Premium pivo, što je to

Pivske raznolije   |   Mato Pejić   |   31.01.2015.     6160

Premium pivo, što je to

Vrlo često na etiketi piva možete pronaći oznaku „premium" i u pravilu će se raditi o lijepo dizajniranoj naljepnici, o luksuznom pakiranju, posebnoj boci ili dodatnoj ambalaži, možda zlatnoj foliji na grlu boce. No, što to znači - je li to poseban pivski stil, tip piva, vrsta, kategorija, marka... Odgovor je jednostavan - ništa od navedenog!

U knjizi Pivo tekuća hrana profesor Vladimir Marić u malom pivarskom leksikonu navodi da je „Premium pivo uobičajeni naziv za piva koja su dobila neko priznanje, to jest medalju, ali ništa ne govori o udjelu ekstrakta ili alkohola." Iz toga je bjelodano jasno da je „premium" zapravo samo epitet koji proizvođač sam daje svome pivu, kako bi ono ostavilo bolji dojam, odnosno uvjerilo kupca da je dobro, kad je, eto, nagrađeno na nekom sajmu. Ali, što ćemo s novim pivima koja se tek pojave na tržištu, a već nose oznaku „premium"? Malo me to podsjeća na one dućane kojima se prvog dana postojanja, na svečanom otvaranju u izlogu  koči natpis „veliko sniženje". Dakle, premium očito nije uvijek informacija o medalji s kakvog sajma, nego naprosto - mamac za kupce, zamka za lakovjerne pivopije, koji će se povesti za takvim šarenim stakalcem. Uostalom, javna je tajna da se na nekim „prestižnim" izložbama medalje daju svakom sudioniku koji plati određenu kotizaciju, pa je njihova težina zapravo vrlo diskutabilna.

„Premium pivo, to bi valjda trebao  biti nekakav specijalitet... samo uzalud tražim kakav. Kako od običnog proizvoda napraviti neuobičajen? Ne treba ništa mijenjati, dovoljno je njegovu izvanrednost uglaviti u naziv," pisao je svojedobno Jan Grmela na češkom portalu Vitalia.cz, a dodaje, kako ga je na takvo razmišljanje potakla televizijska reklama za „premium bezalkoholno pivo Bavaria", te se pita kako to da premium piva kuhaju uvijek velike pivovare, dok se one male moraju zadovoljiti standardnim pivom.

Jedina stvar koja čini razliku između premium i standard piva, a često bogme i između velike i male pivovare je marketing. To je onaj „peti" element, koji će pivu dodati ono čega ono ustvari nema. Veliki će svojim marketingom (čitaj: novcem) svoje obično pivo umotati u celofan premiuma i prodati snobovskoj publici, dok malima ne preostaje ništa drugo doli da svoj standard skuhaju pošteno i kvalitetom osvoje istinske pivske fajnšmekere.

A kakvih sve premium piva ima pokazuje primjer jedne češke srednje velike pivovare u pardubičkom regionu, koja koristi epitet premium, a u pivo dodaje kukuruznu krupicu, granulirani hmelj i pripravke na bazi hmelja. Jasno je da bi bilo teško pronaći stručnu komisiju koja bi takvom pivu dala bilo kakvu nagradu (dakle, premiju). Čuveni pljzenjski Prazdroj, odnosno Pilsner Urquell u svojoj reklami kaže da se „od ostalih premium piva razlikuje udjelom alkohola". Što to opet znači. „Situaciju pokušava pojasniti portal Ratebeer, koji nudi čak i definiciju premium piva, pa kaže da je to granično pivo između svijetlog lagera europskog tipa i pilsnera češkog tipa, da ima manju reskost od plzenjskog lagera, a gorčina bi mu se imala kretati oko 20 IBU jedinica. No, tu imamo problem, jer Pilsner Urquell, koji je stožerni predstavnik svoga tipa ima 30 IBU jedinica gorčine, a reskost mu je niska. Dakle, definicija ne stoji."

Znate li da oznaku premium na etiketi nose mnogi dosadni konfekcijski industrijski lageri, poput Singhe ili San Miguela, stvar postaje naprosto komična i definitivno potvrđuje da oznaka premium nije ništa drugo nego - marketinški trik, koji govori samo jedno: „ovo je dobro pivo, kupi ga," no nažalost ta piva obično za to nemaju pokrića.

Mnoga piva (primijetit ćete, u pravilu je riječ o svijetlim lagerima) kite se epitetom „vrhunsko". To dakako, također ništa ne znači. U klasifikaciji piva nema kategorije vrhunsko, kao što to na primjer imaju vina, pa je to opet tek puki pokušaj da se kupca navuče zvučnim izrazom iza kojeg ne mora stajati ništa što će ga opravdati. Slijedeća skupina piva na etiketi ima oznaku „export", ali pozor - eksport postoji kao vrsta piva, pa neka od njih takvu oznaku nose s pravom. Naime, exportbier, koje se još, a pogotovo izvan Njemačke, zove i Dortmundsko pivo je pivo koje se proizvodi postupkom dvostrukog ukomljavanja, s minhenskim sladom i tvrdom vodom, ima oko 13,5 posto slada i oko 5,5 posto alkohola. Zlatno-žute je boje, manje gorčine (oko 20 IBU), suho i punije od bavarskog tipa lagera. Odležava najmanje tri mjeseca. Kad pivo takvih svojstava nosi oznaku eksport, ona vam pomaže da odmah znate što vas čeka u boci, no često je slučaj da eksport zapravo znači da je pivo namijenjeno izvozu, a nema nikakve veze s tipom piva. A možda čak ni to.

Slično je s oznakom „märzen" odnosno „ožujsko". Literatura kaže da je to „izvorni naziv za odležani bečki tip lager piva. U Austriji se proizvodi od sladovine s 12-12,8 posto ekstrakta i 3,8-4 posto alkohola, a u Njemačkoj s 12,5-14 posto ekstrakta i 3,8-4,3 posto alkohola. Ožujska piva mogu biti svijetla i tamna, zaokružena su okusa, srednje do jako zahmeljena. Naziv tog piva ima povijesno značenje, jer se prije otkrivanja hladnjaka varilo u mjesecu ožujku i odležavalo u dubokim podrumima hlađenim prirodnim ledom. Točilo se tijekom ljeta i početkom jeseni i bilo iznimno dobre kakvoće," piće V. Marić u Pivu tekućoj hrani. Najmasovnije hrvatsko pivo zove se Ožujsko, no osim imena ništa drugo ne dijeli s istoimenim pivskim stilom.

Ima i drugih primjera kad naziv, proistekao iz imena pivskog stila krije nešto potpuno drugo. Na primjer jedno od najpoznatijih čeških piva, Kozel iz pivovare Velike Popovice, nedaleko od Praga, koja posluje u sastavu poduzeća Plzenjski Prazdroj, a s njim zajedno u vlasništvu je multinacionalne kompanije SAB Miller. Ime je nastalo negdje između dva svjetska rata, kada je pivovara, što ju je utemeljio slavni tvorničar Emanuel Ringhoffer, kuhala pivo tipa bock (16 posto ekstrakta i preko pet posto alkohola, puno i aromatično), pa je izvorno njemačko ime prevedeno na češki (Bock, naime, znači jarac, a točno to znači i Kozel). Međutim, u Popovicama se odavno ne kuhaju bock piva, a sva piva iz te pivovare stalno nose ime Kozel.

Mogli bismo i dalje, pa raskrinkati masovnu zloupotrebu izričaja „proizvedeno prema odredbama Reinheitsgebota" (Zakona o čistoći) i naljepnice „Češko pivo" koje kao oznaku geografskog porijekla dodjeljuje Europska komisija I brzo bismo nemoćno slegnuli ramenima i ustvrdili kako „papir trpi sve." A svjesni da mogu izbjeći sankcije za kršenje propisanih standarda, pivari se očito drže krilatice: Ako želimo prodati pivo, a želimo, nećemo se držati pravila kao pijan plota.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl

Le Tendre-Rey-Pierre-Danard - pour l amour de l art 4 - s. 3
Le Tendre-Rey-Pierre-Danard - pour l amour de l art 4 - s. 3





Najnovije iz kategorije Pivske raznolije