Mazz je sjeo. Vrtjelo mu se u glavi od umora, pijanstva i iznenađenja. Sto je dovraga Pukovnik radio na ovakvom mjestu? Nekoliko minuta kasnije, kada se Pukovnik još uvijek nije vratio, ustao je sa stolca i krenuo razgledati hladnjak. Pogledao je unutra i to je bilo kao da se zagledao u izlog gurmanske hrane u Tescu, s kutijom malih francuskih piva na dnu.
Mazz je izvadio jedno, skinuo čep i popio polovicu kada se Pukovnik ponovno pojavio, a iza njega je bila žena u kombinezonu s dlijetom u ruci. "Mazz," rekao je Pukovnik, "ovo je Nat." "Bok dušo", rekao je Mazz, odjednom pun energije. "Malo je kasno za sam-svoj-majstor popravke, zar ne?" "Ja sam kiparica", odgovorila je ledeno prije nego što se okrenula prema Pukovniku i zakolutala očima u stilu Bože-tko-je-ova- pijana-budala-koju-si-doveo. U tom trenutku Mazzu se učinilo da je prepoznaje. Nat, Natalie. Bio jesiguran da se sjeća neke Natalie negdje iz prošlosti. Možda nakon Tyre... Sranje, na trenutak je bio paraliziran od vala stida i preziranja sebe. Stvari koje radiš, okrutnosti za koje si sposoban kad si mlad. Da, naravno da je te noći bila i jedna Natalie. Ono što je bilo grozno bilo je to što nikako nije mogao reći je li to ta Natalie koja sad stoji pred njim. Izgledala je pomalo poznato, no ništa određeno i nije ga baš gledala kao da ga se sjeća s radošću. Niti bi ga se sjećala tako da je to ona Natalie. Zapravo bi bilo posve drugačije. Ili je i ona možda zaboravila. U svakom slučaju, nije se činilo pametnim pitati, pa je odlučio samo razgovarati. "Da, oprosti", rekao je, s malo izraženijim naglaskom dečka iz50doline; umjetnici vole fine dečke iz radničke klase. "Samo sam se šalio." "Ti si glazbenik", rekla je,zagledavši se u njega bezizražajno, a on je izdržao pogled, što mu je omogućilo da je dobro pogleda. Nije imala šminke, crna kosa s dramatičnim pramenovima sijedih začešljana unazad i učvršćena u improvizirani rep, samo malo slabosti oko usta. Mogla je biti prava umjetnica, a mogla je biti još jedna čudakinja koja se bliži četrdesetoj i traži nešto čime bi se navila u životu u stanci između aromaterapija. Ipak je bila zanimljiva. Evo, opet je počinjao. Mazz je znao jednu stvar: da jeon dečko i upozna Mazza, ne bi ga predstavio svojoj djevojci. Mazzu je bilo žao zbog toga, no to je bilo tako. Nije se mogao izvući iz toga. "Da," rekao je, "pa, time se bavim." "Ronnie kaže da si svirao u bendu prije mnogo vremena, da si imao hit." Na trenutak je Mazz bio potpuno zbunjen -tko je dovraga bio Ronnie? - no, tada mu je logika rekla da to mora biti Pukovnik. Ronnie, ha?"Da," rekao je, "to je točno", a onda je podigao pivo i ispraznio ga"Pa kako se zvao tvoj bend?""Wurriyas", rekao je smiješeći se, zaključivši da je to sigurno Natalie koje se napola sjećao i koja se sada šali s njim, a možda i malo očijuka. No ona nije odgovorila, samo se bezizražajno zagledala u njega i rekla: "Oh, dobro, bilo mi je drago. Sigurno će ti Ronnie pokazati sobu za goste." Tada je otišla. Bila je ponoć i Tyra je znala da bi trebala leći. Sutra će biti dugačak dan i sve to, treba obaviti sprovod. No sjedila je u dnevnoj sobi, pila - popila je gotovo čitavu bocu bijelog vina - i slušala ploče, stvari koje nije čula godinama. Pregledala je stvari u vitrinama, tražeći bilo što tatino. Umjesto toga> pronašla je kutiju punu ploča i kaseta, stvari koje je nekada 51slušala: Michael Jackson, Stevie Wonder, Elton John, Supremes Greatest Hits, David Essex - pa, nije mogla biti starija od dvanaest godina kad je to kupila. Grozno je to što je on prošloga Božića bio u gradu u glazbenom igrokazu i mnogo ga je njezinih školskih prijateljica otišlo pogledati. Očito je to bio tragičan prizor - ista frizura, samo prorijeđena kosa i mali starac ispod nje. Nikada nije dobra ideja gledati ljude koji su ti se nekada sviđali. Posljednjih sat ili tu negdje slušala je glazbu za cure. JoanArmatrading pjevala je Love and Affection. Tyra se sjećala da ju je vidjela na televiziji u emisiji Magpie s bijelcem koji je imao afro pletenice koje su kao bile zgodne, Mick nešto. U svakom slučaju, bila je tamo, ta mala crnkinja s pravim africama izgledala je prestravljeno, pjevala je tu krasnu pjesmu i zvučala tako odraslo. Nakon toga je slušala svoj omiljeni album Diane Ross, onaj koji su imale sve cure u školi, Touch Me In the Morning. Kladila se da su sve cure koje je znala otrčale kući i pustile tu pjesmu prvi put kad su napravile ono.
Roman Povratak u Cardiff velškog pisca Johna Williamsa (rođen 1961. godine), nastavak njegova romana "Pet pubova, dva bara i noćni klub", od danas je u hrvatskim knjižarama, izvijestila je Fraktura iz Ivanca, izdavač knjige.
U središtu priče i dalje su likovi iz Williamsova prethodna romana. Opterećeni krizom srednjih godina, oni u novom nastavku istražuju smrt lokalne boksačke legende. S istim likovima i na isti, duhovito-gubitnički način, Williams priča novu priču.
Drugi dio trilogije o Cardiffu istovremeno je triler, krimić i ljubavna priča. Pet pubova, dva bara i noćni klub objavljeni su u Hrvatskoj prije dvije godine, a treći dio trilogije Princ od Walesa, u izdanju Frakture izišao je 2004.
Roman Povratak u Cardiff ocijenjen je kao zabavan i nimalo patetičan. Književni kritičari tvrde da je to "rokerska knjiga o kulturi i razvoju suvremene Europe" te "strastveno, inteligentno i dirljivo djelo".
Početkom 80-ih John Williams (Cardiff, 1961.) bavio se punk i ska glazbom. Radio je kao glazbeni i književni kritičar u mnogim britanskim novinama. Objavio je knjige Into the Badlands (1991.), Faithless (1997.), Pet pubova, dva bara i noćni klub (1999.), Povratak u Cardiff (2000.) i Princ od Walesa (2003.).
S romanom "Pet pubova, dva bara i noćni klub" taj velški pisac sudjelovao je 2001. na Danima Walesa u Zagrebu . Povratak u Cardiff s engleskog je prevela Marijana Javornik Čubrić. (Izvor: Index.hr)