Pivo je češko nacionalno piće. Europske statistike o potrošnji piva per capita stavljaju Češku na vrh ljestvice najvećih potrošača. Iako je tijekom pandemije potrošnja malo pala, Češka je i dalje bez premca sa 135 litara po glavi stanovnika godišnje, a daleko za njom slijede Austrija i Njemačka.
Stoga ne čudi da je Češka puna pivskih festivala i izložbi, da na svakom koraku niču craft pivovare i kuhaju se nove vrste piva, te se izdaju knjige koje govore o bogatoj povijesti piva u toj zemlji.
Jedna od takvih publikacija je knjiga Pivo u doba Franje Josipa (Pivo za císáře pána) Pavla Scheuflera, koju je objavilo nakladništvo Slovart, a knjiga nosi podnaslov Stare fotografije govore.
Autor knjige je fotograf i vlasnik obiteljske zbirke starih fotografija Pavel Scheufler. Predstavlja pivsku kulturu iz pogleda fotografa u doba monarhije, počevši od berbe hmelja, preko procesa proizvodnje i dozrijevanja piva, pa sve do pivskih veselica. POjedine fotografije autor prati pričama, koje starim snimkama udahnjuju život.
Ukupno 126 fotografija u šest poglavlja uvlači čitatelja u razdoblje prijeloma 19. i 20. stoljeća, približava mu spremanje hmelja, kuhanje piva, eksploataciju leda iz zamrznute Vltave za hlađenje piva i na kraju pijenje piva s mnogim potankostima. Nijedan drugi zanat nije u prošlosti bilo tako povezano s gospodarskim i političkim razvojem čeških zemalja kao što je to bilo pivarstvo.
Mnoga zanimanja povezana s proizvodnjom piva davno su nestala, ali o važnosti pivarskog zanata svjedoče i mnoga prezimena formirana prema nazivima pivarskih profesija, kao što su na primjer Sládek, Sládeček, Sklepnik, Šrotýř (prijevoznik slada), Bednář i druga. (Riječ je o prezimenima skrojenim prema nazivima sládek – majstor pivar, sklepnik – podrumar, šrotýř – prijevoznik slada, bednář . bačvar, nap, prev.)
I tada su ljudi patili na rekorde. Za jubilarnu izložbu godine 1891. bila je na poticaj društva Beseda bačvara praških izrađena najveća bačva, teška 300 kilograma koja je mogla primiti 620 hektolitara piva, visoka 435 centimetara. Izrađena je od slavonske hrastovine iz današnje Hrvatske.
GDJE SE PIVO PILO?
Češki javni i društveni život u vrijeme bez televizije, radija, interneta i mobitela odvijao se prvenstveno u gostionicama. U Pragu se pivo pilo u pivnici U české koruny (Kod češke krune) U české udatnosti (Kod češke hrabrosti), U Slavie, U českého rytíře (Kod češkog viteza), U lipy, U Žižkova dubu (Kod Žižkinog hrasta), Na Trocnově, U Svornosti (Kod Sloge). U Lipan (Kod Lipana), U labutě (Kod labuda), U Tří pštrosů (Kod Tri noja), U Fleků, U Nováků, Na Růžku, V Kufru i drugdje.
Svakako vrijedi spomenuti i gostionicu V Jedové chýši (U Otrovovoj kolibi), čiju fotografiju možete vidjeti u publikaciji i koja je postala mjesto radnje mnogih filmova o praškom podzemlju.
Daljnja mjesta podesna za pijenje piva bile su na primjer izložbe i na njima paviljoni raznih pivovara. Jedan takav paviljon, izvorno Plzeňskog Prazdroja, stoji i danas kao zgrada Tyršovog plivališta u Visokom Mýtu. U knjizi se nalaze i fotografije povezane s pivom i sportom. Pred objektivom fotografa pozirali su tako veslači, biciklisti... a uvijek se odavala počast pivu.
Sačuvane su mnoge povijesne fotografije koje dokumentiraju djelovanje restauracije i pivnice kod kupališta u Divokoj Šárci, kod plivališta na rijeci Otavi u Pisku, kod riječnih kupelji na Streljačkom otoku u Pragu i mnogo drugih. Zahvaljujući onovremenim fotografijama iz Scheuflerovog arhiva možemo preko ove knjige zaviriti i u kupalište u Plzeňu ili na legendarno praško kupalište Mlýnek.
ROPLICE MLÝNEK
Kupalište Mlýnek se nalazilo na mjestu današnjeg prilaza Barrandovskom mostu u Pragu. U narodu se zvala Na Mlejnku ili samo Mlejnek, a gotovo je sigurno da je radilo još 1917. godine, kada je ovdje snimljen film Praški adamiti. Plivalište je izgrađeno kod Vltave na potoku, koji je protjecao tim arealom. Dvadesetih godina prošlog stoljeća plivalište je u najam dobio Josef Drahňovský, odnosno njegova firma Grandpodniky Drahňovský. Gospodin Drahňovský je krajem 1. svjetskog rata radio kao konobar i primorskim toplicama današnje Hrvatske a poslije rata vodio je Varijete u praškoj Vodičkovoj ulici. Drahňovský je za upravitelje plivališta angažirao obitelj Míka. Jan Míka (rođen 1899.) obnašao je u toplicama dužnost spasioca, upravitelja i konobara, njegova supruga Zdeňka (rođena 1912.) brinula se o poslovanju. Konzumacija pića odvijala se ne samo izravno u toplicama, nego i u restauraciji U myslivce (Kod lovca) neposredno pred ulazom u kupelj.
Među poznate posjetitelje toplica spadao je autor romana Saturnin Zdeněk Jirotka s obitelji, glumice Adina Mandlová i Lida Baarová, komentatori tadašnjeg radija, akademski slikar Cyril Kotyšan i drugi.
Toplice su se nalazile direktno nasuprot Barrandovskih terasa, koje su otvorene 1932. godine, a vezu je osiguravala skela gospodina Marata. Komadić od kupelji bila je posudionica čamaca. Zahvaljujući površini vode u rijeci mogli su posjetitelji Mlejnka slušati koncerte R. A. Dvorskog, koji su se održavali na suprotnoj obali.
Nestanak kupelji povezan je s gradnjom mosta Antonína Zápotockog (danas Barrandovski most). U prosincu 1977. vlasti su preko noći iselili obitelj Mika, a pripadnici SNB (Slućna nacionalne sigurnosti) čak su ustrijelili njihovu vjernu kuju njemačkog ovčara Baroilu.
GRADSKO KUPALIŠTE NA RADBUZI
Gotovo u samom središtu Plzeňa na rijeci Radbuzi stajalo je gradsko riječno kupalište. Nastalo je 1910. godine u četvrti Doudlevka a bilo je poznati i po imenu Grubrovka. Zamijenila je tada popularno kupalište kod sadašnjeg Wilsonovog mosta, čijoj se gradnji i postupnoj regulaciji toka rijeke moralo maknuti. Istovremeno je novo kupalište tebalo riješiti i nedovoljan kapacitet starog.
Gradsko kupalište bilo je u vrijeme otvaranja dobro opremljeno i bilo je čak i uzor za Ženski klub u Čikagu. Nakon prvih uspješnih godina rada proživljavalo je kupalište teške dane tijekom Prvog svjetskog rata, kada je manjkalo osoblja za nadzor. Škola plivanja bila je potpuno obustavljena. Unatoč svemu kupalište je 6. lipnja 1917. zabiolježilo rekordni posjet od 4,863 osobe.
Po završetku rata kupalište je ponovno oživjelo i do 25. rođendana 1935. godine nakupila milijun i 100 tisuća posjetitelja. Nakon mršavih godina Drugog svjetskog rata, kada je rad kupališta bio ograničen, počelo je kupalište opet raditi bolje. Tijekom 50. i 60. godina pak opada zanimanje za javna kupališta na rijeci. Razlog je bio prvenstveno u slabijoj kvaliteti vode i zraka.
Kupalište u svom izvornom obliku zatvoreno je 1965. godine, a oživljeno je 2013. zahvaljujući inicijativi udruga Maják Plzeň i Pěstuj prostor.
PIVOVARA U FLEKŮ
Scheuflerova knjiga fotografijama dokumentira život s pivom i njegovu konzumaciju uglavnom u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća. Kako je pivovara U Fleků u knjizi predstavljena s tek tri retka i jednom fotografijom, odlučili smo informacije o njoj ovdje proširiti zahvaljujući osobnim iskustvima studenata građevinske industrijske škole s usmjerenjem na vodenu gradnju i vodno gospodarstvo, koji su tijekom obavezne prakse posjećivali pivovaru U Fleků u Křemencovoj ulici.
Pivovara U Fleků, utemeljena 1499. godine, jedna je od najstarijih čeških pivovara, a nalazi se u praškoj četvrti Novi grad, u Křemencovoj ulici. Osim pivovare sadrži restoran, odnosno pivnicu, Kabaret U Fleků, te pivov arski muzej.
POVIJEST PIVOVARE
O starosti kuće u kojoj se nalazi Flekova pivovara svjedoči gotički stil triju podruma, koji na mjestima dosežu sve do kata. Prvi pisani trag o postojanju starodavne kuće zvane Na Křemenci potječe čak iz 1430. godine, kada je kuća pripadala bojadisaru Petrovu. Sigurno je da je 1499. godine Vit Skřemenec sa svojom suprugom Dorotom kupio kuću U dvou strak (Kod dviju svraka), u kojoj se sada kuha pivo. Kuću su kupili od Heinricha Skržemenca i počeli u njoj proizvoditi slad. Pivovara je pak često mijenjala vlasnike. Vavřinec Skřemenec i njegova supruga Magdalena preuzimaju kuću 1533. godine, no nije im išlo baš najbolje, pa 1537. prodaju pivovaru sladaru Vavřincu Skřemenecu.
Godine 1576. kuća dolazi u vlasništvo Ludmila, poznata kao Křemencová. Za njezina života (usput,m imala je četiri muža) kuća doživljava drugi procvat.
Nakon bitke na Bijeloj gori cijeli je objekt konfisciran tadašnjoj vlasnici Katarini Ulrichovoj, koja je emigrirala. Vojtěch Záhořanský sa suprugom Ludmilom kupuje kuću na dražbi 1722. godine i vodi je veoma uspješno (u 1725. godini pivovara je skuhala 19 šarži, odnosno 380 bačvi piva, a maksimalan broj dopuštenih šarži bio je 24).
Godine 1762. pivovaru je zakupio Jakub Flekovský, po kome pivovara i danas novi ime U Fleků. Godine 1807. pivovaru preuzima František Pštross, te obitelji Pštross pivovara pripada gotovo kroz cijelo 19. stoljeće i za njihova vremena doseže današnje dimenzije. Za pivovaru je naročito važna godina 1843. kada je ovdje po prvi put skuhan slavni Flekov tamni lager s 13 posto slada. To pivo se u ovoj pivovari kuha sve do danas.
Godine 1898. pivovaru unajmljuje Josef Karel Khop, koji je zaslužan za daljnja značajna poboljšanja pivovare i pivnice. Godine 1902. uređena je veranda Jitrnice a stara sladara preuređena je u Vitešku dvoranu.
U rekonstrukcijama u godinama 1900. – 1910., provedenim prema projektu Rudolfa Koukole i Františeka Sandera dobila je pivovara današnji izgled i raspored prostora. Zidove je slikama i tehnikom sgrafito ukrasio tadašnji stalni gost pivnice, akademski slikar Láďa Novák u stilu historicizma, odnosno novogotike.
Godine 1905., nakon smrti J. K. Khopa nastupa kao majstor pivar Václav Brtník. Kod Fleka je radio od godine 1898., a nakon pet godine postao je partner Marije Khopove, udovice J. Khopa. Marie Khopová i Václav Brtník kupuju 1920. godine pivovaru od J. Pštrossove i postaju suvlasnici, aq nakon smrti Marije Khopove jedini vlasnik postaje V. Brtník. On obnavlja pivovaru i vodi je do smrti 1937. godine. Tada pivovara prelazi u ruke njegove trojice sinova Josefa, Václava i Františeka. Najmlađi František, izučeni majstor pivar vodio je pivovaru do 1949. godine, kada pivovaru konfisciraju boljševici i nacionaliziraju je.
U godini 1959. poduzeće je podijeljeno na dva nova. Pivovara je ostala u velikom poduzeću Praške pivovare, dok restauraciju preuzima poduzeće RAJ Prag 1 (RAJ je skraćenica od Restaurace a jídelny). Od 1949. do 1989. proveden je u pivovari niz rekonstrukcija, naročito početkom pedesetih. Tijekom daljnjih desetljeća pojavljivali su se i prijedlozi o rušenju pivovare. Ipak je pobijedila svijest o iznimnom značaju i tradiciji pivovare, pa je 1983. počela nova rekonstrukcija, koja je dovršena tri godine kasnije, dobivši današnji izgled. Pivovara je sada bila moderna, al je zadržala jedinstven povijesni štih.
U restituciji je 1991. godine obitelji Brtník vraćena pivnica, a godinu dana kasnije i pivovara. Godine 1999. kada je obilježeno 500 godina postojanja pivovare utemeljila je obitelj Brtník pivovarski muzej. Jedna od zanimljivosti pivovare U Fleků je i to što je pretposljednji majstor pivar Ivan Chramosil u pivovari radio više od 40 godina. Sadašnji majstor pivar Michael Adamík, koji ovaj posao radi od 2010. godine, je praunuk legendarnog majstora pivara Václava Brtníka.
Prostor pivnice je danas razdijeljen na nekoliko dvorana i manjih sala originalnih naziva: Staročeška, Velika dvorana, Kufr, Akademija, Viteška dvorana zvana Emauzy, Jitrnice (Kobasica), Václavka i Chmelnice, koja je sjedište Flekovog kabareta. Svaka prostorija ima bogatu povijest i može se pohvaliti unikatnim ukrasima za koje su se pobrinuli znani češki umjetnici koji su bili stalni gosti pivnice. U jedno prostoriji pivovare strop je izrađen od jelovine čiju starost stručnjaci procjenjuju na 650 godina. U dvorištu pivovare nalazi se vrtna pivnica, omiljeno mjesto tijekom ljetnih mjeseci, koje može primiti 500 gostiju.
SVJETSKI POZNATI LAGER
U pivovari se kuha Flekova tamna trinaestica (lager s 13 posto slada). To je pivo donjeg vrenja kuhano na bavarski način. Kuha se od četiri vrste slada, sa slavnom sortom hmelja „poloraný červeňák“ iz Žateca i sa specijalnim kvascem. To pivo se m ože kušati samo u pivovari, odnosno pivnici U Fleků i u gostioničarskoj pivovari Dva kohouti u Karlinu. Gosti mogu kupiti pivo u posebnim ukrasnim bocama, koje su postale predmet sakupljanja. Godišnji kapacitet pivovare je 2.800 hektolitara piva.
DRUŠTVENA FUNKCIJA
U 19. i 20. stoljeću pivovara je postala zanimljivo praško društveno središte. Zbog iznimne kvalitete piva tu su često dolazili iznimne osobe s češke političke scene i iz kulturnog miljea. POnekad je tu na pivo dolazio i kazališni prvak i preporoditelj J. K. Tyl, glumci iz nedalekog Narodnog kazališta Jindřich Mošna, Eduard Vojan ili recimo Rudolf Deyl.
Oko godine 1890. pivovarsku su restauraciju posjećivali književnici Jakub Arbes i Jan Neruda, slikar Mikoláš Aleš, kipar J. V. Myslbek, arhitekt Jan Kotěra ili kantautor Karel Hašler. S vremena na vrijeme je na Flekovo pivo dolazila i pjevačica Ema Destonová, pa onda pisac Alois Jirásek, a kasnije na primjer glumac Jan Werich.
U doba socijalizma pivovara je služila kao mjesto na kojem su stručnu praksu odrađivali kasniji izvanredni češki pivovarnici, kao što je Výclav Berka ili Josef Krýsl, koji su kasnije radili u Plzeňskom Prazdroju ili recimo Jiří Boček iz Budějovičkog Budvara.
Pivovarska restauracija se može pohvaliti i jednom zanimljivošću iz svijeta sporta. Godine 1911. ovdje je grupa hrvatskih studenata nakon odgledane utakmice između Sparte i Slavije osnovala nogometni klub HNK Hajduk Split.
Od 19. stoljeća pa do 80. godina 20. stoljeća sjedila su tu razna društva kazališnih radnika i glazbenika, komičara i kabaretista. Redovno su tu nastupali Zdeněk Najman, Vítězslav Černý, Stanislav Fišer, Ljuba Hermanová i drugi, snimale su se ovdje televizijske zabavne emisije, kao na primjer Dostaveníčko U orloje. Na prijelomu 19. i 20. stoljeća se igralo lutkarsko kazalište Kluba domoljubnih prijatelja dr. Paříka a Třebenic.
Danas je svjetski poznata pivovara U Fleků uglavnom turistička atrakcija. Dobro pivo i češka kuhinja privlače više strane goste iako ćete čuti i češki jezik. To je mjesto koje svakako vrijedi posjetiti, a mjesta ima dosta, jer u svim dvoranama zajedno ima mjesta za 1.195 gostiju. Ovaj povijesni spomenik ili hodočasnička destinacija pivopija nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Osobna uspomena autora odnosi se na ljetne praznike koje je provodio kod Františeka Brtníka starijeg u Husincu kod Prachatica i išao s njim na ribe na branu, ali također i na dan 26. travnja 1986., kada je ovdje organizirana završna večera čehoslovačkih mačevalaca pod vodstvom trenera Radka Trohařa nakon natjecanja s francuskim društvom mačevalaca i mačevaokinja. Da, to je točno dan havarije ukrajinske atomske elektrane Černobil. Po povratku kući francuski su sportaši još na aerodromu Charles de Gaulle morali proći pregled kemičara, ali to im nije pokvarilo dojmove, pa im to nije bio posljednji posjet pivnici U Fleků.
Autor: Jiří Kouba, objavljeno u časopisu Bazén & Sauna broj. 7/8 2022.
Prenosimo s portala Pivni web
S češkog preveo Mato Pejić
Za one koji žele znati više: