Prije nego je Prohibicija stupila na scenu, prohibicionisti su pokrenuli besramnu propagandu, kojom su opravdavali svoje ciljeve, koja postaje sve apsurdnija, kako vrijeme više prolazi, piše Jay Brooks na svom blogu Brookstone Beer Bulletine u postu pod nazivom Grickanje između obroka vodi u alkoholizam i smrt.
Apstinentski pokret u Americi započeo je tridesetih godina devetnaestog stoljeća i izvorno je primarno bio usmjeren protiv žestokih alkoholnih pića, likera, dok se pivo smatralo umjerenim napitkom, što je u usporedbi s likerima uistinu i bilo. Međutim, s vremenom je pokret bivao sve više i više netolerantan, ne samo prema alkoholu, nego i mnogim drugim stvarima, kao što su kava, turšija, šećer, čaj, pa čak i meso. Apstinencija je postala ama sebi svrha, postala je potpuno fanatična, a u mnogim slučajevima na svojim su je leđima nosile razne religiozne frakcije a vodili svećenici. Ta je tranzicija lijepo opisana u knjizi Jessice Warner All or Nothing: A Short History of Abstinence in America.
Godine 1915. kada je objavljen propagandistički biser, kojim ilustriramo ovaj članak, prohibicionisti su dosegli vrhunac apsurda. Ilustracija je kreirana prema apstinentskom programu evangeličkog svećenika Thomasa F. Hubbarda, a objavio ga je nakladnik Wagoner Printing Company of Galesburg, Illinois. Pokazuje kako „popustljiva majka" može uništiti život svoga djeteta, vodeći ga stazom (ili stepenicama) prema „alkoholičarskom" grobu. Stoga zapamti, nikad ne budi blag prema svom djetetu. Dobro gledaj, što bi se moglo dogoditi.
Gledaj, ako možeš slijediti tu logiku.
Ako dopustiš svome sinu pokoji zalogajčić između obroka, to će ga bez svake sumnje odvesti u bolest, a onda ćete mu, da biste mu ublažili boli, dati - avaj - lijekove i sirupe za umirenje. A to će nedvojbeno dovesti do toga da jede previše turšije, odnosno ukiseljenog povrća, te svinjetine (uvijek je kriva slanina) i meksikaniziranih jela i ljutih umaka, znate ... začina! Kad ih jednom počne koristiti za poboljšanje okusa, više ih se neće otarasiti. Topla hrana i „drugo bijelo meso" će, naravno, dovesti do toga da vaš sin, koje li nesreće!, počne voditi lagodan život s puno tjestenine i slatkiša. On će sve te šećerleme potom htjeti isprati „čajem, kavom i kokom" (sic!). A vi znate da to ne može biti dobro. To je veoma klizav teren. Nakon toga poželjet će piti „sodu, limunadu i đumbirovo pivo." Poslije će vaš sin osjetiti potrebu da se opusti uz pomoć cigarete i drugih duhanskih proizvoda. Što bi još mogao poželjeti?
On zapravo nema izbora. Ustvari ga ne možete ni kriviti. Nakon soda-limunade svatko ima potrebu zapaliti cigaretu. To je jednostavno prirodno. A kad jednom počneš pušiti, ne možeš se oduprijeti ni kockanju. To je naprosto neizbježno. Kad jednom počneš pušiti, igrati karte, bacati kocke, više nema nazad. Tu više nema pomoći. Vi dobro znate što radi svaki božji kockar na cijelom svijetu, zar ne? Naravno: pije „likere i žestoka pića." Ali, on to ne čini prigodno, nego nastavlja piti stalno i nikada ne prestaje, sve dok ne završi u „alkoholičarskom grobu." I to sve samo zato što ste mu dopustili malo grickalica između obroka. To je tako očigledno. Tu je jasan kruti lanac od grickanja do smrti, bez mogućnosti da se neka karika slomi. To je kao da silazite niz stepenice. Gravitacija vas vuče i nemate druge mogućnosti nego silaziti stepenicu po stepenicu, sve dok jednom nogom ne dosegnete grob.
To je, naravno, potpuno besmisleno, ali svakako je u vrijeme probicionizma bilo onih koji su u to vjerovali, kao što i dan danas ima ljudi koji vjeruju da jedno piće čovjeka čini alkoholičarem. Dok je danas nemoguće zamisliti da bi kampanje protiv alkohola mogle ići ovako daleko kao ovaj evangelički pamflet, ipak ima ih koji idu baš u tom smjeru. Udruga Alcohol Justice, na primjer, koja odbija predznak neo-prohibicionizma, tvrdi da ne postoji sigurna razina umjerene konzumacije alkohola i da je samo „nula" pića jamstvo da vaš život neće završiti u dramatičnom alkoholičarskom rasulu, da nećete postati teret društva i apstinentima izbiti iz džepa milijune dolara za liječenje. Samo potpuna apstinencija jamči spas. Postoje i druge institucije sa sličnim apsurdnim tezama, nerijetko potkrijepljenim kvazi znanstvenim studijama. Stoga majke, nastavite tući svoju djecu i nikad im ništa ne dopuštajte, bez obzira na to koliko im boli to nanosi, ili koliko im radosti uskraćujete. Susretljivost i ljubav su za mekušce. Želite li spriječiti svoga sina da završi u alkoholičarskom grobu, morate ga držati na kratkom lancu. Na kraju, to je za njegovo dobro. Neo-prohibicionisti će vam biti zahvalni, piše Jay Brooks.
Izvor: Brookstone Beer Bulletine
Preveo Mato Pejić
