Kad je prije par mjeseci američki virolog Chris Buck skuhao prvo pivo na svijetu koje djeluje kao cjepivo protiv opasnih poliomavirusa, kad je dakle doslovce napravio cje–pivo!, napali su ga na pasja kola, kukom i motikom i pokrenuli lavinu rasprava o sigurnosti, etici, zaštiti zdravlja, propisima… Eno ga se siroti Buck i dan danas rukama i nogama brani od agresivnih kritičara, ali još uvijek izdržava sve nesmiljene napade.
Podsjeća li to i vas na onaj dražesni slučaj češke pivovare Svitavy koja je prije neka tri desetljeća uzburkala duhove pivom Dr Svitavák, koje snižava razinu šećera u krvi? Ili niste čuli tu priču, koju smo na ovoj stranici ispričali 2008. godine? „Oduševljeni potrošači pišu pivovari hvalospjeve nakon kontrole šećera, koja uz redovitu konzumaciju toga piva daje spektakularne i zaprepašćujuće rezultate,“ pisali smo u članku Dr Feelgood: „Nažalost, pivovara kapaciteta manjeg od 200 tisuća hektolitara godišnje, u kojoj čudotvorno pivo čini tek trećinu proizvodnog programa, ne može zadovoljiti potražnju za tim eliksirom. A sve je počelo kada je mladi šef marketinga iz štosa prihvatio ponudu stanovitoga doktora Pavela Bielika da u pivo doda njegovu smjesu 20 biljnih ekstrakta, diavital. Osvajanjem vještine dodavanja tinkture u pivo a da ono ne promijeni okus, koju poznaju samo dva čovjeka, krenula je fama, potvrđena i egzaktnim istraživanjima. Za samo dva tjedna ispitanicima je pala vrijednost šećera u krvi, kolesterol i krvni pritisak, pa je ubrzo stigla i preporuka društva dijabetičara. Preko noći u Svitavu su nahrupili stručnjaci iz Njemačke, Švedske, Slovačke i Amerike, tražeći recept toga piva. Češko ministarstvo zdravstva ne srlja i drži se pravila da se za dobivanje statusa lijeka mora proći propisana procedura koja vodi preko nadležne državne komisije, a pivari, trljajući ruke, preporučuju svim punoljetnima bocu “desetke” dnevno, a nedjeljom “dvanaesticu”. Više od toga škodilo bi zbog količine diavitala, a puno više pretvorilo bi bolesnike u alkoholičare, a takvih, kažu, ionako imaju za izvoz.“
Jedna od najuvjerljivijih kritika toga „medicinskog“ čuda nad čudima glasila je: ako je tinktura diavital to što ljudima pomaže, zašto ga stavljati u pivo, kad su mnogi od tih konzumenata upravo zbog piva i postali šećeraši i tlakaši? E, zašto?! Zato što nitko ne voli piti gorki čemer, a slatki med voli. „Čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju,“ rekao bi pjesnik. Zato su dječji lijekovi upakirani u šareni celofan i aromatizirani privlačnim okusima, a dok toga nije bilo tablete smo im drobili u prah i miješali sa šećerom. Pa zašto onda i odraslima ne bismo olakšali doziranje lijeka, tako da ga stavimo u nešto što će oni rado oralno aplicirati?
E, sad, dotični Dr Svitavak, koliko god da su mu proricali blistavu budućnost i možebitnu prodaju u apotekama na recept liječnika opće prakse, plesao je samo jedno ljeto, a još davne 2002. godine likvidirana je i pivovara Svitavy. Ne samo likvidirana, nego i demolirana, a na njezinom mjestu već dugo stoji trgovački centar. Hoće li tako proći i „cijepno pivo“ doktora Bucka, vidjeti ćemo uskoro. No, on je, kao znanstvenik velikog ugleda, svjestan trnovitosti staze kojom se zaputio, pa je svjesno kršeći norme, cje–pivo skuhao u svojoj kuhinji. Chris Buck, naime, nije samo strastveni, znatiželjni amater. On je vodeći svjetski stručnjak za poliomaviruse , viruse koji su povezani s rakom i ozbiljnim zdravstvenim problemima za ljude s oslabljenim imunološkim sustavom. Od trinaest poznatih poliomavirusa koji mogu zaraziti ljude, Buck je otkrio četiri. Međutim, on je nespretan, pomalo buntovan znanstvenik. A koji nije takav – od profesora Baltazara nadalje! Razvoj i eksperiment s njegovim pivom proveo je ovaj stručnjak iz američkog Nacionalnog instituta za rak protivno željama etičkog panela Nacionalnih instituta za zdravlje. Američka agencija mu je zabranila testiranje piva na sebi, ali on je to ignorirao.
Buckova misija postala je borba za najširu moguću dostupnost cjepiva i protiv "ledenog zida bitaka za licenciranje, tehničkih prepreka i neprobojne regulatorne birokracije koja stoji između mene i obitelji koje doslovno vrište tražeći moju pomoć". Prepreka njegovim naporima za cjepivo protiv poliomavirusa ostala je nepromijenjena. Nacionalni institut za zdravlje protivio se njegovom eksperimentu na samom sebi. Ali Buck se nije dao zaustaviti. „Birokracija koči znanost, a to mi je neprihvatljivo. Jedan tjedan u kojem ljudi umiru ne znajući za cjepivo nije trivijalan“, siguran je Buck.
Zato se zabarikadirao kod kuće u kuhinju.
Nastavak slijedi?
Za one koji žele znati više:
