Prilog zahtijevu za pivsku mirovinu

Kao prvo, kako vidite, ovo nije molba nego zahtijev.

Ovako je bilo:

Ja sam, u stvari, radi tih pivopija, popio svu svoju mladost.

Kako čovjek da ne pije kada vidi, jebote, šta se radi. I drogerirao sam se. I krao. Samo da njima napakostim, da im sjebem pivnicu, jebem im pivnicu! Da im pokažem da se ne slažem s njihovim glupim idealima. Kao svi ljudi trebaju piti isto pivo. U nekakvoj slozi. Podjednako malo i osjećati se podjednako mamurno.

I kao da svaki pivkan ima pravo odlučivati o svom pivu. I o rezultatima toga "rada". Pa gdje to ima, čovječe. Pivkan je da radi, a ne da misli. Kad to čujem odmah mi dođe da se napijem.

Samoopijanje i ta sranja, kužiš.

Svaki gutljaj su regulirali. Naređivali i zabranjivali. Čista diskriminacija!

Ležao sam dvije godine u Pivovari Gradiška. Zbog par kasetofona i nekavih guma. Ma kakve gume, jebote, nisam ni auto imao! Sve je to bila politika pivovare.

Ja sam, čovječe, ležao šest mjeseci samo što sam malo zaspao na poslu. Dobro, jebi ga, tvornica se zapalila i izgorjela, ali da to nije bilo u mojoj smjeni nitko ne bi robijao zbog toga.

U osnovnu sam krenuo godinu kasnije. Ne kada i moji vršnjaci. Krenuo sam, u stvari, s njima, ali me već nakon nedjelju dana poslalo kući. Kažu, nisam jos za školu. Još sam neozbiljan. A nije to. Mrzjela me učiteljica. Zato što sam mucao. I što sam to što jesam.

Sad to znam. Ona je, kučka, bila dijete nekog pivskog oficira. A takvi su mrzjeli nas. Znate već koga.

Nisam je nikad ni završio. Tu školu, mislim. Učiteljicu smo odradili.

S petnaest sam zaglavio u Glinskoj pivovari. Do vojske. U vojsku me, namjerno, potjeralo u brdsku pivnicu. Dobro da sam živ izašao odatle.

Poslije sam neko vrijeme radio kod vulkanizera, pa u onoj tvornici. Želim napomenuti da sam, i dok sam balansirao gume, mislio na našu slobodnu i neovisnu pivnicu.

Poslije je, kako i sami znate, počeo pivski domovinski rat koji sam jako podržavao. Bio sam i na trošenju zaliha.

I ove zadnje tri godine u Lepoglaviskoj pivovari i to je bilo iz pivskopolitičkih razloga. Opet su neprijatelji „točili" protiv mene.

Ja se nadam i vjerujem da će mi moja pivnica sada sve to lijepo obračunati i nadoknaditi. I za izgubljenu dobit i za pretrpljenu duševnu bol.

Ako neće -  ko vas jebe, onda ste i vi lopovi k`o i oni.

Pun mi vas je krigl!