Pivnica.net
Banner

Europa

Pivo u Rusiji do 1914.

P.N.   |   10.02.2015.     3946

Pivo u Rusiji do 1914.

Izraz „pivo" zajednički je svim slavenskim narodima, pa tako i Rusi koriste taj naziv za piće od ječmenog slada i hmelja. U Rusiji je kroz dugu povijest piva ono uvijek smatrano prehrambenom namirnicom, a ne alkoholnim pićem.

Prvi spomen piva na području današnje Rusije pronađen je tijekom iskapanja u srednjevjekovnom Novgorodu, radi se o zapisu na svicima od brezove kore. U jednom zapisu govori se o jakom opojnom piću napravljenom od meda i piva, takozvanom „переварy", dakle uvarku. Piće je bilo veoma cijenjeno, služilo je čak i za plaćanje poreza.

Pivo i medovina bili su ritualna pića. Pripremala su se za cijelu zajednicu a potom se konzumirala za veće religijske obrede. Varilo se u bakrenim kotlovima i glinenim vrčevima, prvenstveno u ožujku i studenom, a burad s pivom se skladištila u ledu, da bi izdržalo. Središtima kuhanja piva postali su, baš kao i na katoličkom zapadu, samostani.

U 9. stoljeću pivarstvo je bilo rašireno u Kijevskoj Rusiji i okolici Novgoroda. Legende govore da kad su kijevskom velikom knezu Vladimiru došli islamski misionari s ponudom da prijeđe na islam, on je to odbio navodeći kao razlog to što islam zabranjuje pijenje alkoholnih pića, a on se nije htio odreći svog omiljenog napitka od slada i hmelja.

Prvi službeni spomen piva nalazimo u carskom proglasu iz vremena vladanja Ivana III. (1462.-1505.), kada je pravo kuhanja piva prisvojila država, a drugima je to bilo zabranjeno. Za vrijeme njegove vlade pivo se počelo prodavati u gostionicama.

Car Boris Godunov (1598.-1605.) uveo je porez na hmelj i slad, a također je uveo prvu rusku prohibiciju, donijevši takozvani suhi zakon. Zbog gladi zabranio je korištenje žitarica za proizvodnju alkohola. Car Aleksej Mihailovič (1645.-1676.) omogućio je da se pivo kuha i konzumira nekoliko puta godišnje - o Uskrsu, na Dimitrijsku subotu (posljednja subota u godini, kada se odavala počast precima), na pokladni utorak i na Badnjak, te na krstitkama i svadbama. Petar I. bio je veliki ljubitelj piva i to prvenstveno nizozemskog i engleskog. Stoga je u glavni grad pozvao glasovite strane pivare, da donesu nova iskustva i tehnologije, te da u Rusiji skuhaju dobro pivo holandskog tipa. Dao je izgraditi pivovaru s dubokim podrumom, iz koje je pivom snabdijevan ne samo dvorac, nego i mornarica, te bolnice, gdje se koristilo kao obrambeno sredstvo protiv skorbuta. Pivo je brzo postalo neizostavni dio svih proslava i skupova a po čitavom Petrogradu nikle su nove gostionice, pivnice i taverne.

Za vladavine Katarine Velike u Petrogradu je 1795. godine Abraham Friedrich Krohn osnovao prvu industrijsku pivovaru, davši joj ime Aleksandra Nevskog. Proizvodio je pivo engleskog tipa, koje je baš u to vrijeme bilo veoma popularno. Bila je to u ono vrijeme najveća tvornica, a godišnje je proizvodila 1700 hektolitara piva. Nešto kasnije Petar Kazalet Kalinkinski  utemeljuje pivovaru, koja se specijalizirala na proizvodnju kvalitetnijih vrsta piva. Godine 1848. Krohn i Kazalet spajaju svoja dva pogona, a 1923. to poduzeće dobiva ime Stjepan Razin.

Na prijelomu 18. i 19. stoljeća u skladu s razvojem industrije nicale su u Rusiji male privatne pivovare, naročito u Moskvi gdje ih je  bilo već dvjesto.

Za vladavine Aleksandra I. (1801.-1825.) bilo je dozvoljeno prodavati pivo u maloprodaji. Četrdesetih godina 19. stoljeća rasla je popularnost bavarskog piva. Petrogradska pivovara odmah je reagirala na promjene na tržištu i počela praviti pivo s kvascima donjeg vrenja. Godine 1863. utemeljena je rusko-bavarska pivovara Bavarija, koja je postala snabdjevač carskog dvora. Godine 1872. nikla je rusko-austrijska pivovara Beč, a godine 1876. Slavenska pivovara, koja je 1886. promijenila ime u Nova Bavarija.

Godine 1875. počela je priča moskovske pivovare Trjochgornovo, danas poznate po imenu Badajevska pivovara. Moskovski trgovac B.A.Givartovskij i mladi pivar A. A. Kempe odlučili su izgraditi novu, modernu pivovaru. Uz pomoć nekoliko bogatih investitora osnovali su poduzeće, koje je već slijedeće godine počelo s proizvodnjom a na nacionalnoj gospodarskoj izložbi 1882. godine u Moskvi trijumfalno se predstavio. Vlada je pivovari dala najveće priznanje - dopustila je da na svojim etiketama otisne državni grb - dvoglavog orla. Pa ipak, revolucija 1917. godine uplela se i u sudbinu ove pivovare.

Godine 1881. počeo je u Samari austrijski plemić Alfred von Vacano kuhati bečki lager (Vjenskoe, koje je 1934. godine promijenilo ime u Žigulevskoje). To je pivo uskoro postalo najprodavanije u zemlji. Njegov sin Albert pivovaru je modernizirao i proširio. Skladišta je imao u 59 gradova u Povolžju, Uralu, Srednjoj Aziji i Sibiru, a pivo se vozilo čak i u Perziju. Suhi zakon iz 1914. godine na neko je vrijeme prekinuo proizvodnju piva, a u pogonima pivovare uređen je lazaret i pokrenuta proizvodnja granata.

Na kraju 19. stoljeća broj pivovara u Rusiji narastao je na 1500. Otprilike trećina pivovara imala je parne strojeve, a neke su počele koristiti i električnu struju. Ipak, kao posljedica povećanja trošarine, količina proizvedenog piva je pala. Pivo se pilo uglavnom u gradovima i tvornicama, dok su seljaci u provinciji prednost davali votki.

Godina 1914. zadala je novi udarac pivarstvu i industriji alkohola uopće - izglasan je naime novi „suhi zakon".

(Prema portalu Pivovary.info i drugim izvorima)

Komentari


Podijelite ovaj članak




Postani pivski sommelier

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Europa