Pada li vam na pamet što bi to mogli raditi legari, ledari ili kotrljači? Vjerojatno ne, jer oni već dugo ne postoje, no nekada su bili vrlo traženi i cijenjeni radnici u proizvodnji piva. Danas se u pivarstvu ta zanimanja ne sreću, ostala su samo imena kojih se također sjećaju još samo najstariji.
Moderna tehnologija i nehrđajući čelik čitavu su plejadu pivovarskih trudbenika poslali u ropotarnicu povijesti. Čitava paleta zanimanja bila je vezana uz obradu drveta, jer su kade za vrenje i odležavanje i bačve za skladištenje piva bile od drveta. Svi su oni u pivovarama danas posve nepotrebni. Evo nekih od starih pivovarskih zanimanja i opisa njihova posla. Nomenklatura je češka, a prijevodi su naši vlastiti, jer u domaćim izvorima nismo pronašli ništa slično.
Šrotari, šlotari, sladari
Tako su se u pivovarama zvali radnici koji su vozili slad u mlin na meljavu, odmjeravali količine za pojedini uvarak, pripremali drva za loženje pod kotlovima u varionici, gdje se kuhalo pivo, a kad je pivo bilo gotovo u bačvama su ga spuštali (šrotali) u podrum. Glavni šrotar bio je odgovoran za ekspedit piva iz pivovare.
Kotrljači
Nadničari, koje su šrotari unajmljivali za naporan posao kotrljanja bačvi.
Legari
Slaganje buradi u podrumu zahtijevalo je složenu manipulaciju. Burad se slagala u nekoliko redova jedni iznad drugih, duž cijelog podruma, od zida do zida. Slaganje buradi obavljali su takozvani legari, nazvani po dugačkim drvenim oblicama - legama - po kojima su kotrljali burad u viši red. Burad su bila zapremine 220 litara, a za njihovo povlačenje koristi se i dodatna oprema - užad i klinovi.
Podrumari
Čuvali su pivo tijekom vrenja, a starali su se i o pretakanju svježe provrelog piva iz kada u burad. Također su se brinuli o čišćenju buradi i kada i njihovoj pripremi za novu šaržu.
Pivar (starješina, gospodin stari)
Naziv potječe još iz srednjeg vijeka. Tada je pivo mogao kuhati svatko tko je dobio privilegij „pravo varenja" - mogao je to biti bilo koji građanin, a kuhalo se po kućama. Tada se kuhanje piva nije smatralo zanimanjem, nego trgovačkom djelatnošću. Pravo varenja nije bilo samo licenca za kuhanje piva, nego je ono podrazumijevalo i obavljanje drugih poslova. Češki izraz za pivara - dakle onoga koji se danas u našim pivovarama zove glavni tehnolog i koji je odgovoran za recepturu piva - bio je sládek. On dolazi od riječi slad, a kako se u srednjem vijeku pivarstvo nije smatralo zanimanjem, nije bilo ni riječi za njega, nego se ve što se ticalo proizvodnje i pometa piva zvalo - sladarstvo. U Češkoj se to zadržalo do danas - tamo se majstor pivar, glavni tehnolog, i danas zove sládek, a zovu ga još i starješina, ili gospodin stari.
Podpivar (čado)
Prvi pomoćnik majstora pivara, sládeka, njegov budući nasljednik. Zovu ga i čado, jer se on ujedno brinuo o sušari u kojoj se toplim zrakom sušio slad.
Ledari
Kad se u Češkoj počela primjenjivati metoda donjeg vrenja, odnosno kuhati pivo plzenjskog tipa, nametnula se u pivarstvu potreba za ledom. Naime, pivo je moralo jednima ležati i zreti na niskim i ujednačenim temperaturama. Tako je tijekom ljeta podrume valjalo oblagati blokovima leda, koje su ledari zimi isijecali iz smrznutih rijeka, ribnjaka i jezera. Velike su pivovare krajem 19. stoljeća imale učinkovit sistem ledara, u kojima je led skladišten pod zemljom i uspješno čuvan ve do slijedeće zime.
Bačvari
Za potrebe pivovare izrađivali su drvene bačve i kade za vrenje i odležavanje piva. Za bačve i kade koristilo se hrastovo drvo.
Kačari
Čistili su i popravljali bačve, kace i kade i izrađivali niz drvenih alata, koji su se koristili tijekom proizvodnje piva, poput lopata i mješalica. Unutrašnjost buradi premazivali su pivarskom smolom, koja je čuvala pivo tijekom skladištenja.
Izvor: ihned.cz, autorica Radka Hrdinová
