U sinoćnjoj Noći muzeja imao je što reći i Daruvar – grad je to najstarije hrvatske pivovare, utemeljene 1840. godine, u njemu već sedmu godinu uspješno se provodi turistički projekt Beerlist, kroz koji se gostima ljubiteljima piva pričaju „daruvarske pivske i druge priče“ a od prošle godine se turističke skupine na pivskim pričama uz degustaciju piva i demonstraciju njegova sparivanja sa sirom okupljaju u dvorcu grofovske obitelji Janković, odnosno Zavičajnom muzeju Daruvar, u prostoru nazvanom Pivska soba.
Pivska soba je sinoć bila pretijesna za sve znatiželjnike, koji su nakon obilaska galerija Saveza Čeha sa stalnim muzejskim postavom koji svjedoči o doseljavanju iz Češke prije više od dva stoljeća i razgledanja netom otvorene izložbe o povijesti daruvarskog radio amaterizma, poželjeli čuti i Priče iz daruvarske pivske povijesti, kako je nazvan ovaj noćni događaj.
Dobrodošlicu posjetiteljima zaželjela je ravnateljica Muzeja Marija Ivandekić Sikirić, a nakon toga preuzeli su ih majstor pivar Pivovare Daruvar Krešo Marić i Miran Husak, autor projekta Beerlist, kroz koji su osmišljene daruvarske povijesne pivske priče. Konkretno: Krešo je pričao priče, a Miran se brinuo da ne bude žednih, marljivo dotačući u njihove čaše Staročeško crveno i Imperijal IPU iz linije Peti element.
A priča, praćena bogatom galerijom fotografija i faksimila dokumenata ide od 1840. godine, kada je Izidor Janković osnovao dvorsku pivovaru kapaciteta 500 hektolitara godišnje, što je čitavih pola stoljeća bogato dostajalo za sve potrebe vlastelinskog boravišta i nevelikog grada nastalog oko dvorca. Tek 1893. godine dolazi do značajnijeg proširenja, koje je pratilo i širenje grada te njegovo izrastanje u važno banjsko lječilište, koje je mamilo mnogobrojne turiste. Ta proširenja poduzimaju novi vlasnici pivovare, imućni građani Pollak, Crner i Dobrović, koji su uveli i brend Staročeško pivo, računajući da on zbog sjajne reputacije češkog piva i brojne češke manjine koja u to vrijeme već živi u gradu i okolici, ima velik marketinški potencijal. Očito su itekako dobro procijenili, jer Staročeško je opstalo sve te godine, postajući tako jednim od najstarijih hrvatskih pivskih imena, a kuhalo se od prvog Staročeškog zimskog piva, preko široke palete varijanti do današnjeg portfolija u kojem ime Staročeško nose svijetlo i crveno pivo, bezalkoholno i radler.
U međuratnom razdoblju pivovara je u vlasništvu obitelji Gross, koja značajno povećava kapacitet i modernizira proizvodnju a tijekom Drugog svjetskog rata u rukama je obitelji Hrešić, poznatih po tvornici Zdenka u Velikim Zdencima, koja je i dan danas sinonim za topljene sireve. Nakon rata pivovara je nacionalizirana i prolazi niz mijena, proširenja i modernizacija, a od 1971. do 1977. posluje u sklopu poduzeća Zagrebačke pivovare zajedno s pivovarama Zagreb i Karlovac. U to vrijeme kapacitet kuhanja se diže na ogromnih 250 tisuća hektolitara, a dosadašnji rekord u godišnjoj proizvodnji ostvaren je 1994. godine kada je prodano 255 tisuća hektolitara piva.
Nakon Domovinskog rata pivovara je kratko vrijeme bila u vlasništvu radnika a nakon toga u par godina je par puta preprodana privatnim vlasnicima koji je 2008. godine odveli u stečaj iz kojeg izlazi dvije godine kasnije u vlasništvo siračke obitelji Kufner. Pivovara se iz ponora vraća u život, malo zatim kreće s asortimanom pivskih specijala rađenih na zanatski način, a novopokrenuta linija 5th element izrodila je čak 15 raznih piva, od kojih se danas stalno proizvodi 5. Posljednja promjena vlasničke strukture dovodi pivovaru u ruke austrijskog investicijskog fonda koji najavljuje dizanje proizvodnog kapaciteta na 400 tisuća hektolitara, a uz dviju vlastitih linija – Staročeško i Peti element kuhaju se razne robne marke trgovačkih lanaca.
Sve te priče garnirane su mnogim podacima i pokojom anegdotom, a uz njih ispričao je majstor pivar Krešo i priču o tehnološkom postupku proizvodnje piva, kao i o sirovinama za njegovu proizvodnju. Sve uz točeno Staročeško crveno i Peti element IIPA. A i kada je na predavanje stavljena točka gosti su se zadržali u nevezanom razgovoru i ugodnom druženju.
Foto Željko Podsednik i Predrag Uskoković (naslovna fotka)
Za one koji žele znati više:
