Predsjednik iz pivovare
U čast pokojnog bivšeg predsjednika Čehoslovačke i Češke, Václava Havela, češka multipleks kina danas i sutra, na dan posljednjeg ispraćaja, imaju poseban, prigodni program. Emitiraju naime dokumentarni film Građanin Havel valja burad (Občan Havel přikuluje), koji govori o Havelu iz vremena kada je radio u pivovari.
Lanac kina Cinema City tako daje svoj doprinos uspomeni na pokojnog bivšeg predsjednika, a film se k tome prikazuje besplatno, odnosno gledatelji ne plaćaju ulaznicu. Inače, radi se o filmu koji govori o Václavu Havelu iz vremena kada mu je zbog političkog angažmana bio zabranjen rad u kazalištu, a više puta je zbog proturežimskog djelovanja bio i u zatvoru, odležavši ukupno četiri godine. Da bi zaradio za život, morao je obavljati fizičke poslove, pa je tako jedno vrijeme u pivovari Trutnov bio pomoćni radnik. Pošto mu je od početka „normalizacije" što je bio eufemizam za sovjetsku okupaciju Čehoslovačke, bio onemogućen umjetnički angažman, a svatko bez dokaza o stalnom zaposlenju riskirao je zatvor, Havel je prihvaćao i obične fizičke poslove. Vrlo je zanimljivo da je to morao raditi, jer je odrastao u bogataškoj obitelji uspješnog praškog građevinskog inženjera, koji je posjedovao gotovo doslovce pola Praga. Nakon Drugog svjetskog rata sva je imovina obitelji nacionalizirana.(Kada je nakon baršunaste revolucije pokrenuta restitucija Havelu je vraćen kompleks Lucerna s velikom koncertnom dvoranom u središtu Praga, no on ju je poklonio gradu, pokazujući i na taj način svoju veličinu.)
Havelova pivovarska epizoda odrazila se i na njegovoj najpoznatijoj kazališnoj predstavi Audijencija, o čemu je također riječ u ovom filmu. To je naime autobiografska predstava, jer u njoj su jedini likovi Sladek (dakle majstor pivar) i pomoćni pivovarski radnik Vaněk, koji vode beskrajni razgovor.
Václav Havel radio je u pivovari Trutnov skoro godinu dana, uglavnom je stvarno kotrljao burad u pivovarskom podrumu, a kako se vidi na plakatu filma, za koji je iskorištena rijetka autentična fotografija iz tog vremena, nosio je i vreće. Za taj posao dobivao je mjesečno 1700 kruna, no svakako je daleko veći dobitak od toga posla bilo iskustvo koje je tamo stekao i novi način pisanja, koji je tamo otkrio.
Dokumentarni film snimio je režiser Jan Novák, a prikazuje radno okuženje Havela i njegove suradnike, koji su ga inspirirali da napiše Audijenciju. „Gospodin Havel na posao je dolazio mercedesom, a kako je parkirao pored moskviča članova uprave, brzo su mu zabranili da tamo parkira. Onda je o tome napisao po meni svoju najbolju dramu Audijenciju," kaže režiser Novák. „Za potrebe filma pred kameru sam doveo njegove kolege iz pivovare, ali i pripadnike tajnih službi, koji su ga pratili, što nije uvijek bilo baš jednostavno." No upravo ispovijedi tajnih agenata daju filmu posebnu notu, jer dovode do apsurda čudni svijet čehoslovačke „normalizacije."
U filmu je prikazano i to kako su Václav Havel i Pavel Landovský u kući Vladimira Merte u dramatičnim okolnostima snimali Audijenciju i kako su se kopije širile po Češkoj. Film traje 74 minute, a premijerno je prikazan preklani u ožujku. Danas i sutra prikazuje se u četiri kina u Pragu, te u po jednom multipleksu u Brnu, Pardubicama i Plznju
Osim tog dramatičnog iskustva s pivom opisanog u filmu Građanin Havel valja burad, Václav Havel je i inače bio poklonik piva, a kao pravi Čeh zagovarao je zlatni sok kao nacionalno piće. Tako su ostali i brojne fotografije predsjednika s čašom piva u ruci.
