Pivska revolucija

Pjenušave vedute   |   Mato Pejić   |   11.06.2008.     2195

Pivska revolucija

U sklopu svedržavne kampanjske borbe protiv svih mogućih svjetskih zala, protiv heroina i amfetamina, LSD-a i STP-a, konjaka i gemišta, krigla i fraklića, nikotina i kofeina, američkog imperijalizma i žuto-plavih vragova liberalizma, te protiv ploča koje kvare našu djecu, upućen je od strane pravedno gnjevne roditeljske populacije daruvarskim gradskim ocima zahtjev da vremenski ograniče rad ugostiteljskih lokala, pa da im djeca više noću ne vise po birtijskim šankovima, nego da valjda rade nešto podobno, hvalevrijedno i korisno. Što ne možemo mi kućnim odgojem, pedagoškom palicom i drugim metodama, prijateljskim uvjeravanjem i slatkorječivim nagovaranjem – učinite vi dekretom, uredbom, ukazom, odlukom i zabranom. Protivno očekivanjima i izričitom traženju, ali sukladno logici i zdravoj pameti, gradski su poglavari odbili restriktivnom mjerom ograničavati stečena i propisana prava, zaustavljati kotač napretka i poništavati svjetskost, nego su novom odlukom o radnom vremenu ugostiteljskih objekata samo osujetili raznolikost i ukinuli šarenilo, odnosno unijeli malo više reda, a jedino su pozvali birtaše na poštivanje zakonske zabrane točenja alkoholnih pića maloljetnicima. No, oni im, barem za sada, nisu uzvratili realnim prijavljivanjem dnevnog prometa po kojem se plaća jedan od ne baš malobrojnih lokalnih nameta, onaj na lokanje, to jest na potrošnju. Pa je, ponukan prikazom utrška ugostiteljskih radnji jedan vijećnik ozbiljno predložio da se kavedžijama izglasa humanitarna pomoć u provijantu za održanje egzistencije i u untervešu, za na štap.

 
  
 
Ali, pustimo to. Nego, evo što se dešava kada se sudskim rješenjem skrati radno vrijeme lokala i usput dirne u svetinju koja se zove vrtna pivnica. Riječ je o Bavarskoj i njenom glavnom gradu Münchenu, gdje vrtne pivnice postoje već četiri stoljeća i imaju status tradicionalnog kulturnog dobra, te predstavljaju prepoznatljiv i nadaleko poznat stožer turističke ponude. U bavarskoj prijestolnici ima ih deset, smještenih uglavnom duž obale rijeke Isar, gotovo u pravilnom razmaku, na potezu dugom dvadeset kilometara. Ona najpoznatija, na krajnjem jugu Münchena, nazvana jednostavno Waldwirtschaft, kako se ujedno zove čitav taj šumsko-ugostiteljski gospodarski resurs i kojoj Nijemci skraćeno tepaju Wawi, ima mjesta za dvije tisuće ljudi. Ona najveća, smještena oko imitacije kineskog zdanja zvanog Chinesischer Turm u Engleskom vrtu, ugošćuje trostruko toliko pivopija. I tako dalje.
Sve one, prema travanjskoj odluci bavarskog Upravnog suda, moraju kapiju „zamandaliti“ u pola deset uvečer, a posljednji vrč piva može se natočiti najkasnije u devet sati. A u to vrijeme ljeti – kada vrtne pivnice jedino i rade – još je potpuno danje svijetlo.
Takva presuda epilog je rata koji već godinama s pivničarima vode njihovi susjedi, što se žale na buku koju prave vesele pivopije svojom vriskom i automobilima, tragajući za mjestom na parkiralištu, ili odlaženjem u sitne sate. Napokon, nemalo buče i kapele, muzički orkestri, najčešće oni džezerski, bez kojih vrtne pivnice naprosto ne bi bile to što jesu. Tijekom vremena traženja kompromisa ponuđena su svakojaka rješenja, od prijedloga da se izgradi zid koji bi zatomio buku, do zahtjeva da se zabrani svirka na otvorenom. Na kraju zaista je i završilo zabranom – zabranom rada pivnica poslije pola deset uvečer. Koliko je na takav ustupak susjedima biergartena utjecao njihov ugled, jer oko vrtnih pivnica posljednjih je godina niklo mnoštvo otmjenih naselja sa skupocjenim vilama, može se samo nagađati.
 
  
 
No, to je tek početak. U obranu gostioničara stali su mnogi, i ne samo u Bavarskoj, od institucija i udruga, do uglednih novina. Društvo za promicanje kulture minhenskih vrtnih pivnica organiziralo je demonstracije, koje je bulevarski tisak već nazvao pivskom revolucijom. Protest je zakazan upravo za današnji dan, petak, 12. svibnja, a privući će, kako se računa, barem deset tisuća ljudi. Među njima će biti i gradonačelnik Münchena Christian Ude koji je i službeno zatražio promjenu zakona. Oglasili su se i drugi političari, a CSU je priznao da bi trebalo preispitati zakonsku osnovanost uredbe.
Zahtjev da se vrtnim pivnicama dopusti rad do jedanaest sati, a najmanje do deset, potkrijepljen je podacima iz drugih sredina, po kojima u Berlinu lokali rade do pet ujutro, a samo oni u čistim stambenim četvrtima zatvaraju se u jedanaest uvečer, u Düsseldorfu se radi također do jedanaest, a u Krafeldu do ponoći. U pomoć je pozvano i prisjećanje da je i Max od Bavarske, otac legendarne carice Sissi, umjesto da se dosađuje kod kuće, radije zalazio u vrtne pivnice, u kojima su česti gosti bili i mnogi umjetnici, a o njima je pisao i veliki Thomas Mann.
Neki, napokon, za mlakonje osjetljivih bubnjića jednostavno kažu tko im je kriv! Zašto su se naselili u blizinu Waldwirtschafta, Chinesische Turma, Hirschgartena ili Paullaner Kellera, koji tu stoje već 400 godina. Pa, ne kupuje se kuća pored aerodroma!
Objavljeno na Radio Bjelovaru 12. svibnja 1995.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Svatko je dovoljno star da popije pivo, zar ne Mule?
Jack Nicholson

Nacrtaj mi krigl

chances-by-myles-smutney
chances-by-myles-smutney





Najnovije iz kategorije Pjenušave vedute