Postoji hrana za svako pivo i pivo za svaku hranu
Ne samo u Hrvatskoj nego i u većem dijelu svijeta tek u zadnjih pet do deset godina ljudi su počeli cijeniti pivo onako kako već stoljećima cijenimo vino pa su se pojavili i prvi pivski sommelieri - kazao je u intervjuu Privrednom vjesniku pivski sommelier, Amerikanac Chris Myers, svjetski prvak u točenju i serviranju piva za 2010. godinu.
Chris u ugostiteljstvu radi od 16 godine, a zadnjih 15 je pipničar. Počeo je u baru kada mu je bilo devetnaest. Tamo se upoznao s raznim pićima, no nekako je najviše zavolio pivo. Poslom pivskom sommeliera bavi se pet godina. „S pivom živi cijeli život, to je dio kulture, Dolazi iz Wisconsina, grada koji je poznat po pivu i siru. Tamo se odražavaju i festivali piva, a imamo i svoju juhu od piva i sira", kaže Chris.
Privrednom vjesniku Chris je otkrio kako se postaje pivskim sommelierom. „Pivski sommelier se može postati na nekoliko različitih načina kao što se postaje i šef kuhinje. Neki se ljudi rode u obiteljima koje bave pivom, pa kad odrsatu postanu stručnjaci za pivo. Postoje i programi obrazovanja, u Belgiji primjerice Institut za zitologiju, u Velikoj Britaniji pivska akademija. Kompanija za koju radim, F&B Partnership, organizira kratke tečajeve koji se održavaju vikendom, a u SAD-u postoje i Cicerone certifikati. Ja sam završio upravo tu Cicero's Beer Academy u Americi", kazao je novinaru Dragi Živkoviću.
Zbog piva je u zadnjih pet godina obišao 15 država, na pet kontinenata. Voli lokalna piva, kušao ih je preko tisuću. Posebno cijeni strast i energiju koju ljudi ulažu u stvaranje vrhunskog piva. „Osobno sam slab na Belgiju jer ima tako dugu povijest piva. Njemačka su piva zanimljiva zbog Reinheitsgebota, piva su im odlična ali imaju jako mali raspon okusa. U Belgiji nije bilo takvog zakona, pa su pivo radili od pšenice, višanja, malina, raznih žitarica, i to prirodnom fermentacijom, zbog čega imaju ogroman raspon okusa. Što se SAD-a tiče, u zadnjih desetak godina američko pivo je postalo kao američki jazz, grana se na sve strane. Naša pivska scena fantastično se razvila u zadnjih 20 godina, ali još nismo ni blizu Belgiji".
Kušao je nekoliko hrvatskih piva i vrlo je zadovoljan, a posebno je izdvojio „kulturu kafića" i ispijanju piva na terasama zagrebačkih kafića. „Možemo pričati nadugačko o okusima, sastojcima i slaganju piva s hranom, ali ne valja previdjeti važnost kulture u kojoj piva igra veliku ulogu, a u Zagrebu definitivno ima takvu kulturu", naglasio je Myers i izdvojio svoje hrvatske favorite: Ožujsko je, koliko vidim, najprodavanije i jasno mi je zašto. To je vrlo dobro lager pivo, prikladno za većinu situacija. Odličan je i Staropramen Selection, čak bolji od Classica. Ipak, najveće iznenađenje mi je Tomislav, rekao bih da je to najbolje čuvana hrvatska tajna. Tomislav je pivo iznimnog okusa - vrlo lijepo izbalansirano, s laganom aromom pržene karamele u sladu, blago baršunastim osjetom u ustima i vrlo ugodnim okusom na dnu jezika, s jedva primjetnim dodirom slatkoga. Kad bih uspoređivao hrvatska piva s njemačkim ili belgijskim, rekao bih da su rame uz rame s njemačkim, ali Belgija po svom bogatstvu okusa apsolutno prednjači u cijelom svijetu".
Chris smatra da je lojalnost brendovima piva, kako je to Hrvatskoj izraženo, u načelu globalna pojava, ali da postoje generacijske razlike. „Stariji uglavnom piju ista piva, a mlađi isprobavaju razna piva istražujući pivski svijet. Osobno imam neka omiljena piva, ali volim reći da postoji vrijeme i mjesto za svako pivo, kao i hrana za svako pivo i pivo za svaku hranu".
Na pitanje o kombinaciji piva i hrane pivski sommelier će kazati da nema pravile već samo sugestije i smjernice. Savjet je da jedemo i pijemo ono što volimo i u čemu uživamo. Sugestija je da uz bogatiju i težu hranu, poput masnih sireva, idu svijetla piva, koja će presjeći okus hrane. „Ako vam masnoća sira prekrije jezik, vaši okusni pupoljci neće tako dobro prepoznavati okuse sljedećeg zalogaja, pa vam gutljaj takvog piva može očistiti jezik i pripremiti vas za sve okuse koji slijede", naglasio je Chris.
