Poteklo
Pivo u Daruvaru - kako se to slikovito kaže u pučkoj mudroliji - teče potocima, a dok ovo pišem poteklo je i iz nebeskih visina, koje su se gadno namrgodile i zaprijetile da će poremetiti planove organizatora. No, brzo se sve smirilo i nagovijestilo da će Dani piva do kraja ipak biti onakvi kao jučer, a jučer je bilo jaaaako dobro.
Kad je sinoć uz prangijanje prvih lokalnih bendova poteklo Staročeško pivo, shvatio sam zašto su mi par sati prije početka pivovarski pregaoci zadovoljno rekli da su dani piva za njih „uspješno završili." Kako završili, kad još nisu ni počeli, mislim si ja, a sad znam i zašto - ako se priprema dobro odradi, realizacija akcije je rutinski posao. Očito je, da ništa nije prepušteno slučaju, da su u Pivovari pošteno zasukali rukave i zdušno prionuli poslu, te da su lanjska iskustva iskoristili za organizacijska poboljšanja. Tako je prostor na kojem se fešta održava udvostručen, uz dovoljno stolova i klupa za sjedenje, značajno je pojačana i ponuda hrane, što su posjetitelji od prvog trenutka maksimalno koristili. A, gdje se dobro jede...
Dvorište pivovare u prvo je vrijeme nalikovalo nekoj vrsti Darkwooda u kojem vlada ne jedan, nego stotinu Zagora - svi koji su opsluživali goste nosili su naime, crvene majice s velikim žutim krugom na prsima, samo je u njemu umjesto indijanskog thunderbirda bio daruvarski ždral s etiketa Staročeškog piva...A Staročeško je prva zvijezda ovogodišnjih dana piva, s pravom, jer taj najstariji hrvatski pivski brend ove godine lavi sto dvadeset godina. Točno toliko je prošlo otkako su tada novopečeni vlasnici pivovare, imućni sugrađani Crner, Pollak i Dobrović unijeli u poslovanje niz novina, te su ispravno procijenili da ime Staročeško ima golem marketinški potencijal, pa su svoje novo pivo, inače božićni specijal nazvali „Staročeško zimsko pivo." Od tada se naziv Staročeško redovito koristi kao pridjevak pivima koja se ovdje kuhaju. Među ostalima bila su kroz povijest piva svijetlo, martovsko, porter... a danas se u redovnom portfoliju pivovare nalaze svijetlo, desetka, crveno, limun, te sezonski specijal zimsko. U duhu svojih proklamiranih intencija i u čast visokog rođendana matičnog brenda, majstor pivar, glavni kuhar piva, odnosno, kako on sam inzistira - tehnolog pivovare - Krešo Marić skuhao je i manju količinu još triju pivskih specijala - Staročeško weizen (pšenično), Staročeško višnja (aromu mu daju prave višnje) i Staročeško IPA (India Pale Ale).
U Krešinoj kancelariji odabrane je goste čekalo još jedno ugodno iznenađenje - pivo s okusom oraha. „Zapravo sam koristio recept za orahovac, samo sam umjesto likera napravio pivo," objašnjava Krešo, otkrivajući da taj osjećaj da u ustima imate tortu od oraha, pa dobijete potrebu da je zagrizete, dolazi od sastojaka među kojima su kava i vanilija... vrlo, vrlo zanimljivo, tako da je najmanje što možemo reći: čestitamo šefu kujne!!!, a još veće komplimente zaslužuju IPA, iako joj dramatično nedostaju američke vrste hmelja i višnju, koju smo ishvalili još onomad kada su u posjetu Pivovari Daruvar bili dečki iz zagrebačkog Društva prijatelja piva, no ipak sve su moje simpatije na strani nenadmašnog weizena. Jesam li već spomenuo da se sva piva toče nefiltrirana i nepasterizirana, i treba li to uopće više isticati?
Prijateljska cijena od deset kuna za pola litre dodatni je motiv, još jedan, isto dobar motiv je bogat glazbeni program, u kojem su tek rijetki primijetili da nema najavljenog Davorina Bogovića, koji je u bespućima zemljopisne zbiljnosti umjesto u zapadnoj Slavoniji završio na moru... Ipak, motiv svih motiva je izvrsno pivo, a moja su pregolema satisfakcija bili pozitivni komentari ponuđenih specijala, jer ovi dani piva u Daruvaru pokazuju da je svijet piva lopta šarena, jedan bogati kaleidoskop, da je raznovrsnost i šarolikost njegova najprivlačnija osobina. zato su u „mali pitoreskni gradić na zapadnim obroncima Papuka" nahrupili pivski tifozi, a kad čujete, recimo Danijela Babića iz Bjelovara s kakvim nadahnućem slaže panegirike zlatnom soku, kad vidite s kakvim žarom i kako suvereno tumači „pedeset tananih nijansi pive" i kad kušate njegovu IPU, koje je u ruksaku donio tek četiri boce da liznu oni najveći entuzijasti, e onda vam ne ostaje ništa drugo, doli da skinete kapu i sa svojim se skromnim pivskim umijećem sakrijete u mišju rupu.
Tu priču danas nastavlja još nekoliko homebrewera, kućnih kuhara piva, ili, kako to kažu Česi - domovarnika - koji su najavili svoj dolazak u Daruvar, a organizator je posebno pozvao novogradiško obiteljsko gospodarstvo Bošnjak iz Sičica, te Andreja Čapku, administratora foruma Pivarstvo,info, koji će zainteresiranima ponuditi svojih ruku djela. Kako ističe direktor Pivovare Tomislav Horvat, tim će putem daruvarska pivovara nastaviti, pa će se možda već u okviru slijedećih dana piva održati svojevrsni kongres domovarnika, kojima će pivovara pružiti svu potrebnu logistiku, ne bi li što više afirmirali pivske specijale.
Dakle, u Daruvaru ljubitelji zlatnog soka više razine uistinu dolaze na svoje. Neće ostati uskraćeni ni oni koji vole glazbu i svakojaka scenska dešavanja, od lokalnih puhačkih orkestara, zborova i KUD-ova, pa do Zvonka Bogdana koji će svoju bunjevačku dušu pred pivopije prostrti večeras i do Nene Belana, Koji će sa svojim Fiumensima prašiti sutra uvečer... Oni koji se vole ogledati u izdržljivosti kod, recimo držanja dviju litara piva - u sinoćnjem slučaju po četiriju politrenih krigli - ili u štafetnom ispijanju dragocjene tekućine, također. Te je ficleke između glazbenih nastupa rokera moderirao Domagoj Jakopović Ribafish, potvrđujući još jednom svoj beskrajni šarm i pokazujući kako se i tako banalni sadržaji sa samo pokojom duhovitom primjedbom, štosnim komentarom i veselom upadicom može pretvoriti u sjajnu zabavu.
Pivnica.net od kad je zinula na svijet zdušno podržava sva nastojanja da hrvatska pivska scena, a ako je moguće i šira, prestane biti prćija unificiranih korporacijskih europiva i postane šarena bašča svekolikog pivskog raznovrsja. Tako će biti i do našeg posljednjeg daha. Tako smo i jučer, prvog od tri daruvarska dana piva kolega Goran Gazdek i ja bili na licu mjesta, te u punom sastavu i uglavnom pri punoj svijesti provjeravali kako su ispali Krešini pokušaji. I tako - red weizena, red crvenog, red ipe, red oraha, red ćevapa, red višnje...Uz bezbrojne razgovore, susrete s dragim ljudima, neravnopravno nadvikivanje s moćnim razglasom...
Prije nego što će krenuti posljednji glazbeni program, u kojem su se smjenjivali i spajali Pozdrav Azri i Renato Metessi sa svojim pratećim bendom, Ribafish je još nešto mljeo, a kako ga ništa nisam razumio shvatio sam to kao dobar znak da je najmanje jedan od nas pijan... To je pak značilo da je valjalo dići sidro, pa malo protegnuti noge, prošpartati šatorom pored zvučnika koji su tako treštali da su mi titrala bedra, pa sam svaki čas gurao ruku u džep misleći da mi zvoni mobitel, naići da još jednog prijatelja, pa na još jednog, pa zaključiti da ipak ne bi bilo u redu otići a ne popiti baš nijedno „obično" Staročeško svijetlo, a na šanku su opet neki poznati, pa onda na samom kraju maznuti još jednu „putnu"... P(r)oteklo.
Fotografije: Mato Pejić, Goran Gazdek i Daruvarski portfolio
