Povratak na otočje Sandwich

Kako smo šestog uvečer bili oko petnaest milja dalje uz obalu te joj se približili, trgovali smo nešto s urođenicima. Ali, budući da smo se opskrbili tek neznatnim stvarima, sutradan ujutro opet smo zajedrili prema kopnu. Imali smo tada na brodu mnoštvo posjetilaca. Iskoristismo zgodu trgujući s njima do dva sata.

Dotle smo priskrbili svinjetine, voća i korijenja, te nam je to bilo dostatno za četiri-pet dana. tada smo zajedrili i nastavili kositi u privjetrini.

Priskrbili smo priličnu količinu šećerne trske. Kako smo pije nekoliko dana napravili pokus i pronašli da daje veoma tečno piće kad se dobro ukuha, zapovjedio sam da ga se pripravi nešto više. Međutim, kad je bačva bila načeta, nitko od posade ni da bi okusio. Kako nisam imao drugog razloga za pripremanje toga pića, nego, nego da prištedim alkohol, što smo ga imali za hladnije podneblje, nisam se ni trudio upotrijebiti svoj autoritet, niti ih nagovarati kako bih ih pridobio da piju to piće, jer sam znao da nema opasnosti od skorbuta dok god uzmognemo pribrati svježeg povrća.

Ali, da ostanem pri svom stanovištu, izdao sam zapovijed da se ni na jednom brodu ne smije posluživati grog. I ja i svi časnici i dalje smo pili to pivo od šećerne trske, gdje god bismo mogli dobiti materijala da ga pripravimo. Nešto hmelja, što smo ga imali na brodu, znatno je popravilo to piće. Ima okus poput novog piva od slada, te mislim da nitko neće posumnjati da je veoma zdravo. Uza sve to, moja je nesmotrena momčad tvrdila da im to šteti zdravlju.

Nisu imali boljeg razloga da potkrijepe svoju odluku ni kad su prvi put stigli u Tjesnac kralja Đure, pa nisu htjeli piti pivo od omorike. Međutim, ne znam da li stoga što to nije bilo prvi put da se od njih traže da upotrijebe to piće, ili zbog nečeg drugog, ali svakako ne pokušaše tu svoju odluku provesti u djelo. Nisam o toj odluci ni čuo ništa, sve dosad, kad su ponovili svoju neznalačku oporbu najboljim mojim nastojanjima da im poslužim na dobro. Makar kakva novotarija bila na brodu, i makar kako mornarima bila u korist, možeš biti siguran da će je dočekati s najvećim negodovanjem. Isto su tako konzerviranu mesnu juhu i kiseli kupus osudili isprvice kao hranu koja uopće nije za ljude. Malo je zapovjednika uvelo na svoje brodove više novosti i korisnih raznolikosti u jelu i piću nego što sam to učinio ja. A zaista ih je malo i imalo iste zgode da iskušaju takve eksperimente, ili i nisu imali potrebe iskušavati ih. Ipak se uvelike ima zahvaliti različitim malim zastranjenjima od ustaljene prakse što sam im bio kadar očuvati svoje ljude od one strašne bolesti skorbuta, koji je možda poslao u smrt više naših mornara za mirnodopskih putovanja, nego što ih je palo od neprijatelja u vojničkim pohodima.

James Cook (1728.-1279.) engleski pomorac, koji je tri puta plovio po Tihom oceanu, otkrivajući i istražujući tamošnje obale i izrađujući karte novootkrivenih područja. Bio je vrlo vješt moreplovac i kartograf, sposoban, samopouzdan i poštovan vođa ljudi, a silom prilika bio je i pisac, jer je na svojim pustolovnim plovidbama vodio iscrpan brodski dnevnik. Njegov dnevnik, koji se objavljuje u različitim redakcijama već više od dva stoljeća, spada u najomiljenije knjige o istraživanjima.

Poseban je Cookov pothvat što do dolaska u Bataviju (današnju Džakartu), gdje mu se dio posade razbolio od tada smrtonosne malarije, nije izgubio nijednog čovjeka zbog skorbuta, jer je sve na brodu tjerao, čak i pod prijetnjom bičevanja, da jedu južno voće i kiseli kupus, namirnice bogate vitaminom C. provodio je i druge higijenske mjere na brodu, što je pridonosilo zdravlju i kondiciji njegove posade, izložene nadljudskim naporima i surovim uvjetima plovidbe.

Među takve mjere spada i kuhanje piva od šećerne trske i od smreke, opisane u dnevničkom zapisu od 6. prosinca 1778. godine. U ovom tekstu doduše piše da su uz pivo od šećerne trske kuhali pivo od omorike, no to, naravno, nije točno. Pivo je bilo od smreke, koja se - „izgubila u prijevodu." I inače je prijevod knjige Putovanja oko svijeta, iz koje je uzet ovaj odlomak, poprilično tanak, pa smo tekst morali malo popraviti da bi uopće bio suvisao. Zašto je smreka, a ne omorika. Naime, u rječnicima ćete za englesku riječ „spruce" pronaći i prijevod omorika, a u nekim rječnicima čak i kao prvo značenje, ali to nije točno. Omorika je doduše drvo iz iste porodice i slična je smreki, ali omorika je balkanski endem, koji je (tek) 1875. u toku rijeke Drine otkrio i opisao Josip Pančić. Nje dakle nema na Novom Zelandu i uopće na trasi triju putovanja Jamesa Cooka. To znači da je Spruce beer definitivno „smrekovo pivo" a kuha se i danas, naročito u Sjedinjenim Državama i Kanadi. No, postoje zapisi koji svjedoče da su doseljenici u Ameriku već znali kuhati pivo začinjeno smrekovim izdancima, i o tome kako je u 16. stoljeću ovo pivo izvoženo iz Njemačke u Englesku, pa je tako James Cook mogao znati da se pivo može začiniti smrekom.

Danas postoji više pivovara koje nose ime kapetana Jamesa Cooka, ili kuhaju pivo s njegovim imenom i portretom na etiketi, pa i smrekovo pivo, dakle pivo začinjeno izdancima smreke. Recimo, Wigram Brewing Company proizvodi Spruce Beer, pivo od smreke zasnovano na originalnom receptu za smrekovo pivo, koje je 1773. godine u Dusky Soundu na Novom Zelandu skuhao James Cook.