Početak jednog lijepog prijateljstva
Mnogi su i mnoge prošli daruvarskom pivovarom u želji da iz prve ruke vide i upoznaju tvornicu piva, ali teško da je ikada posjet protekao u tako razdraganoj atmosferi, kao u petak, kada su u goste došli članovi zagrebačkog Društva prijatelja piva. Nikakvo čudo, ta oni su zlatnom soku, kao što im i ime kaže - prijatelji!
Od prvog protezanja nogu po parkiralištu nakon izlaska iz kombija i grupnog portreta pred ulazom u pivovaru, pa do ručka u restoranu Terasa, iz kojeg se kroz raslinje kupališnog perivoja vide zgrade, dimnjaci i konusno cilindrični tankovi daruvarske pivovare, četverosatni boravak u Daruvaru bio je iznimno ugodan i ispunjen sjajnim raspoloženjem. Dosjetke i pošalice sipale su sa svih strana, a deveteročlana ekspedicija predvođena predsjednikom Društva Nevenom Pufnikom Pufom pokazala je da nije došla samo dobro se zabaviti i kušati ovdašnje tekuće delicije, nego i ponešto naučiti o tehnologiji proizvodnje i povijesti Pivovare Daruvar. U tome su imali odličnu logistiku svoga domaćina, glavnog tehnologa, to jest majstora pivara Kreše Marića. A da se ima što pokazati - ima. Pivovara je lani proslavila 170. rođendan, a i danas stoji na istom onom mjestu na kojem je prvu, malu dvorsku pivovaru, što je kuhala pivo za potrebe stanovnika dvorca i posluge, dala izgraditi grofovska obitelj Janković. S vremenom je proširivana, dograđivana, modernizirana, ali po tome što nikada nije mijenjala mjesto niti prekidala proizvodnju, ovo je najstarija hrvatska pivovara. Krešo Marić to naglašava s opravdanim ponosom, a dodaje i to kako je to pivovara koja se diči tradicionalnom češkom recepturom i postupkom kuhanja piva, koji se koristi u toj pradomovini piva i pradomovini mnogih žitelja Daruvara. Uostalom, u gradnji pivovare korišteno je i graditeljsko iskustvo čeških doseljenika, a u istoj maniri industrijske arhitekture podignute su prateće zgrade u tvorničkom krugu. Zbog toga što je otprilike petina stanovništva grada Daruvara češkog porijekla, a i što je češko pivo uvijek bilo sinonim za kvalitetu, još 1893. godine prvi put je uvedena marka Staročeško, i otada se neprekidno koristi, pa je to ujedno i najstariji pivski brend u Hrvatskoj.
Na svaki spomen češkog i Staročeškog piva ekipi bi zaigrao brk, jer ih je Puf tijekom godina druženja i brojnih degustacija očito navukao na dragocjenu tekućinu iz zemlje svetog Vaclava. Ali, do kušanja uvaraka, koji se krčkaju u kotlu masterchefa Kreše, valjalo je još pričekati. Svi su to podnijeli stoički, živo se zanimajući za sve dijelove proizvodnog procesa i spremno zavirujući i u najskrovitije kutke zdanja. I u varionicu, gurajući glave u rezonantne šupljine golemih kotlova, i u napuštene vreone kade obložene pivarskom smolom, i u tankove za odležavanje, i u energetska postrojenja, obišli dvorište, radionice, skladište... Doznali su i da pivovara namjerava vratiti u upotrebu bazene za fermentaciju, što je sve sudionike ovog druženja vidno razveselilo. Naime, u Češkoj sada postoji svojevrsni pokret otpora modi konusno-cilindričnih tankova, koji nad gradskim četvrtima u kojima su pivovare strše kao pregolemi klipovi kukuruza. Oni kažu kako je njihovo pivo lager, odnosno kako Česi kažu - ležák, pa ono onda tijekom vrenja mora ležati, a ne stajati. Tako se daruvarska pivovara još jednom primiče svojim češkim uzorima, koji sve više pažnje poklanjaju pivskim specijalitetima i kuhaju ih u malim količinama na klasičan način. I Pivovara Daruvar ide na specijalitete, pa će i za koji dan tržištu ponuditi jedan novi. „Fermentacija u konusno cilindričnom tanku u takvim slučajevima je vrlo složena, teška i neekonomična," kaže gospon Marić, dodajući da je, primjerice, Staročeško Zimsko pivo vrelo u jednoj četvrtini tanka, što nije bilo lako odraditi. Zimsko pivo bilo je prvi specijal Pivovare od kada ju je lani u stečaju kupila Kufner grupa, i okrenula potpuno novi list u životu dobre stare pivovare. Bio je to pun pogodak, pivo koje je osvojilo sve istinske ljubitelje i poznavatelje zlatnog soka. Zapravo - jantarnog. Svojom tamnom bojom, punim okusom i neodoljivom pitkošću to je pivo prihvaćeno kao dobrodošla novost na jednoličnom i pomalo dosadnom hrvatskom tržištu. Imalo je, međutim, i jednu otežavajuću okolnost. Nije prodano tijekom zime, a već u ožujku, mnogi ljudi ga više nisu htjeli kupovati, jer „neće valjda na proljeće piti zimsko pivo."
Sada ga više nema, i mjesto nastalo njegovim privremenim odlaskom za koji tjedan zauzet će novi, također obojeni specijal. Bit će to crveno pivo i zvat će se Staročeško Crveno. Kakvo će biti, vidjet ćemo. Za sada to ne znamo, jer smo mogli kušati samo „uškopljeno" crveno, odnosno pivo uzeto na početku fermentacije, još potpuno bez alkohola. Lijep osvježavajući napitak, no prave ocjene dat ćemo nakon 1. lipnja. A kušalo se još štošta - obično Staročeško Svijetlo, pa onda varijacije s različitim omjerom ječmenog slada i krupice, ali i dvije naročite poslastice, o kojima više ni riječi, jer smo tako obećali Tomislavu Horvatu, članu uprave Pivovare, koji želi da to za sada ostane tajna. A specijali će ubuduće stizati u pravilnom ritmu - nakon Crvenog ponovo se vraća zimsko, a onda - tko zna. „Pomalo se pretvaram u homebrewera," smiješi se K. Marić, pokazujući kuhinju bivšeg restorana društvene prehrane, u kojoj eksperimentira s novim vrstama piva.
Onda su se ekspediciji zagrebačkih prijatelja piva i domaćina pridružila i gospoda iz prodaje i potvrdili da je Pivovara Daruvar sastavila svoj tim od ljudi koji se ne samo razumiju u pivo, nego ga poštuju i vole. To dakako ulijeva povjerenje u budućnost, a druženju u Pivovari dalo je puno štofa na mnoge pivske priče, koje su tekle i tekle, pa i nakon što je generator dobrog raspoloženja Ribafish morao otići, ne dočekavši kraj posjeta, jer je imao u Zagrebu dogovoren nekakav intervju. Otišao je auto stopom i kako smo poslije doznali, gotovo četiri sata puta i promijenjena četiri prijevozna sredstva bilo je previše da bi stigao na vrijeme, ali barem je upoznao nove zanimljive ljude.
A društvo u Daruvaru još je malo čavrljalo, svi su se svako malo primicali točionicima da bi ponovo napunili svoje čaše, toliko da su ovladali vještinom baratanja pipom, a imali su i za put, jer se ljubazni domaćin pobrinuo da se koja gajba nađe i u prtljažniku Pufova kombija. Jednako je dobro i zabavno bilo i za ručkom, pa kad bi ovo bila Casablanca, ne bi nam bilo druge, nego završiti s Mislim da je ovo početak jednog lijepog prijateljstva.
