Preživjeli smo, a evo i kako
Pune tri godine traje ova posvemašnja agonija svega pa tako i pivarske branše, ali i ova godina na izmaku, baš kao i one dvije prije nje, završava trijumfom dobrog piva, koje opstaje unatoč svemu. A to nije nimalo lako jer se, podsjetimo, pandemiji, recesiji i inflaciji, te posljedicama potresa, pridružio rat u Ukrajini s pripadajućom energetskom krizom... štono bi rekao pjesnik: sve u svemu, nemam lepe reči...
Prema tekstu koji smo objavili početkom tjedna, u Engleskoj i Walesu su tijekom godine svakog mjeseca zatvarane po 32 pivnice, i to je samo nastavak trenda i dugoročna posljedica pandemijskih lockdowna, koji su proizvođače, trgovce i potrošače piva nemilice šibali od veljače 2020. Ipak, pivari su uz sve nevolje uvjetovane poskupljenjem sirovina i energije, inflacijom i nestašicom robe na tržištu, našli snage da prežive, pa još i da pomognu onima kojima je još teže – ukrajinskom narodu i pivarima koji tamo rade u ratnom okruženju. Počevši od Poljske i Češke, po vascijelom svijetu raširio se pokret kuhanja humanitarnog plavo – žutog piva od čije je prodaje dio usmjeravan u organizacije koje pomažu napadnutoj Ukrajini. Izuzetan nisu dakako ni hrvatske craft pivovare, koje su organizirale niz prigodnih uvaraka i drugih dobrotvornih akcija.
O svemu smo tome, redovito i temeljito, izvještavali na stranicama našeg portala, a zdušno smo nastojali da nam ne promaknu ni drugi važni događaji i teme pivske scene. Summa pivarum, objavili smo točno 394 članka, dakle više od jednog po danu, nemilice puneći sve rubrike portala, od vijesti do intervjua, od povijesti do suvremenosti, od recepata do raznolija, te od kolumne ove do kolumne one. Pomno smo pratili kalendar, te uz markantne datume nudili prigodno štivo, hoćete li o Tri kralja, svetom Patriku, Juraju, Arnoldu ili Martinu, svejedno, podsjećali na obljetnice iz pivske povijesti, od uvođenja limenke do prvog kuhanja zlatnog lagera, pisali o pivu kuhanom u počast, Haribo gumenim medvjedićima, antifašizmu, genetičaru Gregoru Mendelu ili koprivničkoj tvornici Podravka. Predstavljali smo kolekcionare i pivske izložbe, trendove u pivarstvu, poput rasta popularnosti bezalkoholnog piva, nismo propustili ni svjetsko nogometno prvenstvo, festivale, domaće i strane, uspjehe, nagrade, proboje, jubileje, poput onih koje su proslavile pivovare OldbridZ Mostar (10), Zagrebačka pivovara (130), Carlsberg (175), pisali i o pivskom pisanju – o knjigama posvećenima dragocjenoj tekućini i mjestima gdje ona nastaje, a naročitu pozornost dobila je (moja) knjiga o 180 godina pivovare Daruvar, ne (samo) zato što je moja, nego zato što je najopsežnija i portretira najstariju hrvatsku pivovaru.
Mi koji skrbimo o stranici, a to smo kolega novinar Goran Gazdek i ja, naročito smo ponosni na reportaže, te na članke o stripu i likovnoj umjetnosti u sprezi s pjenušavom tekućinom, a i nastojimo posebno njegovati kulturu ilustracija i naslova, pa bih podsjetio na neke naročito uspjele: Naše čaše zazvečaše, Zbog korone kraljica traje duže, Časne sestre od gornjeg vrenja, Postojani kositreni poklopac, Kesten i pivo kao Kastor i Poluks, Hofbräuhaus protiv Hofbräuhausa, Jedno pivo na dan, pamet iz glave van, Cveta cveće u pivsko preduzeće, Ab ovo, ab ono, Working class beero, Pola pije, pola šašu daje, Ništa za plašenje osim straha, Pivopijska tuga pregolema, Libido po lojtrici gor i dol, Djedi vaši za nj su lili krvcu, Kad sam bio osmorica nas, Svim na zemlji beer, veselje...
Na kraju, ali nipošto ne i najmanje važno – s posljednjim otkucajima sata na isteku sutrašnjeg dana naša stranica ulazi u godinu u kojoj će proslaviti petnaesti rođendan, dosegnuti dakle mali jubilej, učiniti onaj poslovični korak, koji je doduše sasvim beznačajan za čovječanstvo, ali itekako bitan i velik za čovjeka, pivopiju i pivskog pisca. Tome se eto nadamo i radujemo. A što se tiče ove godine koju upravo ispraćamo u ropotarnicu povijesti, o njoj nakon svega i unatoč nekim sitnim pomacima ipak mogu zapjevati samo: Pijem da je zaboravim...
