Porteri su sve popularniji u Hrvatskoj. Proizvode ga mnogi kućni kuhari piva, kušaju i ocjenjuju na svojim internim degustacijama i službenim natjecanjima, a uz Pale ale, Porter je jedino pivo koje radi zagrebačka Zmajska pivovara. I to vrlo uspješno.
Podsjetit ću samo da mu je relevantni portal Ratebeer.com dodijelio titulu najboljeg piva za prošlu godinu u Hrvatskoj, a u svjetskoj konkurenciji svrstao ga među 15 najboljih na svijetu. U ocjenjivanju zauzeo je 14 mjesto. Ali, što je porter? Pivske enciklopedije kažu sljedeće: vrsta jako zahmeljenog piva, tamne boje koja potječe od prženog neslađenog ječma. Izvorno je to pivo gornjeg vrenja, no danas se proizvodi i kao pivo donjeg vrenja u mnogim zemljama. Iznimka su Velika Britanija i Irska. Sadržava do 5% alkohola, puno neprevrelog ekstrakta i voćnog je okusa. U Velikoj Britaniji i Irskoj Porter se često plasira pod novim imenom, Bitter Stout.
Najveći hrvatski stručnajk za pivo, pokojni prof.dr Vladimir Marić ističe da ga odlikuje izuzetna punoću, sladna aroma, gusta i stabilna pjena. "Nekada se porter pivo dugo čuvalo u drvenim bačvama, gdje se razvijala specifična mikroflora (Brettanomyces spp. npr.), što mu je davalo karakterističnu aromu (miris deke za pokrivanje konja). I suvremena tamna piva imaju tipične "kućne okuse" (vrsta i kakvoća sirovina i stupanj bakteriološke čistoće pogona)", piše prof. Marić.
Porijeklo portera skriveno je u mitovima i legendama, kaže pak Brian Glover, autor poznate Svjetske enciklopedije piva. Priča se da ga je izmislio Ralph Harwood 1722. godine u Londonu kada mu je dosadilo pravljenje popularnog pića Three Threads, miješanjem jakih, smeđih i starih svijetlih piva. Odlučio je napraviti jedno pivo kombiniranjem karakteristika svih triju. Druga legenda kaže da su ga osmislili birtaši koji su "rezali" piva stara, uvela i ishlapjelo piva, dakle ona kojima je istekao rok trajanja sa svježim pivima. Radili su pivo za radničku klasu, ono koje će imati prijatan okus i pristupačnu cijenu.
Porter je bio proizvod prvih velikih svjetskih pivovara, koje su u to doba postojale u Londonu. Varenjem na veliko u ogromnim posudama, mogli su dobiti pivo koje je bilo stabilnije, s boljim kvalitetama za očuvanje nego stara svijetla piva. Prvi porter bio je tradicionalno londonsko mild svijetlo pivo i bilo je više zahmeljeno kako bi se poboljšale kvalitete čuvanja. Pivo je tada mjesecima sazrijevalo u ogromnim posudama, kako bi mu narasla alkoholna jačina. Starija piva tada su miješana sa svježima kako bi se dobilo "cijelo" pivo.
Samo veći pivari mogli su si priuštiti izgradnju skupih postrojenja koja su bila neophodna za proizvodnju piva na ovaj način i da imaju toliko vezanog kapitala u pivu koje sazrijeva. Zauzvrat osvojili su englesko tržište piva jer porter je bio puno pouzdaniji od prethodnih svijetlih piva. Opseg proizvodnje tako je utjecao na cijenu. Porter se pokazao toliko uspješnim da je bio uvelike distribuiran i izvožen. Pivovare u drugim krajevima, kao Guinness u Dublinu, pratile su ovaj primjer i počele proizvoditi vlastiti porter. Prodaja je postupno pala u 19. stoljeću i zamijenila su ga bljeđa "ale" piva i samo su jači porteri preživjeli.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 371 od 19. kolovoza 2015.
