Ima jedna krčma, vesela i živa,
leži ispod brijega, od starosti siva,
Al tamo se tako tamno pivo toči
Da na piće znade i Mjesec-svat skočit,
samo da se naužije krčmareva piva.
Ima jedan mačak, konjušar mu znanac,
gudi na pet struna, baš ko da je znalac.
Gudalom se vješto i okretno služi,
Često nisko prede, pa visoko ruži,
il sredinom skale zuji ko komarac.
Gazda ima psića, uvijek šalu njuši,
sa smislom za humor, od smijeha se ruši.
Od gostiju hvata veselu riječ svaku,
I naćuli uši čim je vic u zraku.
pa urla od smijeha i od tog se guši.
Ima jedna krava, rozi joj na glavi.
uznosita stava, rodu ponos pravi!
Kad začuje glazbu, pogotovo petkom,
Tad u ritmu maše repom i čuperkom,
pa od veselja zapleše na travi.
Ima jedan ormar, pun tanjura, žlica,
i sve su od srebra sjajnog, i te kako!
Za nedjelju samo čuva se par isti,
Brižno ih se pazi, pa lašti i čisti,
u subotnje popodne svako.
Naiskap je stao Mjesec-svat tad piti,
našto mačak počne smjesta cvilit.
Na stolu je žlica prvi ples tanjuru dala,
U vrtu je ko luda krava skakutala,
a psić je svoj rep krenuo loviti.
I kad Mjesec-svat još jedan vrč slisti,
i ispod stola pade mahom,
I zadrijema tako pa o pivu sanja,
Dok zora nebom zvijezde sklanja,
A zrak već odiše jutarnjim dahom.
Tad konjušar će vještom mačku:
"Mjesečevi bijeli konji već otprije
Njište, topću, srebrom zvone,
A gospodar klonuo im i sada sve dublje tone
eto sunca na obzoru tek što vani nije."
I krene glazba što budi mrtve,
kad mačak udari gudalom strune.
Uz cvilež, pilež i ritam sve brži,
Dok krčmar Mjesec-svata trese i drži,
"Već prošlo je tri!" pod rebra ga mune.
Uz brijeg su nježno kotrljali Svata,
U Mjesec ga potrpali da sna mu daju,
Koji su za njim išli galopom,
Ko jelen je krava slijedila skokom,
i tanjur sa žlicom na kraju.
Još bržu mačak udari svirku,
da psić je zavijat stao.
S konjima krava naglavce kroči,
I svaki gost iz postelje skoči,
plešuć dok nije s nogu pao.
S plinkom i plonkom tad puče struna,
i krava preskoči Mjeseca-svata,
Psić udari u smijeh, on sav je u vicu,
Subotnji tanjur zgrabi nedjeljnu žlicu,
I ukrade je vještinom tata.
Taman se Mjesec za brijeg otkotrljo.
kad Sunce pusti svud zrake da sežu,
Ne hoteć vjerovat što vidi okom,
Da iako dan je krenuo tokom,
Svi natrag u krevet liježu.
(U svratištu Kod razigranog ponija, Prstenova družina)
John Ronald Reuel Tolkien (1892. - 1973.) bio je profesor anglosaksonskog jezika, te engleskog jezika i književnosti na sveučilištu Oxford. Pisao je epsku fantastiku i poeziju, što mu je donijelo svjetsku slavu. Izvan znanstvenih krugova najpoznatiji je po romanu Gospodar prstenova i po romanu Hobit, koji mu je prethodio, odnosno po povijesti izmišljenog svijeta Arda i njegova kontinenta Međuzemlja. Romani su stekli ogromnu popularnost, a zahvaljujući njima tolkiena smatraju ocem moderne visoke fantastike.
Tolkien je rođen u Bloemfonteinu u današnjoj Južnoj Africi. Republici, kao sin engleskog bankara. Obitelj potiče iz Saksonije u Njemačkoj, ali živi u Engleskoj od 18. stoljeća. Tolkien se iz Afrike vratio u Englesku u trećoj godini s majkom, koja se teško nosila sa afričkom klimom, a otac je umro u Africi. Kada je imao dvanaest godina, umire i majka.
Borio se u Prvom svjetskom ratu, kada je obolio, a tijekom oporavka počinje pisati fantastiku. Uživao je u izmišljanju priča da bi zabavio djecu. Svake godine je za njih pisao pisma od Djeda Mraza i slao im ih za Božić. Sakupljena su i izdana u knjizi Očeva božićna pisma".
Trilogija Gospodar prstenova posljednjih je godina ponovno u žiži zanimanja svjetske javnosti, a novi život ima zahvaliti iznimno uspjelim i uspješnim filmovima Petera Jacksona. U pričama o hobitima vrlo su česte scene s pivom, jer oni kuhaju i rado piju zlatni sok. Tako se u knjigama o Gospodaru prstenova nalaze i napitnice, koje hobiti pjevaju s vrčevima dignutim u zrak. Hobitske pivske pjesme su i snimljene, a niz pivovara kuha piva nazvana po hobitima.
