Oglasi

Pivska grana s naših strana

  Zagrebačka pivovara         P. N.         18.12.2022.
Pivska grana s naših strana

Ove godine Zagrebačka pivovara proslavlja 130. obljetnicu osnutka, odnosno početka gradnje pivovare na kraju grada, koja je završena i prvo pivo skuhala u ljeto sljedeće godine. Dakle, 1892. godina je godina početka povijesti tvornice piva u glavnom gradu, no ne i povijesti pivarstva u Zagrebu. Naime, još je u 14. stoljeću zabilježeno da postoje obrtnici koji se bave proizvodnjom piva, a prva od pivovara čije je postojanje dokumentirano je ona u današnjoj Basaričekovoj ulici, koja je ranije nosila ime baš po pivu – Pivarska. U svakom slučaju postojeće male zanatske pivovare nisu bile dovoljne, pa književnik August Šenoa 1869. godine spominje „plaćanje dadžbina na pivo uvezeno iz Graza“. Razvoj gospodarstva, uvjetovan i povoljnim prometnim položajem Zagreba doveo je i do odluke o gradnji velike industrijske pivovare, a projekt su pokrenuli barun Petar Dragan Turković i Gustav Vitez Pongratz, te Hrvatske eskontna banka d.d.

To je štura faktografija o počecima Zagrebačke pivovare, hrvatskog tržišnog broja 1, koji pokriva polovicu svih domaćih potreba za pivom. Tradicija duga 130 godina u našim je uvjetima respektabilna i Zagrebačka pivovara se ima čime podičiti. Pa to i čini. No, zanimljivo je vidjeti kako je to učinili prije tri desetljeća, kada je slavila okruglu stotu godišnjicu. Na požutjelim stranicama Večernjeg lista iz travnja i svibnja 1992. godine pronašli smo slučajno ovih dana neobičan feljton posvećen tadašnjem velikom jubileju. To je priča o pivu, od prapovijesti do najnovijih etiketa zagrebačkog piva, a već po tome što je cijeli tekst pisan verzalom (dakle velikim slovima) može se vidjeti da je tu riječ o nečem iščašenom. I stvarno, priča je bizarna i urnebesno smiješna, a ilustrirana je jednako otkačenim karikaturama Srećka Puntarića Felixa.

Ovogodišnjem obilježavanju jubileja Zagrebačke pivovare pridružujemo se podsjećanjem na ovaj biser od prije trideset godina, koji ćemo objaviti također u šest nastavaka kako je to bilo i u novinama, samo ne u tjednom ritmu kao tada, nego u dnevnom.

Ovo je priča broj 4:

Nakon srednjeg vijeka, humanizma i renesanse, splasne, u europskih naroda, i volja za pivom. Stoga smatramo uputnim da se uputimo iz europske povjesnice, pivostranputice, počecima piva u Hrvata.

Dakle, na Zapadu ništa novo, ali odozgor, od Irana, via Karpata, krenuše brat do brata Klukas, Lovelos, Kosencec, Muhlo i Hrobatos sa sestrama Tugom i Bugom, pravo dolje, pravac more. Istinabog, krenuše uz njih i drugi. Bješe to povelika seoba naroda. Spustiše se oni, dakle, do panonske nizine, uz tijek Drine sve do mora Adrijanskog.

Slovenaca četa mala, zajodlala kraj Triglava i ostala. Hrvati do mora, pa kud puklo da puklo. Preci onih što danas tulumare uzduž i poprijeko, skrenuše na istok (bogdaj da su, zbog današnjih izroda, otišli na daleki istok). No, što je tu je, o pivu se snuje. Predmnijevajući da će u srcu Panonije za kojih 1000 godina biti temelji hrvatskog pivarstva, Ljudevit Posavski započeo čistiti teren od Franaka i drugih uljeza. U dalmatinskoj, pak, Hrvatskoj, knez Mislav muku muči s dosadnim Mlečanima. Hoće oni k nama silom na pivo, a pivu u nas, u to vrijeme, ni traga ni glasa. Jedva ih urazumi Domagoj, „dux pessimus Croatorum“, te se praznih krigla vratiše u Mletke. Za ovo bi trebalo, u čast slavnoga kneza, proizvesti hektolitre najboljeg piva polako. Ožujak po ožujak i doteče naša slavna povjesnica do prvoga, pravog kralja. Zna se: Tomislava!

Piše Porfirogenet da mu u državničkoj i vojničkoj slavi ne bijaše u to vrijeme ravna!

Tomislav“ pivu Zagrebačke pivovare sve do danas malo koje ravno!

Bilo kako bilo, za početak Hrvati, dakle, odabraše imena svom pivu koje će se kad-tad proizvesti. Prema narodnom imenu, za jedan od najljepših mjeseci: ožujak, odlučiše da će prvo pivo s naših strana biti pivo ovog imena. Što predvidjeli naši stari, to se uistinu i ostvarilo. Isto tako, u čast Tomislava kralja, odlučiše (nije dokazano da li na saboru u Splitu ili nešto kasnije), da će se prvom zgodom, prvo, prvo tamno pivo u hrvatskoj metropoli nazvati „Tomislav“. I bi tako, ali, jasno, tek 1892. dok se ne stekoše tehnološki i ini preduvjeti. Možda bi to bilo i prije učinjeno, ali ne zaboravimo da nakon stoljeća hrvatske samobitnosti dolaze u goste Mađari, potom Turci... a ruku na srce, ni jedni ni drugi nisu bili vični pivu.

I dok tako teče povijest svojim neumitnim tijekom i tokom, Hrvati, pivoželjni sanjaju svoje pravo, domaće, autohtono pivce. I idu im na živce i Pacta conventa, koja im nikako ne konvenira (jer „bira je bira“), idu im na živce i Kolomani, i sultani, i Beč, i Pešta, jer svi koče. Narod, koji pravo pivo želi i hoće, postaje sve nestrpljiviji. Molim vas lijepo, ne biste li i vi poludjeli da se zbog raznoraznih kučina i trica, odugovlači stoljećima, proizvodnja pravoga, zdravoga, izvornoga pivca? Možete si misliti kako su se jadno osjećali hajduci i uskoci tumarajući Likom, a od „Ličkog bisera“ ni traga ni glasa. Kamo li krigle.

(NASTAVLJA SE)



Najnovije iz kategorije Zagrebačka pivovara




Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
Prihvaćam sve kolačiće