Polička

Velika češka pivska knjiga   |   Zdeněk Susa   |   13.01.2010.     1884

Polička

Grad iz kraljevskog miraza Polička diči se svojim bedemima, vijećnicom, raskošnim kućama predgrađa Na Bidě, i drugim stvarima. Slične atrakcije ima čitav niz povijesnih gradova. No, posebnost Poličke je pivo iz građanske pivovare, koja vuče tradiciju još iz 1517. godine. Tada je sabor češkog Kraljevstva potvrdio pravo kuhanja piva vlasnicima stotinu i trinaest kuća unutar gradskih zidina.

Današnji građani Poličke, ne ulazeći u povijesne podrobnosti, konstatiraju samo da im je to pravo, koje su imalo stoljećima, bilo oduzeto u razdoblju od 1948. do 1994., kada im je 1. svibnja ponovo vraćeno. Pivovara je tada naime vraćena u ruke izvornih vlasnika.

Potomci nekadašnjih vlasnika uzeli su pivovaru čvrsto u ruke i po receptu majstora pivara Bittnera u njoj kuhaju četiri vrste piva: desetka se zove Hradebni (Bedemska), svijetla i tamna, i podsjeća na one bedeme koji okružuju domove s pravom varenja. jedanaestica se zove Otakar, dvanaestica Zaviš.1 Pošto ta imena podsjećaju na kralja Přemysla Otakara II i Zavišu iz Falkenštejna, razlika u postocima među njima je jednostavno primjerena. Otakar je doduše bio moćan, a k tomu još željezan i zlatan, ali Zaviša se ipak pokazao kao jači – nadživio ga je i još oženio njegovu udovicu, kraljicu Kunhutu. Zaviša je – iako potječe iz južnočeškog roda Vitkovaca – blizak Polički. Živio je naime nedaleko u dvorcu Svojanova sa svojom drugom suprugom, ugarskom princezom Alžbetom.
Zaviša ipak nije najslavniji stanovnik Poličke i njene okolice. To je bez sumnje Bohuslav Martinů. On je – kao što znamo – rođen u prosincu 1890. godine u sobici na vrhu tornja poličkoga hrama svetog Jakova i proživio tamo prvih dvanaest godina života. Otac mu je bio gradski zvonar, pa je toranj bio mjesto njegova posla i trajne službe; to je razumljivo. Manje je razumljivo kakav je bio život obitelji u tornju, kako je bilo moguće na toj visini voditi kućanstvo s troje djece, kako su se gore donosile namirnice i voda, kako se bez vodovoda i otpada osiguravala osnovna higijena i tako dalje. Kad o tome razmišljam, uvijek mi je žao gospođe Karoline Martinů, na koju je teret ovih obaveza padao najvećim dijelom. Žao mi je i gospodina Ferdinanda Martinůa, koji – jer je bio u trajnoj službi – nije mogao otići u gostionicu, a nije ni sina mogao poslati po pivo. poznato je, naime, da je mali Bohuslav bio slabašno i boležljivo dijete i da ga je otac po stepenicama tornja dugo nosio na leđima. poslati takvo dijete po pivo bilo bi – kontraproduktivno. Da su supružnici Martinů to ipak pokušali, siguran sam da bi sinčić, poput sve druge djece, koju su roditelji slali po pivo – putem otpijao malo piva. Pa bi mogao iznenada ojačati, te više ne bi bio slabašno i boležljivo dijete. Ne znamo doduše kako bi to utjecalo na njegov kasniji umjetnički razvoj, ali njegovo bi se zdravlje na očigled poboljšalo.
Do danas se naime u Polički zadržala parola: „Uživajte svakodnevno u poličkom pivu. U malim količinama ono će vam ojačati duh, a u većim će vam očuvati barem zdravlje.“ O zdravstvenom značaju većih količina možemo doduše polemizirati, ali male količine – a što bi drugo i bilo dječačko lizanje pjene – su očigledno blagotvorne. A jačaju li uz tijelo i duh, nije ni umjetnost Bohuslava Martinůa morala biti zakinuta.
Usuđujem se tvrditi da se usprkos teškoćama života u tornju i unatoč tome što praktično nije mogao ići ocu po pivo, poličko pivo ipak nekakvim tajnovitim načinom urezalo u sjećanje Bohuslava Martinůa. U znanstveno-umjetničkim publikacijama možemo pročitati da se skladatelj u posljednjim godinama života ponovo vraćao temeljnim pitanjima ljudskog postojanja. Dokaz toga je pored ostaloga njegov oratorij Ep o Gilgamešu. Tim dubokim pitanjima se vraćao „ponovo“, odnosno, prisjetio se radosti svoga djetinjstva i dječaštva pa je stoga odabrao Ep o Gilgamešu, u čijem je središtu radnje počovječenje barbara Enkidua, do kojeg dolazi uz pomoć piva. Eto zašto je i glazba Bohuslava Martinůa tako duboko ljudska!
 
1Proizvodi se ukupno preko 85 tisuća hektolitara godišnje.
 
Preveo Mato Pejić

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Svatko je dovoljno star da popije pivo, zar ne Mule?
Jack Nicholson

Nacrtaj mi krigl

chances-by-myles-smutney
chances-by-myles-smutney





Najnovije iz kategorije Velika češka pivska knjiga