Policijska uprava u Tennesseju, zamolila je građane da ne bacaju drogu u wc školjke jer bi, na taj način mogli, prouzročiti opasnost po njih same, kao i okolinu.
"Kada bacate neke stvari u kanalizaciju, morate znati da one, prije nego što se vrate u rijeke, završavaju u našim umjetnim jezerima, jer patke, guske i ostala perad najčešće koristi ova jezera. Da ne spominjemo aligatore. Ako bi pri tome u njihov organizam dospjeli narkotici njihovo bi ponašanje moglo postati nepredvidivo.”
Upozorenje je izdano prošlog mjeseca nakon pretresa doma jednog osumnjičenika koji se na brzinu pokušao riješiti metamfetamina puštanjem vode iz vodokotlića.
Sudimo li prema valu nasilja koje poput kakvog neverina ovo ljeto zapljuskuje naša turistička središta (a ne promaši koji put ni kopno), kod nas se u toalete ubacuju veće količine opojnih sredstava.
Pogledajmo samo Zadar. Pa Split. Pa opet Split. Pa opet Zadar. Pa malo Pula. A ni unutrašnjost ne zaostaje. Posebno na naplatnim kućicama. Postali smo toliko tolerantni na govna da samo gledamo i kao čudimo se. Uvjereni da nam kreiraju bolju prošlost i ne vidimo da nam ustvari vlasti i njeni mundiri kopaju po budućnosti.
I nije problem što se nećemo znati vratiti istim putem. Problem je što je, kako bi nas podučio Rundek, ovo ”put u sumrak”.
Ne nabacujemo se samo drogom. U kanalizaciju odlažemo i otpad. Osamdeset tisuća tona pod morem. Posebno iz kuhinja morskih restorana. Koji onda završi, kroz rijetke rešetke prečišćača nekoliko stotina metara od plaže. Dok ga maestral ne vrati do prvih bova. Jednom takvom primjeru smo i svjedočili. Do nas je, vođen valjda rukom boga mora, neki dan doplovila velika glavica crvenog luka.
Slijedom logike nije isključeno da bi nam slijedeći put Posejdon mogao poslati i ćevape.