periferiji, pet kilometara dalje od mjesta na kojem je bila stara. To je sve. Dakle, Osječka pivovara baštini samo tradiciju pivovare Cajetana Šepera, a ta je osnovana 1856. godine. Uostalom, čak i ta i takva Wikipedija to izrijekom potvrđuje, kad kaže: 1856. godine Kajetan Šeper, koji je pivarski obrt izučio u Češkoj i Austriji, osniva pivovaru KOJA JE PRETEČA DANAŠNJE OSJEČKE PIVOVARE.
Spominjanje proizvodnje piva u poreznim spisima ne može biti legitiman kriterij za svojatanje pivske tradicije. Evo, u Zagrebu postoji pismena potvrda postojanja pivovare u 1721. godini, ali Zagrebačka pivovara ne pomišlja da bi se kitila tim tuđim perjem, nego kao godinu početka navodi 1892. kada je i izgrađena. A zapravo bi se Zagreb mogao hvaliti da njegovo pivarstvo vuče korijene iz srednjeg vijeka, jer su zanatski pivari tu postojali u 14. stoljeću.
„Od danas postojećih hrvatskih pivovara osječka je među onima s duljom tradicijom. Prva slavonska pivovara i tvornica leda Cajetana Šepera osnovana je u osječkom Gornjem gradu 1856. Hmelj je Šeper uzgajao na pustari nedaleko Osijeka, ali ga je i otkupljivao od drugih veleposjednika. Led je zimi vadio iz Drave te ga konzervirao. Pivo se točilo odmah do pivovare u gostionici koja je ljeti imala i vrtni dio s pogledom na Dravu,“ pisao je u svojoj kolumni Idemo na pivo Mladen Klemenčić. „Vrhunac proizvodnje Šeperova je pivovara imala prije Prvoga svjetskog rata. Obitelj je vodila pivovaru sve do 1945, kada je nacionalizirana. Stara zgrada srušena je u 1970-ma te je izgrađena nova, koja je nastavila proizvodnju i tradiciju. Osim Šeperove u Osijeku je postojala i tzv. Bauerova pivovara, koja je poslovala do 1920-ih godina.“
A Osječanin Vlado Pest u članku Put slave pivovare s Drave, piše: „Pivarstvo je u Osijeku najstarija tvornička djelatnost, koja potječe iz druge polovine sedamnaestoga stoljeća. Još za vrijeme vladavine Turaka, poneki su Osječani uspjeli odlaziti na školovanje i naukovanje u područja današnje Njemačke, gdje se onda pivo uvelike pilo i ondje izučili način spravljanja toga pića. Tako je prva proizvodnja piva u našem gradu započela, prema povijesnim izvorima, davne 1664. godine, a vlasnik prve gradske pivovare bio je izvjesni gospodin Bauer.“ V. Pest u opsežnom tekstu opisuje povijest osječkog pivarstva, ali njegove početke ne povezuje sa sadašnjom Osječkom pivovarom, kao što to čine stručnjaci za reklamu. Dakle, ozbiljni autori smještaju Osječku pivovaru točno tamo gdje joj je mjesto – među pivovare s najduljom tradicijom u Hrvatskoj, što pivovara osnovana 1856. godine uistinu i jeste. Zašto joj to nije dovoljno?
