Nije upitno da je pivo dio njemačke kulture. A kako je njemačko pivo i u inozemstvu poznato i popularno, svakako ga možemo ubrojiti i u svjetsku kulturnu baštinu. Naime, u tu kategoriju ne spadaju samo građevine poput kelnske katedrale, samostana Maulbronn ili vrata Holsten, od 2008. godine vodi naime UNESCO i popis nematerijalne baštine.
Na tom je popisu za sada 281 kulturno dobro koje nema materijalnu ormu, kao na primjer argentinski tango, kineska kaligrafija ili mediteranska kuhinja. Njemačka kulturna dobra uzalud ćete tražiti na toj listi - Njemačka je tek 2013. godine potpisala konvenciju, i otada su u saveznim državama iskristalizirana 83 prijedloga, a do kraja ove godine dva od njih trebala bi se naći na popisu UNESCA. Među kandidatima su običaji, rituali, festivali, ali i tradicija ručnog rada. Za mene uopće nije upitno da savezna vlada i konferencija ministara kulture trebaju na listu nematerijalne svjetske baštine predložiti njemačko pivo kukhano prema Zakonu o čistoći. Sedam je razloga zbog kojih bi njemačko pivo svakako moralo biti svjetska kulturna baština:
1. U Njemačkoj leži regija s najvećom gustoćom pivovara na svijetu: u distriktu Gornja Franačka natiskano je više od 200 pivovara. To je više pivovara nego u bilo kojoj njemačkoj saveznoj državi i u većini europskih zemalja. Ta raznovrsnost je svakako zaslužila zaštitu.
2. Gotovo nigdje na svijetu nije pivo tako povoljno kao u Njemačkoj, potvrdila je to nedavna usporedna analiza cijene piva u 40 gradova svijeta.
3. Nakon desetljeća monokulture pilsa u Njemačkoj se probudila i snažno se razvija craft-beer scena. Još uvijek smo dakako desetljećima iza Sjedinjenih Država, ali ta je scena tako uzbudljiva kao rijetko gdje.
4. Pivo je duboko ukorijenjeno u našoj kulturi, pa je ostavilo traga i u jeziku. Kad je nešto beznadno, kažemo: „Ovdje su se izgubili hmelj i slad". Kad se od nečega ne želimo rastati, onda je nudimo kao „Ukiseljeno pivo", a kad netko nije nadležan za nešto, kad to nije njegova odgovornost, reći će „to nije moje pivo," onako kao što Englez kaže"Not my Cup of Tea."
5. Njemački pivari dali su doprinos pivskoj kulturi posvuda u svijetu. I rade to stoljećima. Tako pivo tipa Pils doduše potječe iz Češke, ali skuhao ga je pivar iz Njemačke - Joseph Groll, bavarski pivar iz Münchena, koga su plzenjski gradski oci 1842 godine pozvali da skuha pošteno pivo, jer su oni imali velikih problema s kvalitetom. U bumu craft piva u SAD i Kanadi velik su doprinos dali brojni njemački pivari, koji su u Novi Svijet donijeli i mnoge njemačke pivske recepte.
6. Pivo je već desetljećima čvrsto utkano u političku kulturu ove zemlje: kod bavarskih premijera vrijedilo je prije temeljno pravilo: 0,1 promil alkohola u krvi odgovara jednom postotku glasova birača. Tako je blaženi Franz Joseph Strauß komotno prešišao 50 posto. I savezni kancelar Schröder umiljavao se puku i na mitingu tražio pivo. To su naravno prenijeli mediji, a Stefan Raab je o tome napravio hit ("Hol mir mal ne Flasche Bier"). Tako dolazimo i do sedmog razloga:
7. Pivo je u ovoj zemlji ostavilo dubok trag i u glazbenoj baštini. Postoje stotine, ako ne i tisuće pjesama, koje govore o pivu. A kada bi se računale pjesme napisane pod utjecajem piva, broj bi bio beskonačan.
Dakako, postoje i druga nematerijalna kulturna dobra, koja zaslužuju zaštitu, poput kruha ili kartaške igre skat, koji se i nalaze na popisu 83 prijedloga. No, nema nikakve dvojbe da je pivo u debeloj prednosti - igrajući skat, možete piti pivo. A ne kaže li se u narodu za pivo da je tekući kruh? Dakle, samo je jedno moguće rješenje - proglasiti pivo svjetskom kulturnom baštinom.
Izvor: Stern.de
