U Karlovcu, gradu na četiri rijeke, ako tko pokrene kakvu akciju ili firmu, velika je šansa da će je nazvati Peta rijeka – od grupe Darka Domijana iz sredine sedamdesetih pa do danas, sve i sva je nazivano tim imenom, a po pravdi ono se najčešće koristi tamo gdje je i najprimjerenije – u stvarima vezanim uz pivo i Karlovačku pivovaru, jer uostalom i uobičajena fraza, kojom se želi dočarati velika količina istočenog piva na nekoj manifestaciji, kaže da je „pivo teklo potocima“. Potoci, rijeke, sve je to tu. Svake godine od 1984. Karlovcem teče peta rijeka na Danima piva, a zapravo teče ta pjenušava peta rijeka još od 1854. kada je počelo kuhanje dragocjene tekućine na Dubovcu. Uz 170. obljetnicu postojanja pivovare ta je priča ukoričena i dostojno nosi naslov Peta rijeka Karlovca. Napisao ju je i izdao Krešimir Perušić.
Karlovačka pivovara je u kronologiji osnivanja hrvatskih pivovara koje i danas djeluju, druga po redu – nakon Daruvarske osnovane 1840. godine – no u mnogim stvarima drži primat. Neke od njih pobrojao je na promociji knjige i K. Perušić: „Prva je pokrenula pivski festival, prva je počela prodavati pivo na benzinskim postajama, opskrbljivati brodove bivše države pivom, prva je dobitnica međunarodnog priznanja za kvalitetu, jedina je pivovara o kojoj su snimljena dva filma, a jedan je uradio oskarovac Dušan Vukotić, prva je proizvela bezalkoholno pivo, prva je koristila limenke, počela je proizvoditi i izvoziti radler, prva je počela proizvoditi sokove...“
Da se razumijemo, nije Karlovačka pivovara (koja danas posluje u sastavu nizozemskog pivarskog giganta Heinekena) prva tvornica piva u gradu na četiri, pet rijeka. Kako je zapisano i u ovoj knjizi, najstariji trag vodi gotovo čitavoj stoljeće dalje u prošlost, u 1779. godinu, kada je u poreznim knjigama zabilježen pivar i dućandžija Georg Purstl. Na prijelom 18. i 19. stoljeća napravljen je projekt za pivovaru koja nije izgrađena, a pola stoljeća kasnije već su u gradu bile tri pivovare. Važna je dakako samo ova koju je 1854. na Dubovcu, na prostoru zv anom Perhovo izgradio barun Nikola Vranyczany, veletrgovac žitom i drvenim dužicama. U prvo vrijeme tu se kuhalo 600 do 800 hektolitara piva. Kako je rastao grad, kako je općenito rasla potrošnja piva i kako je karlovačko pivo zadobivalo povjerenje potrošača, tako je i pivovara rasla i danas čvrsto drži drugu poziciju na hrvatskom tržištu piva.
Nakon crtice o prapočecima proizvodnje piva u Hrvatskoj, knjiga govori o povijesnim okolnostima u kojima je osnovana pivovara, vremena u kojima se u pivovari proizvodio i slad za kuhanje piva, te slijede poglavlja o industrijalizaciji, djelovanju pivovare kao podružnice Zagrebačke dioničke pivovare (u zajedničkom poduzeću sa Zagrebačkom, ali i s Daruvarskom pivovarom bit će i sedamdesetih godina prošlog stoljeća), o poslijeratnom razdoblju, o razvoju pivske ambalaže, proizvodnji sokova, osvojenim odličjima na pivskim sajmovima i izložbama, pokretanju Dana piva, Domovinskom ratu i poslijeratnom razvoju...
Sva su razdoblja povijesnog hoda pivovare dobila mjesto u knjizi i sva su opisana s malo riječi i puno ilustracija. Autor Krešimir Perušić je, naime, strastveni kolekcionar, vlasnik zbirke od preko pet stotina artefakata vezanih uz prošlost i sadašnjost Karlovačke pivovare i karlovačkog piva, koje javnosti predstavlja na vlastitoj facebook stranici Karlovačko pivo i industrijska baština. Dio kolekcije pokazao je prije par godina i na veliko izložbi, a sada je dosta toga ovjekovječeno i u ovoj knjizi. U Perušićevoj kolekciji nalaze se etikete, podmetači, čaše, boce, bačve, gajbe, kako drvene, tako i žičane i plastične, plakati Dana piva, fotografije, novinski članci, knjige i brošure, majice, torbe, kape, lopte, satovi, pepeljare, suncobrani, otvarači, zatvarači, ma da ne nabrajam... I za ilustriranje knjige koristio je uglavnom predmete iz vlastite zbirke. To je dodatna vrijednost ovog izdanja; ono je ujedno i spomenik jednoj strasti, zahvaljujući kojoj je za povijest sačuvan komad vrijedne baštine.
Izdavanje knjige dobilo je svu potrebnu logističku podršku Pivovare, koja je autoru stavila na raspolaganje svoj arhiv, a promocija je priređena tijekom ovogodišnjih Dana piva, koji su također proslavili lijep jubilej, 40 godina od svog prvog izdanja. Nakon promocije i nakon spuštanja zastora na ovogodišnje Dane piva, kada su se slegli dojmovi, i kada se prespavalo, autora Krešimir Perušić kaže: Reakcije su pozitivne, naročito i to prije svega od ljudi koji su radili u Pivovari.
Valja reći i to da je knjiga, kako naglašava i sam autor, pisana iz rakursa kolekcionara i fokusirana je na zbirku artefakata o povijesti Karlovačke pivovare, a ne na samu historijsku faktografiju („ja nisam povjesničar, nego kolekcionar, pa je ova knjiga više zbirka fotografija“). Prije ove monografije objavljena su još samo dva knjižna izdanja posvećena Karlovačkoj pivovari – katalog izložbe Etnografskog muzeja Zagreb Idemo na pivo (2012.), koji se više bavio pivom općenito nego Karlovačkim, te Karlovačka pivovara i radni vijek jednog pivara (2015) autora Ljudevita Mejaškog, dugogodišnjeg generalnog direktora Karlovačke pivovare, koje doduše donosi mnoge dragocjene informacije, ali samo iz vremena u kojem je on radio u pivovari na raznim poslovima, sve do onog najodgovornijeg. Kad tomu dodamo još neke skromnije publikacije (skromnije obimom), biltene, brošure i članke u stručnoj literaturi, jasno je da ima još puno prostora za nova izdanja. Potvrđuje to i sam autor odmah na početku knjige: „Ovo nije prva, a vjerojatno ni posljednja knjiga o Karlovačkom pivu i povijesti dubovačke pivovare. Ova knjiga, koja je pred vama, prvenstveno priča o pivu i pokušava prikazati sve aspekte koji okružuju Karlovačko, one sitnice koje mi Karlovčani i ljubitelji piva uzimamo zdravo za gotovo.“
Stoga s nestrpljenjem očekujemo neku novu priču o karlovačkoj pjenušavoj petoj rijeci, koja – uostalom – teče dalje i nakon 170. rođendana, a ovoj koju nam je ispričao kroničar, lokal patriot i kolekcionar memorabilija vezanih uz mjesnu tvornicu zlatnog soka Krešimir Perušić želimo sretan put među pivopije, ljubitelje dobre kapljice od ječmenog slada, među poklonike štiva o prošlim vremenima i sadašnjim uspjesima najstarijeg lokalnog industrijskog poduzeća, među kojima je na srcu grad na četiri rijeke i diče se njegovom pjenušavom poviješću.
