Prva asocijacija na Njemačku, kao pivsku velesilu, prosječnom pivopiji su konobarice s deset litrenih vrčeva u rukama na Oktoberfestu, najvećem svjetskom pivskom festivalu. Međutim, Njemačko pivarstvo je puno više od fantastične minhenske atmosfere i šest milijuna litara ispijenog piva u 16 dana sveopće veselice.
Mnogi ljudi smatraju da je Njemačka najveći proizvođač i potrošač piva na svijetu, ali nije baš tako. Svakako je najveći europski proizvođač, ali na treća u svijetu, ispred nje su Amerika i Kina. Na ljestvici najvećih svjetskih potrošača piva također je treća, samo Česi i Irci popiju više piva od Nijemaca. Pa što se to onda događa u njemačkom pivarstvu da površnu javnost dovodi u zabludu?
Prije svega to je povijesno naslijeđe, način ispijanja i uživanja u zlatnoj tekućini, tradicija pivarstva i svakako - kvaliteta piva. Njemačka je jedina zemlja na svijetu koja ima Zakon o čistoći piva, Reinheitsgebot. Prvi puta predstavio ga je vojvoda Wilhelm IV. u Bavarskoj 1516. godine i jedan je od prvih svjetskih zakona koji štiti pravo potrošača. Zakonom je predviđeno da se pivo mora proizvoditi samo od slada, hmelja i vode. Kvasac se tada nije spominjao jer njegovo djelovanje u to vrijeme nije bilo objašnjeno. Osim što je trajno odredio kvalitetu, Zakon o čistoći piva pridonosi marketinškom uspjehu njemačkog piva.
Unatoč tome u Njemačkoj uvijek možemo pronaći mnoštvo raznovrsnih piva, od alt piva iz Düsseldorfa i kölsch piva iz Kölna preko oštrih i hmeljnih piva sa sjevera do mekših i sladnijih piva Bavarske. Na izboru su i blijedozlatni helle, bakrenasti marzen, tamni dunkel, paleta pšeničnog piva i nekoliko egzotičnih piva poput dimljenog iz Bamberga. Ono što njemačku pivsku ponudu čini posebnom i jedinstvenom je veliki izbor lokalnih piva. Njemačka je zemlja s najvećim brojem pivovara u Europi, ima ih više od 1200, a oko 700 ih se nalazi u Bavarskoj gdje svako selo ima svoje pivsko postrojenje. U Kölnu, gradu s milijun stanovnika ima 23 pivovara, a u već spomenutom Bambergu koji ima 70.000 stanovnika čak 9. Oko 30 posto svih svjetskih pivovara nalazi se u Njemačkoj.
Njemačka pivska priča je toliko velika da ju je praktično nemoguće ispripovijedati na prostoru jedne kolumne. Zato ćemo se sada ovdje ograničiti na nekoliko najpoznatijih pivovara i nacionalnih brendova, poznatih širom svijeta koje možemo kupiti u našim dućanima ili naručiti u pivnicama i kafićima i koje su kuhaju po licenci u našim pivovarama.
Zbog agresivne televizijske reklame koja ga je u Hrvatskoj učinila poznatim pivom izdvojit ćemo Beck's pilsner. Originalno pivo nastaje u istoimenoj pivovari u Bremenu, a kuha se od 1874. godine. Bila je jedna od prvih pivovara koja je uložila novac u postrojenje za led i proizvodila čistu kultura kvasca. Kod nas poznat i Löwenbräu, što bi u prijevodu značilo „lavlje pivo". Proizvodi ga istoimena pivovara u Münhenu koja još spravlja paletu sladnih i pšenični piva, a ima i najveću minhensku pivnicu za pet tisuća pivopija. Izdvojit ću još Krombacher iz Kreutzal-Krombacha, Holsten iz Hamburga, DAB i DAB iz Dortmonda, Diebeles iz Düsseldorfa i najvećeg jemačkog proizvođača pšeničnog piva Erdinger.
O kraljevskim pivovarama, kaltenberškom dvorcu, njemačkoj srednjovjekovnoj tradiciji, minhenskom Paulaneru, Hacker-Pschorru, Spatenu i Hofbräuhausu te o malim, velikim i glasovitim njemačkim pivnicama drugom prilikom.
Prenosimo iz dvotjednika Agroglas broj 327 od 4. prosinca 2013.
