Najmlađi hrvatski grad, Novu Gradišku, ne smatramo važnim mjestom na nacionalnoj pivskoj karti ali ima ona štošta reći na tu temu. To je odlučio svojim sugrađanima pokazati tamošnji Gradski muzej, priredivši izložbu LOve BEer, koja početnim slovima naziva sadržava prezime Lobe, prezime pivara Dragutina Lobe, koji je u Gradiški imao prvu hrvatsku parnu pivovaru.
Ova izložba otvorena je u novogradiškom muzeju 8. kolovoza, a zatvorena je u utorak 10. listopada zanimljivom večeri koja je privukla brojne sugrađane. Uz zatvaranje izložbe održana su, naime, predavanja o povijesti piva i o tehnologiji proizvodnje pjenušavog napitka, o čemu su govorili kustosica Muzeja Ana Pavleković Žeruk i novogradiški pionir malog nezavisnog pivarstva Mario Bošnjak, vlasnik destilerije i pivovare Bošnjak iz Sičica.
O ovom druženju uz priču o pivu i degustaciju izvijestio je novogradiški radio:
O povijesti piva te njegovu dolasku u Hrvatsku ispričala je jedna od autorica izložbe Ana Pavleković Žeruk, kustosica i voditeljica Kulturno-povijesnog odjela novogradiškog Muzeja. Ovo, danas popularno piće, sve do 18. stoljeća imalo je slabu popularnost u našim krajevima. Iako nešto drugačije od današnjeg, ovaj su napitak pili još stari Sumerani i Egipćani koji su vještinu pravljenja piva prenijeli Grcima, a oni su s ovim pićem upoznali Rimljane. Iako niti jedni niti drugi nisu bili oduševljeni njime jer je u njihovoj kulturi vino imalo primat. Čini se da je pivo upravo preko tih civilizacija stiglo i u Hrvatsku. Povijest piva duga je i zanimljiva, a danas je poznato da se potkraj srednjeg vijeka okus se piva znatno približio onomu što ga danas poznajemo.
Za novogradiško područje i šire bila je od iznimne važnosti pivovara Lobe. Dragutin (Karlo) Lobe 1851. dolazi u Novu Gradišku gdje nastavlja obiteljski posao proizvodnje piva i otvara Pivovaru Lobe. U početku je zapošljavala 60 radnika i pivom opskrbljivala novogradiško područje. Bila je smještena u tadašnjoj Zagrebačkoj, danas Gajevoj ulici. Značajna godina za Pivovaru Lobe bila je i 1873. kada je tvornica modernizirana te je, do tada skroman pogon, zamijenjen parnim, a time je Lobina pivovara postala prva na parni pogon u Hrvatskoj. Dana 19.8. 1939. Zagrebačka pivovara kupila je novogradišku Pivovaru Lobe kako bi ona ostala izvan pogona budući da je Zagrebačka mogla pokrivati potrebe tržišta, ali su ipak proizvodnju održali do 1943. Velika je Lobina pivovara srušena nakon 2. svjetskog rata, a strojevi su prebačeni u Zagrebačku ili Karlovačku pivovaru. Označilo je to kraj industrijske proizvodnje piva u Novoj Gradiški, a posljednjih godina sve su raširenije craft pivovare, pojasnila je Pavleković – Žeruk.
Kako pivo nastaje?
O proizvodnji piva govorio je vlasnik Distilerry and Brewery Bošnjak iz Sičica, Mario Bošnjak koji je podsjetio da je glavna sirovina za proizvodnju piva slad. “Većina ljudi misli da je osnova za pivo hmelj, ali on je u pivu samo začin. Kao što je ljuta paprika začin kulenu, tako je i hmelj pivu. Glavni sastojak za proizvodnju piva je ječam, tj. proklijala žitarica koja se melje i prži te dalje prerađuje. Slad je u principu naklijali ječam pri čemu su se razvijali enzimi, alfamilaze, betamilaze koje služe za pretvorbu škroba u šećer.” – pojašnjava. Proces proizvodnje piva sastoji se od nekoliko tehnoloških faza: proizvodnje sladovine, glavnoga vrenja sladovine, naknadnoga, sekundarnog vrenja i dozrijevanja mladog piva te punjenja piva u ambalažu.
Prvo pivo, kaže Mario, skuhao je u obiteljskoj kući još 2000. godine. Njihovo je pivo nefiltrirano, nije pasterizirano. “Naš proizvod je lager i nema puno hmelja koji je zapravo prirodni konzervans. Baš zbog toga je više pokvarljivo i to je razlog zbog kojega ga ne pakiramo u boce već ga distribuiramo kao točeno pivo.” Za razliku od industrijskog, craft pivo bogatije je nutritivnim vrijednostima: “Craft pivo je prirodno pivo, probiotik, sadrži u sebi ostatak kvasca, hmelja, slada, sve što je u primarnoj sirovini, ostalo je i u tekućini. Dok u komercijalnim pivima to nije slučaj. Umjesto ostataka probiotika, nalaze se ostaci pesticida i konzervansa kojima se pivo tretira da bi bilo stabilno i da se može distribuirati.” – objašnjava Bošnjak.
Između industrijskog i craft piva, kaže, razlika ima jako puno. Najbitnije su razlike u sirovinskoj osnovi. “U komercijalnim pivovarama, prvotna ideja je profit i najčešće se proizvode od najjeftinije sirovine. U craft pivarstvu je prisutna ljubav prema pivu. To je možda i osnovna razlika. Industrijske pivovare mogu napraviti sve ono što mogu i craft pivovare, ali ne mogu ubaciti ljubav.” – dodaje.
Marijevo predavanje pratio je simpatičan slogan u formi bećarca: Vino pije ko vinograd sadi, ko ne sadi, taj se pivom hladi! a Bošnjak Beer & Gin podsjeća na njegovu povijest: Ovaj smo bećarac nažvrljali latinicom na leđa naših žutih majica 2010. godine kada je službeno počela naša Pivska priča. Iako je čitavo desetljeće prije toga, dakle od 2000. kuhao pivo u kućnim uvjetima, te 2010. smo dobili dozvolu od Ureda državne uprave za pružanje ugostiteljskih usluga na seoskom domaćinstvu.
Nakon predavanja brojni su posjetitelji mogli kušati Bošnjakovo pivo i u razgovoru pretresti dojmove s večeri tijekom koje su mogli štošta naučiti, kako o povijesti pivarstva i tehnologiji proizvodnje piva, razlici između industrijskog i craft piva, ali i zanimljivom dijelu gradske prošlosti, onoj vezanoj za Lobinu parnu pivovaru. „Zanimljivo je kako mnogi naši sugrađani nisu znali da je u Gradiški postojala pivovara i kako je zapravo bila važna i na nacionalnoj razini,“ rekao je Mario Bošnjak za naš portal. „Ljudi se naprosto ne bave čeprkanjem po povijesti, pa malo znaju o prošlosti stvari koje nas okružuju. zato je jako dobro da je muzej napravio ovu izložbu.“
Foto Radio Nova Gradiška
