Porter i Stout - piva koja život znače

  Pivske raznolije         Ivana Jandrijević/In Horeco         23.06.2017.
Porter i Stout - piva koja život znače



Sigurna sam da se većina susrela s tim pivskim stilom, svjesno ili nesvjesno. I sigurna sam da dobar dio još uvijek nije siguran u čemu je zapravo razlika između Potera i Stuota. Upravo zato oba dva stila zaslužuju zajednički tekst, jer i povijest im je zajednička.

Crna piva uvijek su se smatrala težim pićem zbog punoće okusa i gustoće tijela (i nerijetko većom količinom alkohola). Česti ih prati okus kave ili čokolade dobiven preprženim ječmenim sladom ili pšeničnim zrnima u manjim količinama. Laički bismo rekli, gusta su i teška, i uglavnom je dovoljno popiti, jedno ili dva.

Razlog zbog kojeg sam odlučila staviti ta dva piva u isti tekst jeste što dijele zajedničku povijest i čini se da se često javlja nedoumica oko toga koja je zapravo razlika među njima. Porter i Stout su tamna piva i spadaju pod stil Ale piva (pivo gornjeg vrenja). Od samog su početka ta dva stila usko povezana, dapače, na početku su bila jedan te siti stil.

Ono što sigurno znamo jeste da se pivo Porter pojavilo u Londonu oko 1700. godine. Ime je dobilo po jakim lučkim radnicima koji su se nazivali porterima (nosačima) i koji su ga najviše konzumirali. Pivo je bilo gusto, taško i zasitno. To je pivo imalo duži rok trajanja, nije bilo toliko osjetljivo na temperature, sa starenjem se povećavala količina alkohola u njemu, i najvažnije od svega, bilo je jeftino za proizvodnju i konzumaciju. Velika količina portera izvozila se u Irsku gdje ga je na kraju počeo proizvoditi i Arthur Guinness.  U 19. stoljeću, pivo je dobilo svoju prepoznatljivo crnu boju i jači okus.

Kad je riječ o samom početku tog pivskog stila, poznato je da su se prvi porteri  radili isključivo od smeđeg slada i odležavali određeno razdoblje u drvenim bačvama. Krajnji je rezultat bi taj da je bilo teško napraviti dva ista. Varijacije u okusima bile su česte, a pivo se najčešće miješalo s još nekim pivom izravno u pubovima.  Kasnije, zajedno s razvojem tehnologije proizvodnje i otkrićem crnog slada, njegov okus postaje definiran i stabilan, a boja tamna.

Pivari su primijetili da smeđi slad, iako je jeftiniji, daje mnogo manje fermentabilnog  udjela u komini (šečera) nego svijetli slad. Ono što je proslavilo Porter među pivarima bilo je to što su shvatili da ne mora odležavati dugo.

Što se tiče Stouta ...

Riječ stout zapravo znači snažan ili jak, tako da se pojam stout zapravo odnosio na svali stil piva, samo na njegovu jaču verziju. Kasnije se igrom slučaju povezao isključivo uz stil porter. Porteri koji su bili zahmeljeni i alkoholniji, ili tamniji od originalnog  portera nazvani Stout Porterima. Kada bi pivovara nudila slabije i jače pivo, to jače jednostavno bi nazvali Stout. Naposljetku je postao zaseban stil i sinonim za tamno pivo.

Uskoro su nastali i brojni podstilovi. Podstilovi portera s kojima imate priliku susreti se su Brown /Smeđi), Robust i Baltički. Što se tiče podstilova Stout piva, to su Dry, Sweet, Oatmeal, Foreign , Exstra, American i Russian Imperial.

Većina ljudi o njima govori kao o dva različiti stila, što je u teoriji istina, ali realno govoreći - postoji toliko varijacija u kojima se stilovi međusobno preklapaju. Sjetite se samo koliko puta vam je možda neka IPA bila više APA ili obrnuto. Jedna bitna zajednička značajka svim stoutima je da velika većina sadrži prženi ječam dok ga u porterima ne mora biti.

Okus tih stilova vrlo je specifičan, sa svakim gutljajem možete osjetiti čokoladni miris i miris kave koji se dobiva prženjem ječmenog slada na visokim temperaturama. Imaju gorkast okus, a tijelo im je puno, gusto i karamelno.  Američki porteri su često nešto jači od onih engleskih. U nekim stilovima, osim nota kave i tamne čokolade, oduševit će vas i voćne note. Što se stouta tiče, tu svakako treba istaknuti Imperial Stout koji je jedan od najalkoholnijih verzija te vas u boci tog piva očekuju naznake likera i porto vina. Osim što je pivo izvrsna okusa, ono se idealno može uklopiti u mnoga jela, a jedno od rijetkih koje izrazito dobro ide uz deserte. Ugostiteljski objekti svakako bi trebali svoju ponudu obogatiti nečim sličnim jer gosti vole promjene, vole nešto neočekivano i spremni su čuti preporuke konobara kad je u pitanju naručivanje hrane.

Chocolate Porter piva čine odličnu kombinaciju s čokoladnim desertima poput pudinga, torte od tamne čokolade ili biskvita s karamelom, jer ima bogate note u kojima se mogu pronaći naznake orašastih plodova, karamele i tamne čokolade. Kvalitetan i snažan Imperial Stout tu će vas oduševiti, a možete ga poslužiti i uz sladoled od vanilije.

Jedan od specifičnih stilova koje svakako trebate isprobati je Oyster Stout, čije samo ime govori da se savršeno slaže uz kamenice. I ne samo da se slaže, već su one i jedan od sastojaka u proizvodnji tog piva. Nekada, kad kamence nisu bile luksuzna namirnica, jeli su ih upravo lučki radnici i redovito zalijevali tim pivom. Sve što vam uz kamenice treba jest malo limuna, kap Tabasca i naravno - Stout.

Osim uz školjke, ta piva prošarana aromom dima, imaju note prženog ječma i samim time idealno odgovaraju uz meso s roštilja. Iskombinirate li biftek na žaru s klasičnim Britanskim Porterom, nećete pogriješiti. Probajte ga i u kombinaciji s divljači.

Objavljeno u rubrici Pivanje i pivarsko progovaranje, u specijaliziranom magazinu za ugostiteljstvo IN HORECA koji se besplatno distribuira ciljanoj skupini: ugostiteljima, proizvođačima, distributerima i pratećoj industriji. Autorica Ivana Jandrijević, voditeljica je Udruge konobara i barmena Hrvatske.



Najnovije iz kategorije Pivske raznolije




Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
Prihvaćam sve kolačiće