Do kraja lipnja u zastupničkom domu parlamenta bit će osnovana nova neformalna udruga, koja će okupljati prijatelje piva i pivarstva iz reda narodnih poslanika i senatora, ali i drugih političara blagonaklonoga stava prema pivskoj tradiciji, govori vijest koju čitamo ovih dana i koja najavljuje da će konstituirajuća sjednica novog kluba biti tematska i da će biti posvećena kulturi piva.
Vijest dolazi iz Češke i novi klub radit će pod imenom Klub prijatelja češkog pivarstva, no to nije unikatna, a ni prva takva institucija u zastupničkim klupama nekog nacionalnog zakonodavnog tijela. Ili internacionalnog, svejedno. Kako je objasnio predsjednik Kluba, i istovremeno šef poljoprivrednog odbora donjeg doma parlamenta Michal Kučera (TOP 09), slični klubovi već djeluju u Europskom parlamentu i u saboru susjedne Slovačke. Dodaje da nije riječ o lobističkoj instituciji, koja bi se zalagala za smanjenje poreza na pivo, koji je u velikom nerazmjeru s onim koji plaćaju vinari. „Namjera nam je upozoriti na fenomen piva, i to ne samo konzumacije, nego cijelog procesa proizvodnje, od uzgoja hmelja i ječma, do kuhanja piva.“ Ujedno će klub promicati češku kulturu piva u svjetlu kandidature za upis u registar nematerijalne kulturne baštine UNESCO, a zastupat će i pivsku raznovrsnost, jer osim klasičnog češkog lagera u toj se zemlji u stotinama craft pivovara kuhaju bezbrojne varijante različitih pivskih stilova. Pristup klubu imaju svi političari u parlamentu, bez obzira na stranačku pripadnost, a klub ima neformalni karakter i nije evidentiran kao parlamentarno tijelo.
U Češkoj se ne tako davno još na sjednicama vlade uz vodu služilo i pivo, a nakon Baršunaste revolucije na izborima se natjecala Stranka prijatelja piva, te su neki članovi te stranke, doduše na listi socijalnih demokrata, i osvajali zastupničke mandate. Još bolje je istoimena stranka prolazila u Poljskoj, gdje je u jednom mandatu u parlamentu imala čak 16 narodnih poslanika. Poljska stranka prijatelja piva (PPPP), koju je 1990. osnovao satiričar Janusz Rewiński pivom se borila protiv alkoholizma i govorila je da građanima s njom možda ne bi bilo bolje, ali bi svakako bilo smješnije.
Dok su se u poljskom parlamentu pivom borili protiv alkoholizma, u belgijskom se i dan danas pivom bore protiv nedostatka kvoruma. I to besplatnim pivom. Naime, 1999. godine uvedena je praksa da u saborskoj kantini zastupnici mogu besplatno popiti pivo, kako bi ih se spriječilo da odlaze izvan zgrade parlamenta tražeći pivo u okolnim gostionicama. U engleskom parlamentu pak pivo nije besplatno ali je zato s potpisom – tamo zastupnici, naime, mogu popiti pivo Trooper rock grupe Iron Maiden.
Posebna priča su američki predsjednici. Od svih 46 dosadašnjih državnih poglavara samo su posljednja dvojica apstinenti, mediji su precizno pobrojali da ih je 11 bilo pravih ispičutura, a mnogi od njih itekako imaju veze s pivom, od Georgea Washingtona, koji je obožavao porter pivo, a u svojim rukopisima ostavio i vlastiti recept za takozvani small beer, pivo s malim udjelom alkohola, pa do Baracka Obame, koji je bio homebrewer, te je kuhao pivo i u Bijeloj kući...
Uglavnom, političari svih fela, uključujući i predsjednike država, ali i daleko veće zvjerke, poput okrunjenih glava i Svetih otaca ne prežu od posezanja za orošenom čašom piva – mnoge primjere možete vidjeti i u našoj seriji članaka zajedničkog nazivnika Zvijezde s pivom, a dobro je poznato, na primjer, da je češki predsjednik Václav Havel u protokol posjeta stranih državnika uvrštavao susret s piscem Bohumilom Hrabalom u praškoj pivnici U zlatého tygra...
I tako, dok u zemljama razvijene pivske kulture političari u javnosti rado potežu iz krigle i diče se svojim pjenušavim pedigreom, u onim drugim geografskim širinama to smatraju prvorazrednim skandalom. Tako je francuski predsjednik Emmanuel Macron izvrgnut uništavajućoj kritici kad je na društvenim mrežama osvanula snimka na kojoj on u društvu nacionalnog ragbi tima ispija pivo na eks. Opozicijske stranke objeručke su prihvatile taj – kako su ga shvatile – vjetar u leđa, pa je čelnica Zelenih Sandrine Rousseau brže bolje taj čin nazvala pokazivanjem toksične muževnosti. Niski udarci stižu sa svih strana, pa Macronu izvlače citate iz govora kojim je prije pet godina osuđivao razuzdano ponašanje mladeži, koja se natječe u brzom opijanju a oni najodvažniji rugaju se predsjedniku uspoređujući ga s bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, koja je poznata po tome da je bezbroj puta u najraznovrsnijim protokolarnim prigodama potezala ne samo iz čaše i krigle, nego i iz litrenog vrča, bavarskog massa.
Neš ti uvrede!
