Dosta je bilo toga kozmopolitizma. S trenutne 333 pivovare na otprilike 10,5 milijuna stanovnika Češka je republika danas nedvojbeno centar pivskog svijeta. Dosta je bilo toga putovanja po češkoj provinciji. Sa sadašnjih 26 aktivnih pivovara pupak tog centra je Prag. Piše češki portal Pividky.cz.
Nakon četiri godine hinjene svjetskosti došlo je vrijeme da otkrijemo istinu i napokon ovdje objavimo pošten pragocentrični pamflet.
Dakle ovako: Prag je uvijek bio Caput Regni i Mater Urbium, a u sadašnjosti ga, sviđalo se to nekome ili ne, moramo već jednom zauvijek proglasiti jedinim i neprijepornim glavnim gradom pivskog svijeta. Obližnji pivski centri s bogatom pivskom poviješću kao što su Berlin, München ili Beč neka oproste, ali toliko pivovara kao Prag naprosto nemaju. Oprostit će i gigantske aglomeracije Londona i Moskve, koje ih u apsolutnim brojkama možda i mogu imati više, ali preračunato prema broju stanovnika ni slučajno. Oprostit će i američki gradovi na zapadnoj obali poput Portlanda, Seattlea ili San Franciska, koji su sedamdesetih godina kumovali nastanku fenomena mini pivovara, kojih je u svakom od njih danas na desetke, ali oni nemaju pivsku tradiciju iz prethodnih vremena. Morat će oprostiti, premda nerado, i drugi češki grozdovi pivovara, kao što su Plzeň i Brno s neobično zanimljivom pivskom poviješću i sadašnjošću , ali nisu ni blizu broja 26, a ne bi bili ni kada bi se spojili i još u pomoć pozvali sve okolne i vanjske kotareve. Najviše posla bilo je s tim da bi morao oprostiti i gornjofranački Bamberg - grad od sedamdeset tisuća duša i devet pivovara. To je uistinu jedinstveno, ali njegove su pivovare razbacane u parovima po čitavom gradu i izvan povijesne gradske jezgre.
Od ove godine dapače Prag nudi i nešto,što nećemo naći niti u jednom drugom gradu na svijetu - nakupinu od šest regularnih pivovara, s vlastitim pivom u svakodnevnoj ponudi na nepunoj četvrtini kvadratnog kilometra (nadam se da me nitko neće demantirati, jer tako nešto nigdje nisam zapazio, ali ako ipak postoji, recite)
Iskusniji praški pivopije već sigurno naslućuju koji dio grada imam na umu - radi se o okolici Betlehemskoga trga (Betlémské náměstí), području omeđenom ugrubo ulicama Národní třída, Perlova, Michalska i Karlova, te na zapadu rijekom Vltavom, riječ je otprilike o površini pola puta pola četvorna kilometra, i na njoj se nalazi šest pivovara. Ako ih budete htjeli postupno obići, u što se i mi odmah upuštamo, vidjet ćete da se udaljenost između dviju susjednih pivovara kreće između pukih 102 i 403 metra! I uz laganu šetnju nijedan prelazak iz jedne u drugu neće vam uzeti više od pet minuta.
Primijetit ćemo u toj oblasti nekoliko zanimljivosti. Radi se doduše o povijesnom Starom gradu, ali ovdje se nećemo baviti razgraničavanjem četvrti. Oblast pivovara naime leži malo izvan rute na kojoj su najposjećenija turistička mjesta Starog grada i Praga općenito. Obratite pažnju kako mini pivovare zasad ne niču u neposrednoj blizini kudikamo frekventnijih trgova Staroměstské náměstí, Václavské náměstí, Malostranské náměstí ili Praškog grada. Niču ovdje, u središtu češkog obrazovanja, gdje se nalazi sjedište Karlovog sveučilišta ili ČVUT (Češko tehničko sveučilište). Tik do Betlehemske kapele (Betlémská kaple) iz koje je prije šest stoljeća Učitelj Jan Hus prenosio Pražanima željnim riječi svoje slavne propovijedi, udarajući po tadašnjim grijesima ljudi i crkvenih predstavnika.
I gle, jedva stotinu metara južno od Betlehemske kapele smo bili za prethodnog režima pozivani u Bartolomejsku ulicu točno u duhu Učiteljeva nauka „naložio nam Bog propovijedati i svjedočiti", i tako smo propovijedali i svjedočili i potkazivali se sve u šesnaest jedan preko drugoga, da se sve prašilo. (U Bartolomejskoj ulici bilo je, naime, sjedište Državne sigurnosti - Státní bezpečnost, skraćeno StB, razgovorno estébáci, op.prev.) Učitelj Jan Hus propovijedao je ovdje i o svetosti braka: „Stoga, svadba označuje dvoje: supružnici moraju biti međusobno spojeni kao jedan čovjek. Također, svadba znači uzajamnu brigu i vjernost, obvezu da se jedno o drugom staraju." I gle, jedva 200 metara istočno od Betlehemske kapele nalazi se legendarna Perlova ulica, gdje smo sve donedavno iz noći u noć bili svjedoci da svadba osim svega gore navedenog znači također i „Svod? Ba!" (Svod je svođenje, odnosno svodništvo, a Ba potvrda u smislu naravno, dakako. Perlova ulica bila je nekad opće poznata po prostituciji, op. prev.)
Učitelj Jan, da se ne udaljavamo od teme, u Betlehemskoj je kapeli održao i slavnu propovijed „O štetnosti pijanstva." I gle, jedva 300 metara od Betlehemske kapele u svim pravcima blista danas čest krasnih gostioničarskih pivovara. Učitelj Jan Hus bi bez ikakve sumnje bio jako sretan, kad bi vidio kako su njegove propovijedi aktualne i danas, 600 godina nakon njegove mučeničke smrti, i to ponajviše baš na onim mjestima kojima su i bile namijenjene.
Naoružajmo se dakle za put po „betlehemskim" praškim pivovarama priloženom kartom i Husovim upozorenjem: „uzima li netko nekakvo piće, znajući njegovu jakost, ali neće piti preko mjere, nego uvijek ostaje na srednjem putu, taj čini tek mali grijeh. Kad je pak netko svjestan da je to piće jako i da brzo opija, a ipak svjesno pije više nego što mu je potreba i radije bira predavanje pijanstvu, nego da ostane trijezan, taj čini smrtni grijeh. Tako griješi prvenstveno onaj koji koga tjera da pije preko mjere: Ej, na, pij, da istjera dušu iz tebe, kao puha iz duplje."
Iz karte vidimo da trasa obilaska svih šest pivovara, bez obzira iz koje od njih krenuli, iznosi točno 1697 metara. Iz navedenog upozorenja vidimo da su sporovi oko toga kolika je zdravstveno prihvatljiva dnevna doza, očigledno stari koliko i samo čovječanstvo, pa se ni Učitelj Jan Hus nije usudio određivati koliko je to. Kao što znamo, do sada se to nitko nije usudio učiniti onako kao izvjesni finski otromboljeni liječnik crvenog nosa, koji preporučuje pet piva dnevno. Kad vas dakle sada zovem na kružni obilazak šest pivovara, ne preostaje mi ništa drugo, nego da kažem: Ej, na, pij, da istjera dušu iz vas, kao puha iz duplje.
Onda, krenimo: Kao polaznu i ciljnu točku predlažem tramvajsku stanicu u Narodnoj ulici, koju će bez teškoća i lutanja naći i onaj tko nije iz Praga. Čim tramvajske tračnice skrenu ulijevo prema Narodnom kazalištu i vi nastavite pravo, već se atmosfera mjesta mijenja, tu naime prelazite granicu između Novog i Starog grada i stupate u labirint krivudavih uličica iz kojih se na ovom izletu nećete izvući tek tako, a orijentaciju će vam olakšati samo opetovani izlazak na Betlehemski trg, na koji se dolazi iz raznih smjerova.
Već nakon par metara na lijevoj strani ulice Na Perštýně ne možemo promašiti pivovaru U Medvídků. Ona je najstarija od svih šest pivovara na našoj trasi, utemeljena je 2005. godine, a u svoje vrijeme se proslavila kao pivovara s najjačim pivom na svijetu s 35 posto alkohola. Kasnije je nekakva irska ili škotska pivovara skuhala nešto još jače, valjda četrdeset posto, ali takvi rekordi nas previše ne zanimaju. Oboružani Janom Husom morali bismo biti svjesni „da je to piće jako" a ja bih usudio i dodati i „ukusom ne baš previše nalik na pivo" i preporučiti nešto drugo iz ponude medvjedićeva piva (Medvídek = medvjedić, op. prev.) Znate mene, ja uvijek izbjegavam vrednovanje kvalitete piva, jer okus je stvar individualna i svatko neka pije što mu drago.
Samo par koraka od pivovare U Medvídků, konkretno 134 metra, nalazi se druga postaja, pivovara U Dvou koček (Kod Dvije mačke), utemeljena 2010. godine. Ta je pivovara zanimljiva prvenstveno po tome što nudi i Plzenjski Prazdroj i vlastito pivo kuhano točno prema recepturi Plzenjskog Prazdroja. Stoga ne treba čuditi što razlika u okusu kod ova dva piva nije previše velika a i iskusni sommelieri među koje, s obzirom na žalosne rezultate na nekoliko posljednjih degustacija, očito ne spadam, imaju problema da otkriju što su zapravo dobili. Stoga preporučujem da ovdje popijete dva piva i pokušate pronaći razliku. Što se mene tiče priznajem da nisam u stanju reći nisu li mi tamo čitavo vrijeme točili Plzeň.
Ali, vrijeme je da krenemo dalje, da se ulicom Skořepka zaputimo ka njenom suženom kraju, gdje možemo baciti pogled na Betlémské náměstí, središnju točku cijelog izleta po pupku pivskog svemira, i nastavimo Husovom ulicom do pivovare U Tří růží (Kod Tri ruže). Ta je pivovara osnovana 2012. godine i donedavno je slovila kao najskuplja praška pivovara. Za čašu piva od četiri decilitra platit ćete otprilike 60 kruna, ali tu se isplati malo dublje posegnuti u džep. Kada je riječ o kvaliteti piva, koju ne ocjenjujem, moram ipak reći da još nikad nisam čuo nijednu negativnu ocjenu. Iako e ovdje već nalazimo na jednoj od glavnih praških turističkih trasa, ovdje možete naručivati i na češkom jeziku i ne osjećati se manje vrijedno, posluga je em prijazna, em dobro informirana o svom pivu. To je jedno od onih mjesta, koja najradije pokazujem i češkim i nečeškim posjetiteljima, ako u povratku sa Staromaka (Staroměstské náměstí, Starogradski trg, op. prev.) ne pomiješam Husovu i Jilsku ulicu, što mi se nažalost skoro svaki put desi.
Za nastavak puta ćemo se dakle, na ovom mjestu, gdje je vrlo lako zalutati, naročito kad za sobom već imate tri pivovare, a rijeka turista se polako valja na drugu stranu prema karlovom mostu, zaputiti Řetězovom ulicom, pa onda skrenemo ulijevo u Liliovu, te opet zastanemo na Betlémském náměstí. Možda će vam se učiniti da iz Betlehemske kapele čujete Učiteljevu propovijed. Ako do sada niste pretjerivali s kušanjem, bit ćete taman u fazi „pilac kad vino proždire i vinom proždiran biva, bogu je oduran, anđeli će ga svrgnuti, ljudi mu se podsmijevati, vrline će ga napustiti, vragovi uništiti i svi će ga u prah zatrti..." i možete ovuda mirno nastaviti. Ako ste se zadržali nešto dulje, bit će Učitelj Jan u fazi, gdje je Bibliju, koja inače pivo ne spominje izrijekom, prilagodio češkim uvjetima: „Vino, kad ga previše popiješ izaziva gnjev i padove mnoge, urušava narode i takvo jako piće, a također i pivo urušava našu okolinu..." A tu smo negdje! Ako je to tako onda radije ne nastavljate, nego se vratiote na Narodnu ulicu i idite kući.
Oni jakog želuca i slabe vjere nastavljaju Náprstkovom ulicom prema Vltavi i odmah nalijevo, gdje u ulici U Dobřenských nalazimo pivovaru istog imena, utemeljenu u ljeto 2015. godine. I baš je ta pivovara smijenila pivovaru U Tří růží na poziciji najskuplje praške i češke pivovare - tu četiri deci stoji 70 kruna. Nisam baš siguran da nisu malo pretjerali. Pivovara je specijalizirana za piva dodatkom bilja - babinog zuba, matičnjaka, metvice, i ta su piva svakako vrijedna kušanja, a pivovara je poprilično jedinstvena i načinom na koji je riješen manjak prostora - kotao za kuhanje nalazi se neposredno uz točionik, takom da u vrijeme kada se kuha pivo majstor pivar, pipničar i gosti jedni drugima se pletu pod nogama, ali istovremenom jednim pogledom možete obuhvatiti kompletan proces od pripreme do konzumacije piva. Sviđa mi se o ambijent s ukrasima u austro-ugarskom stilu, ali unatoč svemu primijetio sam da je pivnica bila poprilično prazna.
Slijedeća pivovara zove se Pražský most ili U Valšů (osnovana 2008. godine) i nalazi se doslovce iza ugla, točno 102 metra u Betlemskoj ulici, iz koje danas po treći put možemo baciti pogled na Betlehemski trg, ovoga puta iz pravca jugozapada. Naša peta pivovara prilično očito cilja na strane goste - prema našoj procjeni 80 posto klijentele su stranci, uglavnom Amerikanci i Rusi. Iz debate koja se u lokalu vodi možete steći čvrst dojam da hladni rat još nije završio i s pozicije češke manjine možete pratiti podjelu svijeta i razgraničavanje sfera interesa, te napeto iščekivati kako će to za nas završiti.
Na kraju kažete sami sebi „ma, šta, neka to završi kako hoće, pivo se piti mora" i zaputite se na najduži današnji put - puna 403 metra ulicom Karoline Svijetle, na čijem kraju iz krivudavih zidova kuća i grbava popločenja kao ukazanje s drugog svijeta opet izroni Národní třída, moderna, elektrificirana, s tramvajem i općenito blagodatima digitalnog doba. Tu se, baš između kazališta Laterna Magika i samostanom Voršilek nalazi pivovara Národní, također potpuno nova pivovara, iz ove godine. Opet smo se na kraju dugačkog dana vratili u Novi grad i atmosfera je odmah osjetno drugačija. Umjesto ugodnog, ali skučenog prostora kao u prethodnih pet malih pivovara, ovdje se nalazimo o modernom prostranom lokalu a za ljetnih mjeseci usrdno preporučujemo da sjednete u velikoj terasi u unutrašnjem bloku. Pivovara smještena na tako frekventnom mjestu, u neposrednoj blizini Narodnog kazališta, sigurno ne treba brinuti o posjetiteljima i unatoč golemom prostoru, često je problem naći mjesto za sjedenje. Isto tako, i ponuda piva je, za razliku od ostalih pivovara, daleko od eksperimentiranja - svijetla jedanaestica, nefiltrirana jedanaestica i polutamna trinaestica, to je njihov asortiman. No, kao finalna točka naše šetnje svjetskim pivskim epicentrom i kao povratak u svakodnevnu realnost, vjerojatno je to najbolje mjesto.
I ako ovu oblast do sada niste poznavali valjda vam je jasno da se očito ne radi o šest najboljih praških, čeških ili daleko bilo svjetskih pivovara, a ni u primisli nisam imao da to tvrdim. No, te su pivovare zanimljive upravo zbog svoje neobične raznovrsnosti, svaka od njih cilja na poprilično različite tipove konzumenata, bilo da se radi o nacionalnoj strukturi, o staleškom statusu ili sklonosti pivskom raznovrsju. Uistinu, teško je povjerovati da bi se našao netko kome bi se svidjelo svih šest pivovara. Kao cjelina, ovaj kvart fascinira i činjenicom da u njemu prije pukih deset godina nije postojala ni jedna jedina pivovara a danas je on jedna od najzanimljivijih atrakcija čitavog pivskog svijeta.
Autor Kryštof Materna
Preuzeto s portala Pividky.cz
S češkog preveo Mato Pejić
