Prva desetljeća rada pivovare

Daruvarsku pivovaru osnovao je Izidor Janković kao dvorsku pivovaru, koja je osim za grofovski dvor, vlastelinstvo pivo kuhala i malobrojno daruvarsko pučanstvo, a za sve to desetljećima je bio dovoljan kapacitet od tisuću litara, s kojim je pivovara dočekala kraj 19. stoljeća.

Krajem stoljeća, točno 1893. Pivovara ponovo mijenja vlasnika, a imućni Daruvarčani Pollak, Crner i Dobrović otvaraju novi list u njezinoj povijesti – proširuju kapacitet, računajući na veću potrošnju razvojem lječilišnog turizma agilnih Daruvarskih toplica, a koriste svjetski glas češkog piva i prisutnost češke manjine u daruvarskom kraju, te uvode značku Staročeško, koja će od tada do danas biti perjanica proizvodnog asortimana daruvarske pivovare. O tim vremenima pišemo u posljednjem nastavku malog feljtona, kojim najavljujemo skori izlazak knjige Pivovara Daruvar – priča koja teče 180 godina iz pera našeg urednika Mate Pejića.

Prvih nekoliko desetljeća, zapravo cijelih pola stoljeća, o daruvarskoj je Pivovari teško pronaći bilo kakve informacije, a zapravo se i nema bogzna što reći. Pivovara je utemeljena s ciljem da utaži žeđ grofovske obitelji, dvorjana, radnika na vlastelinstvu i, doduše rastućeg, ali ipak malog broja stanovnika grada. Sve to vrijeme bila je u rukama grofovske obitelji, a godišnji kapacitet nije prelazio početnih petsto hektolitara. 

 U međuvremenu je Pivovara, zajedno s cijelim vlastelinskim dobrom, više puta mijenjala vlasnika. Najprije grof Julije Janković, koji je Pivovaru naslijedio od oca Izidora, prodaje 1879. vlastelinstvo zajedno s Pivovarom Magdaleni Lechner, čija je kći Antonija bila udana za pomađarenog Židova Aleksandra pl. Tüköryja de Algyesta, ranijeg prezimena Spiegel. Već godinu dana kasnije Magdalena Lechner umire, a sva njezina imovina pripada obitelji Tüköry. Pivovaru nasljeđuju Aleksandrovi sinovi Alois (Vjekoslav) i Antal (Antun). Zgodna je koincidencija da je Magdalena Lechner i ranije imala veze s pivarstvom – njezin suprug, poznati austrijski poduzetnik Anton Paul Lechner (1792. – 1860.) bio je vlasnik pivovare Brunner-Brau u mjestu Brunn am Gebirge u Donjoj Austriji, koja je bila jedna od najvećih pivovara u Austro-Ugarskoj. 

Povijesni izvori koji spominju početke Pivovare odreda navode da ju je obitelj Tüköry 1893. prodala „imućnim građanima Pollaku, Crneru i Dobroviću i da zapravo tek tada počinje širenje Pivovare“. Poduzetnički trojac imao je viziju razvoja Pivovare, koja se temeljila prije svega na velikom broju gostiju banjskog kupališta, što su u Daruvar dolazili sa svih strana tek izgrađenom željezničkom prugom. Nazočnost mnogih turista, poslovična kvaliteta češkog piva i mjesna češka zajednica dali su vlasnicima ideju da skuhaju pivo imena Staročeško. Bilo je to 1893., u prvoj godini njihova upravljanja Pivovarom, a pivo je bilo Staročeško Zimsko. Zanimljivo je da je baš u istoj godini u kojoj je kreiran pivski brend koji je i danas perjanica proizvodnog asortimana daruvarske pivovare, dakle u 1893., građanska pivovara Plzeň registrirala zaštitni znak Pilsner – Urquell, kako bi svoj proizvod zaštitila od mnogih zloupotreba. Zgodna je to koincidencija, budući da se Daruvar s pravom diči činjenicom da svoje pivo temelji na češkoj, dapače – plzenjskoj pivskoj tradiciji. Od tog vremena se ime Staročeško koristi manje-više neprekidno, pa je to ujedno i jedan od najstarijih pivskih brendova u Hrvatskoj, a pivo iz Daruvara prelazi granice grada i osvaja okolna mjesta. Svjedočanstvo o tome nalazimo u Glasniku požeške županije u kojem je krajem stoljeća objavljen ovakav članak: „Daruvarska pivara dobiva svakim danom sve veću vriednost. Nastojanjem njezina vlastnika Dragutina Pollaka, koji nije žalio ni troška ni truda, uredjena je sada pivara tako dobro, da se njezino pivo može takmiti i s boljim, poznatim vrstima piva. Vlastnik je uredio i strojeve za proizvadjanje umjetnoga leda, a pored toga je namjestio same izvrstne strukovnjake, koji se bave proizvadjanjem piva. Na taj je način pivari namaknuo dva sredstva, koja je mogu liepo podići i pribaviti joj liep glas. Isti je tvorničar već odpočeo razašiljati svoje takozvano ozimno pivo (Winter-Bier) u buradi i u bocama, pa tko želi toga dobroga piva, neka se obrati na samu pivaru u Daruvaru.“

Dakle, do kraja 19. stoljeća Pivovara je već prošla kroz mnoge ruke, no zanimljivo je da potvrdu ovih transakcija nije moguće pronaći u zemljišnim knjigama daruvarskog Općinskog suda. Tu se u gruntovnici doduše čuvaju sve zemljišne knjige, ali rečene promjene vlasnika naprosto nisu upisane. U zemljišno knjižnom ulošku koji prati promjene na arealu daruvarske Pivovare pobrojane su sve nekretnine, podijeljene na „urbarsko zemljište“ (kuće br. 40 i 53, dvorište i kuhinjski vrt…) i na „plemićko zemljište“ (kuća br. 100 – pivovarska pivnica Vranjevina – s dvorištem /Pivara/, kuhinjski vrt kod Pivare, kuća br. 230 /današnja uprava prihoda /, dvorište, potkućnice, oranice…), ali ne i svi vlasnici. U rubrici „upisi vlastničtva“ prvi upis je onaj iz 1883. godine, koji glasi: „Na temelju ugovora od 22. lipnja 1883. odpisane su kat. parc. br. 126. 127 iz gruntovnog uloška br. 13 iste obćine od imena Ivana Weinera te su prenesene na kupca Dragutina Pollaka.“

Međutim spomenute parcele ne nalaze se u arealu Pivovare, nego su to čestice na uglu današnjih ulica Jelačićeve i Svačićeve prema jugu, dakle prema Dalitu. Na drugu stranu ulice tada nije ni bilo, nego je tu počinjao dvorski perivoj s ribnjakom i zvjerinjakom. Tako je zapravo prvi upis promjene vlasništva nekretnina na kojima se nalazi Pivovara u zemljišnim knjigama daruvarskog suda onaj iz 1903. godine, kada je Pivovara prešla u ruke društva Daruvarska dionička pivovara. U gruntovnici je 24. travnja 1903. godine, uz napomenu „kupovina 190.000 kruna“ upisano da se „na temelju uručbene isprave od 8. travnja uknjižuje pravo vlasništva na A za korist Daruvarske dioničke pivovare u Daruvaru“. Sljedeći upis promjene vlasništva je onaj iz siječnja 1946., kada je na osnovu sudske osude kao novi vlasnik Pivovare upisana Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a to znači da nisu upisane niti prodaje Pivovare obitelji Gross 1925. godine ni Viktoru Hrešiću 1941., za koje znamo iz brojnih dokumenata i zapisa.

Sastav ravnateljstva Daruvarske dioničke pivovare u prvoj godini 20. stoljeća nalazimo u pregledu Obrtnih poduzeća u Hrvatskoj i Slavoniji u budimpeštanskom almanahu Magyar Compass za 1901. Bili su to Vjekoslav pl. Tüköry, Franz Urner, Dr. Ilija Hirschenstein, Lavoslav Breslauer, Vaclav Hledik, Azdrubal Berger, Albert Kohn.

U izvatku iz Trgovačkog registra kod sudbenog stola u Požegi stoji da je 3. prosinca 1900. tvrtka upisana u registar kao Daruvarska dionička pivovara, njemački: Daruvarer Aktienbrauerei. Društvo je osnovano „na nepredviđeno vrijeme s temeljnom glavnicom od 250.000 kruna uz dionice po 200 kruna, a članovi ravnateljstva bili su Franjo Urner, Vaclav Hledig i Azdrabal Berger. Sljedećih godina u trgovački je registar unesen niz promjena članova ravnateljstva: umjesto dr. Ilije Kiršenšteina upisan je Sigmund Löwy, umjesto Lavoslava Breslauera Josip Gruss, zatim je upisan novo imenovani član Izidor  Dobrović, a izbrisani članovi Vjekoslav pl. Triković (očito se radi o Vjekoslavu pl. Tüköryju) i Albert Kohn, a umjesto Ivana Szarvaša upisan je Julio Majerski. Milan Dobrović, nećak suvlasnika Pivovare Izidora Dobrovića, imenovan je članom ravnateljstva 1907. umjesto Franje Urnera. Iste je godine izbrisan Feliks Deutsch, a upisani Hinko Mathiae i Moritz Berger.

Ista vrijednost kapitala i broj dionica zapisan je i u pregledu u godišnjaku Magyar Compass za 1909. iz kojeg doznajemo i to da u Pivovari radi 20 radnika, te da ima kapacitet od 5.000 hektolitara piva (no sve do 1925. godišnja je produkcija ostala na 2.000 hektolitara piva) i elektromotor od 45 konjskih snaga, a za pogon troši 19 vagona ugljena na godinu. Predsjednik skupštine bio je Izidor Dobrović, direktor Milan Dobrović, u ravnateljstvu su bili Sigmund Löwy, Josip Gruss i Julio Majersky, u nadzornom odboru Julio Morgenstern, Moritz Berger i Vjekoslav Šandor, pravni zastupnik Dr. Matko Lasković te majstor pivar Karl Roth. 

Na osnovu zapisnika s izvanredne glavne skupštine održane 29. ožujka 1913.  u registar su unijete izmjene društvenih pravila prema kojima je „zbog gubitka odpisana cijela dosadanja dionička glavnica od 2500 kruna, tako da dosadanje dionice daruvarske dioničke pivovare izdane prvoga veljače 1903. u nominalnoj vrednosti od 200 K postaju bezvrijedne i ništetne, a subskribirana i uplaćena nova dionička temeljna glavnica od 150.000  kruna, koja je podijeljena na 1250 dionica po 120 kruna, glasećih na donosioca.“ Izmjenama pravila dopunjena je i registracija djelatnosti tvrtke, pa se tako društvo od tada osim proizvodnjom piva i „uzgrednih tvorina“ može baviti i proizvodnjom i prodajom električne struje za rasvjetu i obrtne svrhe, kao i svim poslovima koji spadaju u struke elektrotehnike, te još i prodajom vina i žestokih pića.

Te godine promijenjen je i sastav ravnateljstva u kojem su sada Josef v. Littke, Georg Jagnić, Imre Baempta, Vaclav Smid, Paul Wallfisch, Emil Baumann, Salamon Gross i Milan Dobrović. Sljedeću veliku rekonstrukciju uprave Pivovara doživljava 1918. godine. Na čelu Skupštine dioničara sada je Emerich Daempf, direktor je Aleksandar Szantó, disponent Wdmund Weisz a braumeister, to jest majstor pivar, Ivan Dominko. U nadzornom odboru sjede Béni Spitzer, Vjekoslav Šandor, Aleksandar Jovanović, Dr. Franjo Berković, Julius Tausz, Theodor Bolgar i Dr. Aleksandar Jančić.

Kad je riječ o personalnim promjenama, iz Trgovačkog registra sudbenog stola u Požegi, čiji se prijepis nalazi u Državnom arhivu Bjelovar, prenosimo samo ona imena koja su u povijesti Daruvara ostala dobro zapamćena, a među njima su imena iz obitelji Gross (Leon, Gustav, Teodor, Salamon), koja je kasnije (1925.) preuzela Pivovaru i upravljala njome do 1941. godine. Nakon preuzimanja Pivovare, obitelj Gross obavila je veliku obnovu pogona, pa je godišnja produkcija povećana s dvije tisuće hektolitara u 1925. na čak deset tisuća hektolitara u 1931. godini.

Pivovara je bila i mjesto kulturnih manifestacija, pa tako u prvom broju tjednog časopisa Daruvarčan iz travnja 1924. godine doznajemo da je „u najvećoj dvorani daruvarske pivovare bila ove nedjelje dne 30. III. krasna proslava stogodišnjice rodjenja najvećeg slavenskog glazbenog skladatelja Bedřicha Smetane. Dvorana je bila puna najodabranijeg općinstva.“ Iz reklamnih rubrika onodobnih novina možemo iščitati i asortiman Pivovare,  a  to su piva Imperial, Daruvarsko 15°, Porter, Sanator i Gambrinus.

O poslovanju Pivovare piše u ono vrijeme i časopis Jugoslavenski Lloyd, koji u broju od 1. siječnja 1941. donosi kratku vijest: „Pivovara u Daruvaru proslavila je ovih dana stotu obljetnicu postojanja, a uprava pivovare, koju je 1840. godine osnovao grof Janković, u rukama je Teodora Grossa.“ Iste novine u broju od 10. srpnja 1939. pišu kako je „Gradjanska pivovara d.d. krajem prošlog stoljeća bila u rukama obitelji Pollak, koja je 1903. godine Pivovaru prodala društvu daruvarskih građana i iselila se iz Daruvara. Njezin snažniji razvoj  počinje 1913. godine i od tada počinje kontinuitet u upravljanju poduzećem.

Gradjanska pivovara d.d. danas je opremljena modernim strojevima, koji se stalno upotpunjuju, slijedeći napredak tehnike. Zahvaljujući tome, kao i činjenici da se u proizvodnji daruvarskog piva koriste prvorazredne sirovine, ima daruvarsko pivo i prvorazrednu kvalitetu.“

Ponešto o Pivovari i njezinu djelovanju doznajemo i iz Sjedničkih zapisa općinskog zastupstva Daruvar trg, koji se čuvaju u Državnom arhivu Bjelovar. No, u razdoblju od 1902. do 1923., koje pokrivaju četiri debele knjige Sjedničkih zapisa, gradski su se oci bavili samo dvjema temama vezanim za Pivovaru – imovinskom pravnim  odnosima u predmetima otvaranja i uređenja putova kod Pivovare, i javnom rasvjetom, koja je napajana iz elektrane u vlasništvu Daruvarske dioničke pivovare i munjare. Evo nekih primjera.

Na sjednici 26. svibnja 1905. općinsko je zastupstvo  raspravljalo o „otvaranja puta kraj pivare“, a u zapisniku čitamo: „U katastralnu mapu unešene su nove ulice pod kat. brojem 258, 252/5 i 253/4, gruntovni katastarski broj 253/1a i /1b, te ulice su mjestimično izgrađene, te ovi novootvoreni putovi uneseni su u gruntovnici na ime Alojsa pl. Tüköry da se te nove ulice, odnosno putovi izgradjivati mogu, potrebno je da na ime obćine kao javno dobro u gruntovnici prenesene budu. Stoga je nužno da se u tu svrhu propisana isprava dobavi.“

Nepunih mjesec dana kasnije, 16. lipnja 1905., općinsko je zastupstvo jednoglasno zaključilo „da se moli tutorstvo ostavine pok. Alojsa pl. Tüköry, da bi navedene putove, koji su već ostvareni ovoj općini trga Daruvar u vlasničtvo ustupilo, da se gruntovno prenesti mogu, a tada istom bi se mogle te ulice izgraditi; uz ove putove da se ustupi na katastralnoj čestici 252/6 (kat. mapa) uz potok diljem prema sjeveru.“  

„Čita se odluka Kraljevske kotarske oblasti u Daruvaru od 20. oktobra 1919. broj 9570 glasom koje je podieljena gradjevna dozvola Dioničkoj pivovari i munjari u Daruvaru za podignuće željeznog plota i kapije pred njenom zgradom, zatim za podignuće zgrade za destilaciju voća“, stoji u zapisniku s jedne druge sjednice općinskog zastupstva krajem 1919. godine.

Takvih je odluka u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća bilo dosta, jer su to bile godine turbulentnog razvoja Pivovare i grada. Njihova interakcija se ogledala uz ostalo i kroz gradsku javnu rasvjetu koja je napajana strujom iz munjare, što je djelovala u sastavu Pivovare. Ta je tema bila često na dnevnom redu zastupstva.

Autor o svom pjenušavom djelu:

Knjiga Pivovara Daruvar – priča koja teče 180 godina kruna je mog pisanja o pivu. Od 2008. godine svakodnevno pišem tekstove o pivu za web stranicu Pivnica.net, koju uređujem. Autor sam izložbe o pivu u stripu Nacrtaj mi krigl  koja je gostovala u mnogim hrvatskim gradovima, u muzejima i galerijama te u češkim domovima kao dio Noći muzeja i Dana češke kulture, a otvaranje izložaba pratila su predavanja o povijesti piva. Pod okriljem pivskog portala nastala je i izložba fotografija Mojih 25 godina Oktoberfesta koju prati i publikacija s odabranim reportažama s minhenskog festivala piva. U svim pivskim projektima tijesno surađujem s Pivovarom Daruvar, o kojoj sam napisao brojne reportaže.

Ilustracije:

Naslovna: Staročeško zimsko pivo skuhano je 1893. godine i tako je utemeljen jedan od najstarijih hrvatskih pivskih brendova. (arhiv Pivovare Daruvar)

1. Obitelj Aleksandra pl. Tüköryja de Algyesta naslijedila je Pivovaru.
2. Izidor Dobrović, jedan od trojice dobrostojećih Daruvarčana, koji su 1893. godine Pivovaru kupili od obitelji Tüköry.
3. Članak iz Glasnika Požeške županije iz 1897. u kojem se hvali daruvarsko „ozimno pivo (Winter Bier)“ (Gradski muzej Požega)
4. Reklama za daruvarsko pivo u Glasniku Požeške županije iz 1898. godine. (Gradski muzej Požega)
5. i
6. . U zemljišnim knjigama daruvarskog Općinskog suda prvi upis promjene vlasništva je iz 1903., a sljedeći tek poslije Drugog svjetskog rata (Općinski sud Daruvar).
7. Razglednica iz 1908. godine s pogledom na Pivovaru (ustupio Dejan Leković)