Kad bih trebao izabrati idealnu atmosferu za ispijanje piva, onu koja će mi priuštiti najveći mogući užitak, to bi, bez imalo razmišljanja, bila debela hladovina kestena u kakvoj vrtnoj pivnici i orošena krigla kakvog ukusnog lokalnog lagera. No, ima i situacija u kojima će vam i potezanje izravno iz limenke nekog masovno proizvedenog korporacijskog bućkuriša, koji u normalnim prilikama ne biste ni pogledali, pružiti nenadoknadivu blagodat, posve jednaku onoj iz prve rečenice. Ovo je priča o takvom iskustvu, a govori o izletu na južni Velebit, u kanjon predivne rijeke Krupe, preko koje vodi famozni Kudin most.
Kako to obično biva, dom riješiš sve organizacijske stvari, doputuješ iz kampa na slapovima Zrmanje u Muškovcima, zbrineš invalidnu mačku u birtiji na izlasku iz civilizacije, kupiš karte i kozjom stazom se spustiš na lice mjesta, sve zastajkujući da putem snimiš prizore koji oduzimaju dah, na most stižeš točno u trenutku kad sa zvonika obližnjeg manastira Krupa odbija podne. A točno na mjestu na kojem završava strmoglavi puteljak je razvalina starog mlina na kojoj je lokalni meštar napravio priručnu birtiju s prirodnim hlađenjem pića u malom bazenčiću, tik uz početak najstarijeg očuvanog suhozidnog prijelaza preko neke rijeke u Hrvatskoj. I što ću, nego naručim pivo, a on posegne za Karlovačkim.
-Daj mi Ožujsko, viknem ja vidjevši da u ponudi ima obadva najjača pjenušava tržišna aduta, a da nisam imao pojma zašto to radim, jer mi je zapravo apsolutno svejedno koja od ta dva piva pijem niti bih bio u stanju pronaći među njima neku razliku.
-Ne, neću ti dati Ožujsko, jer sam ga tek stavio na hlađenje, a ovo je već savršeno ohlađeno, otpovrne i pruži mi limenku Karlovačkog.
I stvarno, pivo je bilo sjajno. Ne znam točno reći zašto, ali imam nekoliko pretpostavki – hlađenje piva u planinkom potoku uvijek daje spektakularne rezultate – u to sam se osobno uvjerio na bezbrojnim izletima u prirodu; na otvorenom i u društvu, a naročito u kombinaciji s fizičkim aktivnostima, obavezno se nađe netko tko nepogrešivo konstatira:
-E, što bi sad sjelo jedno hladno pivo.
-Ma, ne da bi sjelo, prosto bi leglo!
A piti izravno iz limenke, to mi je potpuno nezamislivo i apsolutno neprihvatljivo. I iz boce pijem jedino u samoobrani, u vrlo rijetkim, iznimnim situacijama – na pikniku, uz roštilj, na baušteli, a kad u američkim filmovima a u novije vrijeme i u reklamama pivarskih moloha vidim kako u pubovima naručuju flaširano pivo i piju izravno iz boce svima kidam sve po spisku i to pivo stavljam na osobnu listu nepoželjnih. A za potezanje izravno iz limenke nema baš nikakvih opravdanja… sve do ovog izleta na Krupu i Kudin most.
-Kako dopremaš piće ovamo, pitamo našeg susretljivog sugovornika, znajući da nema drug.og puta doli kozjih stazica s nekoliko strana – uz ovu kojom smo mi došli s prostranog parkirališta nedaleko sela Golubića, pa još jedna iz Golubića, ali druge strane te od manastira Krupe, sve jedna zahtjevnija od druge.
-Sve u ovom rancu, pokazuje da golemu zelenu četvrtastu kutiju s natpisom Bolt Food. I onda kažu puno im pet eura za pivo. A još im ga i ovako ohladim.
Dok smo mi uživali u svakom gutljaju, on je hvatao signal po kanjonu i onda dogovarao novu pošiljku pića, jer na šank je nahrupila velika skupina Slovaka, čiji smo autobus vidjeli gore u selu. Inače „birtiju“ otvara oko deset a zatvara oko šest, sedam, iako se prvi planinari spuštaju već u osam, zadnji dolaze sa sumrakom.
Ova točionica solidno je označena putokazima na početku staze (točno na sedmoj minuti hoda, od četrdesetak koliko traje spust) i na drugoj strani mosta, za one koji dolaze iz pravca manastira.
No, ako želite iskusiti rijetko zadovoljstvo ispijanja piva ohlađenog u planinskom potoku južnog Velebita, valja vam požuriti, jer prilično je izgledno da bi to u skoroj budućnosti moglo prestati. Naime, Kudin most, taj biser pučke arhitekture s prijelaza 18. i 19. stoljeća, u parku prirode Velebit, preventivno je zaštićeni spomenik kulture dug 105 metara i širok metar i pol, koji je prema legendi vlastitim rukama izgradio nekakav Kude, zaljubljeni mladić, koji je tako omogućio svatovima da odu po njegovu voljenu Mandu koja je živjela na drugoj strani rijeke Krupe, zbog velikog je zanimanja turista u sve većoj opasnosti. Restrikcije su već polako počele – nakon postavljanja kamera uz pomoć kojih se prati broj posjetitelja, ove godine je uvedeno plaćanje ulaznica radi bolje kontrole dolazaka turista, a pitanje je dana i kada će se zabraniti kupanje na sedrenom Devetercu – devet veličanstvenih slapova i kaskada, pa i sami prelazak preko 12 suhozidnih lukova Kudina mosta.
A onda je do zabrane hlađenja pića u bazenu tik do mosta ostao samo sitan koračić.
