„Anketno ludilo u Austriji – Pivska stranka (Bierpartei) s 12 posto glasova ispitanika pretekla konzervativnu Narodnu stranku (ÖVP)“ vrišti naslov u uglednom njemačkom političkom tjedniku Focus. Pritom dotična pjenušava partija samozadovoljno proslavlja osmu obljetnicu postojanja i zbraja uspjehe na dosadašnjim austrijskim izborima.
Od 2015. godine, kada je osnovana kao PivskaStranka Austrije BierPartei Österreich (BPÖ), da bi ime skratila 2020., dok na izbornim listama koristi još kraću verziju – BIER, ovaj politički projekt iza kojeg stoji Marco Pogo, frontmen punk grupe Turbobier, već se okušao na nacionalnim izborima 2019. godine i na regionalnim izborima godinu dana kasnije, a prošle godine se lider stranke M. Pogo, građanskog imena Dominik Wlazny, kandidirao i za predsjednika države. Stranka je organizirana na saveznoj razini, bez regionalnih ogranaka, a djeluje samo u Beču. Ali djeluje opako, jer su 12 posto podrške u anketi zauzeli čvrsto treće mjesto, odmah iza tradicionalno jakih socijalnih demokrata (SPÖ) i desničarsko populističke Slobodarske stranke (FPÖ). Pogo je u ovu avanturu ušao snimajući spot za istoimenu pjesmu (Bierpartei), a njegova obećanja s izbora za Landstag da će u Beču izgraditi pivsku fontanu i svakom građaninu osigurati mjesečnu zalihu od 50 litara piva, dok će radlere „i ostale okrutnosti“ drastično oporezovati, donijela su mu veliko popularnost i posve opipljiv rejting.
Ako ste se u početku čitanja ovih redaka i smijuljili pomislivši evo još jednog osebujnog džabalebaroša koji traži kruha bez motike, sada vam, je valjda već jasno da s pivom nema šale, a možda vam padaju na pamet i neki drugi primjeri koji pokazuju da su pivo i politika često išli ruku pod ruku. Ta još se nije osušila ni tiskarska boja s vijesti da je u češkom parlamentu osnovan klub prijatelja češkog pivarstva, koji u ostalo radi i na pripremi kandidature češke pivske tradicije za upis na listu nematerijalne baštine UNESCO.
Podsjetimo da je prije više od jednog stoljeća veliki češki pisac Jaroslav Hašek, inače osvjedočeni pivopija i štamgast svih važnijih pivnica u državi i šire, svojom Strankom umjerenog napretka u granicama zakona širom otvorio vrata svim političkim osobenjacima i čudnovatim stranačkim kreaturama, Tako na političkoj sceni diljem globusa nikad nije manjkalo bizarnih i lakrdijaških likova, organizacija i pokreta, a i mi se još jako dobro sjećamo Hrvatske stranke naravnog zakona (HSNZ) koja je tvrdila da se svi problemi rješavaju transcendentalnom meditacijom. Euroskeptici, Pirati, Anti-masoni, Stranka čaja, Američki secesionisti i Marihuana samo su neki od čudnovatih lovaca na glasove birača i fotelje u predstavničkim tijelima, a ima i još gorih, pa se tako moglo zaokruživati i za Stranku Paje Patka ili za Mađarsku recesionističku stranku dvorepog psa, koja biračima nudi vječni život i besplatno pivo.
Eto, pivo je svuda neodoljiv mamac za glasače, a praksu da se na predizbornim skupovima toči (besplatno) pivo preuzeli su svi politički takmaci uzduž i poprijeko zemaljske kugle. A kako ne bi stranke koje su baš osnovane s ciljem promicanja kulture piva i koje u svojim programskim platformama i nemaju ništa osim dobrobiti pivopija. I takve su političke partije znale ostavljati značajan trag na političkoj sceni i osvajati mjesta u zastupničkim klupama. Naročito u Poljskoj (stranka prijatelja piva PPPP), te u Rusiji (Stranka prijatelja piva – Партия любителей пива) i u već spomenutoj Češkoj (Društvo za obranu pijanaca, Stranka prijatelja piva), gdje postoji i poslovica koja kaže: Past će svaka vlada, koja poveća cijenu piva.
Austrijski analitičari računaju da je Pivska stranka (BIER) na izborima 2020. godine „otkinula“ oko pet posto glasova socijaldemokratima, po jedan posto zelenima i liberalnom NEOS-u (Das Neue Österreich und Liberales Forum), a ÖVP-u (Narodna stranka) čak 10 posto. Sadašnji iznimno ozbiljan rejting rezultat je i smišljene kampanje Dominika Wlaznog na lanjskim predsjedničkim izborima, kada je tražio uvođenje predmeta medijske pismenosti u škole, više odgovornosti i suradnje u vlasti, te ocjenjivanje rada ministara. A valjda je simpatije pridobio i nesvakidašnjom iskrenošću, kada je izjavio da bi on znao „puno bolje ne raditi ništa, nego što to rade aktualni političari“.
