Sinoć je u zagrebačkom Kota baru (bivši Kalnik) u Medulićevoj ulici 20 predstavljena knjiga Idemo na pivo, zbirka putopisnih pivskih eseja Mladena Klemenčića, objavljivanih proteklih godinu i pol dana u Vijencu, dvotjedniku Matice hrvatske i uz dozvolu autora i uredništva Vijenca na našem portalu.
Zapisi Mladena Klemenčića, leksikografskog savjetnika u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, svojevrstan su pivski putopis u kojem autor prema zemljopisnom ključu priča priču o pivu, njegovoj proizvodnji i kulturi ispijanja. „Mladen je putovao po svijetu, obilazio države i gradove, isprobavao piva i ono što se uz njih jede i o tome je pisao eseje" , rekao je u uvodu urednik knjige Zoran Maljković naglasivši kako je izbor piva i pivnica sasvim osoban.
Osim njega o knjizi, pivu, putovanjima i pivskim iskustvima uz autora govorili su književnici Goran Tribuson i Ratko Cvetnić. „Knjiga vas neće automatski učiniti ljubiteljima piva, ali će vam objasniti zašto te neki ljudi jesu", rekao je Cvetnić.
U izdavačkoj kući Mozaik knjiga koja je izdala zbirku kažu da autor želi raspraviti neke stereotipe u vezi s pivom, ispričati zanimljive pričice koje stoje u pozadini pojedinih pivskih naziva, znakova i simbola, ukazati na širi kulturološki aspekt pivarstva i potrošnje piva, a naposljetku i preporučiti neke manje poznate pivske vrste, kao i mjesta u različitim zemljama i gradovima gdje se može popiti dobro pivo i osjetiti prava pivnička atmosfera.
„Mladenov eseji su važni radi toga što je to pionirska knjiga u kojoj ćete pronaći podatke o pivima gornjeg i donjeg vrenja, o razlici engleske i američke pinte ili o lambic pivima, dakle o svemu onome što čini ozbiljan nivo znanja iz pivarstva. Knjiga je značajna jer Mladen pokušava razračunati s ustaljenom predrasudom da konoseri piju vino, a puk s bauštele pivo", rekao je Tribuson i naglasio: Vjerujem da će nakon ove doći i druge knjige te vrste, da će vino prestati biti toliko atraktivnije i da će napokon nestati oni odvažni sommelieri koji nas uvjeravaju da je se prednjem nepcu osjeti barik i citrus, a na jeziku mokri kamen i pluto.
Trubuson je dodao da Mladenova knjiga nije samo geografski već i povijesni putopis jer govori o brojnim stvarima koji se tiču povijesti pivarstva i povijesnim osobama. „Možemo kazati da se radi i o nekoj vrsti sociološkog i psihološkog putopisa jer se osvrće na mnoge stvari vezane uz rituale ispijanja piva, atmosferu u pivnicama i pabovima. To je putopis koji ima stanovite literarne vrijednosti i u kojem ćete pronaći zgodna mjesta o, recimo, gotovo badnjoj večeri u Beču ili priču o Groblju za bezimene", rekao je Tribuson.
Klemenčić i Cvetnić su objasnili zašto su knjigu promovirali u Kota baru naglasivši da su tu iz dva razloga. „Ideja je bila da to bude pabovsko predstavljanje, da ne bude klasični ex katedra nastup. Htjeli smo se prisjetiti nekih starih zagrebačkih lokala. Kota, zapravo, baštini dva lokala. Kad smo dogovarali datum mislili smo da će to biti moguće napraviti u dvorištu. Onda bi to bilo u nekadašnjem Kalniku. Ovako se nalazimo u nekadašnjoj Sageni", rekao je Klemenčić.
"Mladen i ja smo generacija, dolazimo iz Trnskog. Naša tinejđerska socijalizacija, sredinom sedamdesetih godina je bila vezana uz lokale koji su bili u krugu terminala autobusne linije broj 43, znači na Mažurancu. To su bili lokali poput Plitvica, legendarni Kalnik, tip lokala u kojem ste mogli naći vrlo šaroliku grupu ljudi koja se sastojala od kvartovskih štemera, nižih službenika talijanskog tadašnjeg konzulata, pripadnika ostataka poraženih snaga kako se tada govorilo... Konobarice su bile vrlo zanimljive, bile su malo starije, a kada bi malo cugnule bile su dosta neraspoložene kada bi gosti imali kakve reklamacije. Jedno od obilježja ugostiteljske ponude koje smo ja i Mladen rekonstruirali je što bi vam pivo i juhu servirali otprilike na istoj temperaturi. Kad bi pokušali birati što bi tu konzumirali - imali smo dvije vrste piva: veliko i malo", dodao je Cvetnić.
Nema puno toga što nije rečeno o pivu u ovoj knjizi, a ono što je ostalo bit će objavljeno u Vijencu. „U knjizi ime nekoliko tekstova koji nisu u Vijencu, ali će nakon izlaska knjige Vijenac dobiti tekstove koji nisu u knjizi tako da izdavači ne budu nezadovoljni i da mi ne zamjeraju", kazao je Klemenčić
Pekarna Dinara počastila sve prisutne počastila je pecivima, kolačima i grickalicama, a Daruvarska pivovara Staročekom pivom. „Daruvarska pivovara je sponzor jer je u duhu antiglobalizacije. Spada u manje hrvatske pivovare, a svakako je jedna o najstarijih. Mi smo isprobavali ta piva, pijemo ih i mislimo da ih treba piti više nego se to do sada činilo jer oni nisu baš prisutni na tržištu iz poznatih razloga", objasnio je Klemenčić.
