Priča koja inspirira

Interview   |   Mato Pejić   |   10.05.2019.     339

Priča koja inspirira

U povodu 170. obljetnice postojanja najslavnija češka pivovara Plzeňský Prazdroj objavila luksuznu monografiju Plzeňský Prazdroj – Příběh, který nepřestává inspirovat (Priča koja ne prestaje inspirirati), a prekjučer sam iznenada dobio priliku upoznati autora toga reprezentativnog izdanja Josefa Kejhu. Pa, tko ne bio sretan.

Josef Kejha je novinar i pisac, autor niza proznih knjiga, publicističkih djela, kazališnih inscenacija i popularno-naučnih publikacija, a posljednjih godina se specijalizirao za izradu monografija plzenjskog kraja. Napisao je i knjigu bajki Sara i lutajući djedica, kojoj je koautor Miroslav Huptych, s kojim je i došao u Daruvar, a knjigu će dobiti pobjednici dječjeg likovnog natječaja. Miroslav Huptych je, naime, pjesnik, aforističar, likovni umjetnik, izdavač i arteterapeut, koji je jučer u galeriji Saveza Čeha otvorio izložbu Labirint svijeta i raj srca. Riječ je o seriji ilustracija znamenite istoimene knjige velikog češkog pedagoga, znanstvenika, nastavnika i pisca Jana Amosa Komenskog, čije ime nosi i daruvarska češka osnovna škola. Ta knjiga, objavljena 1631. smatra se jednim od vrhunaca barokne književnosti.

Gostovanje izložbe osmislila je i realizirala češka učiteljica Bohdanka Šolcová, koja u okviru međudržavne suradnje pomaže u češkim školama i institucijama u Hrvatskoj. Ona je za jedan projekt u Češkoj trebala predstaviti istaknutu i utjecajnu osobu češkog porijekla, pa je odabrala daruvarskog majstora pivara Krešu Marića, a onda je i svoje goste dovela u pivovaru kod braumeistera Kreše.

Eto, to je ta priča koja je višestruko povezana s pjenušavom tekućinom, a priča o tome kako je Josef Kejha dospio u priču o Plzeňskom Prazdroju ide ovako: „Meni se obratila izdavačka kuća Nava, koja je s Plzeňskim Prazdrojem dogovorila izdavanje monografije u povodu 170. obljetnice nastanka te slavne pivovare,“ počinje priču naš sugovornik i otkriva da je za pisanje knjige koja se na kraju rasprostrla na čitavih 250 stranica imao bezobrazno kratak rok, a doznao je i da su izdavač i pivovara izdavanje publikacije dogovorili godinu dana prije nego je on dobio taj posao. „Meni su se obratili u travnju, a rukopis sam morao predati krajem kolovoza, ali moram priznati da su mi dosta pomogli, jer Plzeňský Prazdroj, iliti Pilsner Urquell, ima svoj muzej i uistinu bogat arhiv s pivovarskom kronikom, koji sam koristio kao dragocjen izvor informacija i dokumenata. Na raspolaganju mi je bila i građa Arhiva grada Plzeňa, kao i regionalnog muzeja zapadne Češke, a ja sam u korištenju tih izvora već imao iskustva. Imao sam i vrijednog pomoćnika, koji je, nažalost, u međuvremenu umro, veoma obrazovanog povjesničara Jiříja Janouškoveca, koji je inače bio moj školski prijatelj iz osnovne škole.“

J. Kejha služio se i vlastitim tekstovima i knjigama. U monografiji o Prazdroju išao je šire od same pivovare, pa tako, primjerice, značajan prostor u knjizi zauzimaju priče o slavnim plzenjskim pivnicama. „Svako poglavlje u knjizi pokriva po jedno desetljeće, a u svakom se, osim o onom što se u tom razdoblju događalo u pivovari, govori i o kontekstu u kojem su se ti događaji odvijali“. Tu je, naravno priča o tome kako se tu pojavio mladi bavarski majstor pivar Joseph Groll, koji je stvorio to čudo od piva, koje je brzo usmjerilo razvoj pivarstva u čitavom svijetu, i mnoge druge. „Opisati tu povijest uopće nije bilo problem, jer postoje mnogi dokumenti vremena, ali ja sam u dogovoru s pivovarom paralelno dao i pregled zbivanja u gradu Plzeňu, ali i u Austro-Ugarskoj Monarhiji, odnosno kasnije u Čehoslovačkoj, pa i u svijetu. Posebnu pozornost posvetio sam znamenitim pivnicama, poput one U Hanesů, ili U Prince, restauracije, koja je kasnije pretvorena u hotel, a on je tijekom vremena mijenjao izgled i ime, sve do imena Slovan, koje nosi i danas. Onda hotel Central u kojem je posljednju zimu svoga života u Plzeňu proveo Albrecht iz Valdštejna prije odlaska u Cheb, gdje su ga ubili.“

Knjiga sadrži mnoge zanimljivosti, pa tako i to koliko je u kojem desetljeću iznosila prosječna plaća i koliko se piva za nju moglo kupiti. I popiti, naravno. Knjiga je i bogato ilustrirana, a koliko je unutra fotografija, to autor ne zna. Zna samo da su uz fotografije iz pivovarskog muzeja i iz arhiva i mnoge fotke iz njegove privatne zbirke. „Ja tu knjigu nisam imao u rukama od 2012. kada je izdana, a sada, kada smo krenuli u Hrvatsku, rekao sam – otići ćemo u mjesnu pivovaru, pa sam uzeo jedini nepotpisani primjerak koji sam imao. Imam još jedan, ali taj je potpisao Zdeněk Svěrák, koji je krstio knjigu nakon izlaska.“ Svěrák je, nadam se da ne moram naširoko objašnjavati, legendarni koautor Jare Cimrmana, slavni pisac i kantautor, a nama najpoznatiji kao glumac iz filmova Kolja, Povratne boce i Pučka škola.

Uzeo je dakle tu knjigu, poklonio je Kreši Mariću, i u posveti napisao: Krešo! Kuhate bolje pivo, nego što je plzenjski Gambrinus. Staročeško je sjajno! Šteta što ga ne izvozite u Plzeň. Hvala, Josef Kejha.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Spencer-Coehlo-Zavcone_Forgetless-1_23.jpg
Spencer-Coehlo-Zavcone_Forgetless-1_23.jpg





Najnovije iz kategorije Interview