Znate kako to ide s listanjem starih novina – tražite jedno, a sasvim neočekivano i posve neminovno nađete nešto drugo. Evo, pretražujem predratne (znate o kojem je ratu riječ) brojeve novina Jugoslavští Čechoslováci, koje je od početka dvadesetih godina prošlog stoljeća pa do početka Drugog svjetskog rata izdavala češka manjina u Daruvaru i iskoči mi vijest o tome kako je „američka pivovara Jos. Schlitz Company, Milwaukee, na tržište plasirala pivo, koje je nazvala Sunshine Vitamin D Beer. Naravno, da se to moralo malo istražiti, pa evo o čemu se radilo.
Dotična vijest kaže još da je direktor laboratorija pivovare objasnio kako je „kvasac s vitaminom D dobiven tako da je izlagan usmjerenim sunčevim zrakama negdje u arizonskoj pustinji, gdje sunce sja cijele godine“. Pivo je punjeno u tada potpuno nove limenke s čepom koje su, prema izjavi na ambalaži čuvali čistoću i aromu sadržaja, a sadržavale su 12 tekućih unci („isto kao i famozna smeđa boca“)
Zatim, trajnije dobrobiti sunčevog vitamina D – neprocjenjiva pomoć za energiju... život... i dobro zdravlje.
Moderni način života, odjeća, oblaci i dim, sati provedeni u zatvorenom prostoru – oduzimaju nam blagodati sunčeve svjetlosti. Ali Schlitz u smeđim bocama i limenkama daje vam vitamin D koji vam je potreban za potpuno i snažno zdravlje. Osvježavajuće je... energizirajuće. Sa svojim pikantnim, starim Schlitz okusom i bukeom – plus novim zdravstvenim prednostima – i to bez povećanja cijene. Pivo je dobro za vas... ali Schlitz, pivo sa sunčevim vitaminom D, još je bolje za vas. Pijte ga svaki dan za zdravlje s užitkom. Jos. Schlitz Brewing Company, Milwaukee, Wisconsin.
A na stranici Povijesnog društva Wisconsina čitamo:
Schlitz limenka piva Sunshine Vitamin D s novim dizajnom čepa tvrtke Continental Can Co., 1936. (Muzejski predmet 2011.77.1) Ova limenka piva Schlitz Sunshine Vitamin D dokumentira američku fascinaciju vitaminima koja je započela nedugo nakon njihovog otkrića 1910-ih i traje do danas.
U rujnu 1935. Schlitz je postao prva marka piva prodana u novim limenkama s krunskim zatvaračem tvrtke Continental Can Co., koje su se mogle puniti na standardnoj opremi za punjenje. Nekoliko mjeseci kasnije, pivovara Joseph Schlitz Brewing Co. iz Milwaukeeja stavila je novi proizvod u limenke, proizvod inspiriran jednim od najslavnijih istraživača Sveučilišta Wisconsin-Madison, Harryjem Steenbockom.
Sveučilište u Wisconsinu ima dugu tradiciju istraživanja vitamina, koja je proizašla iz interesa poljoprivrednog fakulteta za prehranu životinja. Godine 1913. Elmer V. McCollum vodio je tim koji je otkrio vitamin A u mliječnoj masti i ulju jetre bakalara, a nekoliko godina kasnije identificirao je kompleks vitamina B u sirutki. Godine 1924. jedan od McCollumovih bivših studenata, profesor biokemije Harry Steenbock , razvio je tehniku za povećanje sadržaja vitamina D u hrani izlaganjem ultraljubičastom svjetlu. Vrlo malo namirnica prirodno sadrži vitamin D, koji je neophodan za sprječavanje rahitisa, bolesti omekšavanja kostiju.
Znajući da će za njegovu metodu postojati komercijalno tržište, Steenbock ju je odlučio patentirati, kako bi potaknuo legitimne proizvođače da plasiraju na tržište hranjiviju hranu i spriječio beskrupulozne da prodaju proizvode kao "obogaćene vitaminom D" bez ikakvih nutritivnih dokaza. Steenbock je također planirao zaštititi mliječnu industriju u Wisconsinu tako što je uskratio svoj postupak proizvođačima oleomargarina, čiji je proizvod bio siromašniji vitaminom D. Osim toga, nadao se da bi se tantijemi od patentnih licenci mogli koristiti za financiranje budućih sveučilišnih istraživanja.
Steenbockova odluka da patentira svoju tehniku naišla je na odlučno protivljenje, kako unutar sveučilišta tako i izvan njega. Mnogi su smatrali da bi istraživanja razvijena na javnom sveučilištu trebala biti slobodno dijeljena s javnošću te da bi uvođenje profitnog motiva iskrivilo istraživačke prioritete. Ipak, dovoljno sumnjivih, nereguliranih primjera primjene Steenbockove metode "iscjeljivanja" pojavilo se na tržištu sredinom 1920-ih da uvjere upravu Sveučilišta Wisconsin-Madison da podrži patentiranje procesa.
Više od desetljeća nakon što su se prvi "obogaćeni" proizvodi pojavili na policama i devet godina nakon što je WARF potpisao svoju prvu licencu s tvrtkom Quaker Oats, pivovara Joseph Schlitz Brewing Co. predstavila je svoje pivo Sunshine Vitamin D. To je gotovo sigurno bila marka koja se reklamirala u travnju 1936. u izdanju časopisa Modern Brewer. U članku Vitamania: Vitamini u američkoj kulturi, autorica Rima Apple izvijestila je da je "upravni odbor WARF-a razmatrao zahtjev da časopis prizna 'zabludu uključivanja vitamina D u pivo'". Steenbock je, međutim, savjetovao protiv toga.
Od osnutka WARF-a, obogaćivanje vitaminom D postalo je uobičajeno, a potreba za nadzorom područja se smanjila. Steenbock je napisao: ...više nije preporučljivo da Zaklada zauzima ultraidealistički stav. […], ako javnost zahtijeva vitamin D u svom pivu, nema razloga zašto ga Zaklada ne bi trebala osigurati - jer bi mogao učiniti nešto dobro, a zasigurno neće učiniti nikakvu štetu.
Je li pivo s vitaminom D koristilo svojim konzumentima nije poznato, ali očito nije bilo profitabilno za tvrtku. Schlitz pivo s vitaminom D ostalo je na tržištu samo nekoliko godina, od 1936. do otprilike 1938.
[Izvor: Rima D. Apple, "Vitamania: Vitamini u američkoj kulturi" (New Brunswick, NJ: Rutgers University Press, 1996.)]
A što se tiče pivovare Schlitz u enciklopediji Milwaukeeja stoji uz ostalo ovo:
Pivovara Schlitz (1849.-1982.) bila je jedan od industrijskih pivarskih divova u Milwaukeeju . Reklamirana kao „pivo koje je proslavilo Milwaukee“, Schlitz je bila važan inovator u nacionalnoj pivarskoj industriji i najveća pivovara u Sjedinjenim Državama tijekom značajnog dijela dvadesetog stoljeća.
Pivovara Schlitz nastala je u pionirskom restoranu/pivovari Augusta Kruga, osnovanom u ulici Chestnut (danas Juneau), između Četvrte i Pete ulice, 1849. godine. Krug je postupno širio i industrijalizirao svoje pivovarske operacije te je 1850. godine zaposlio Josepha Schlitza, koji je tek stigao iz Mainza u Njemačkoj , kao svog knjigovođu. Schlitz je kupio pivovaru nakon što je Krug neočekivano umro 1856. godine i oženio se njegovom udovicom 1858. godine.
Pod Schlitzovim vodstvom, tvrtka je 1870. godine izgradila novu, veću pivovaru na uglu ulica Third i Walnut. Nova lokacija omogućila je veći trenutni proizvodni kapacitet i proširila se u prostrani kompleks od više blokova do 1890-ih.
Poput drugih velikih pivara iz Milwaukeeja, Schlitz je imao ogromne koristi od obližnjeg čikaškog tržišta, otvorivši tamo agenciju 1868. Veliki požar u Chicagu 1871. privremeno je uništio lokalnu pivarsku industriju, a Schlitz je više nego udvostručio prodaju tijekom sljedeće godine.
Schlitz je osnovan 1873. godine, a obitelj Uihlein (iz loze Krug) preuzela je kontrolu nad tvrtkom nakon Schlitzove smrti u brodolomu 1875. godine. Zadržavši prezime Schlitz, Uihleini su ostali u kontroli tvrtke sve do smrti Roberta Uihleina mlađeg 1976. godine, tri generacije kasnije.
Schlitz je koristio širok raspon znanstvenih, tehnoloških i marketinških inovacija kako bi standardizirao svoj proizvod i natjecao se za vodstvo na nacionalnom tržištu. Godine 1883. William J. Uihlein donio je prvi soj kvasca čiste kulture u Sjedinjene Države iz Kopenhagena, što je Schlitzu omogućilo dosljedniju proizvodnju piva više kvalitete. Schlitz je pomogao u osnivanju tvrtke Union Refrigerator Transit Company 1890-ih, s Josephom Uihleinom starijim kao predsjednikom, kako bi razvili i upravljali isplativijom rashladnom teretnom linijom za pivovaru. Schlitz je prvi uveo smeđu bocu u industrijsko pivarstvo 1911. godine, koja je štitila pivo od štetnih učinaka svjetlosti tijekom transporta. Između kasnih 1870-ih i ranih 1900-ih, Schlitz je uložio velika sredstva u izgradnju i održavanje saloona "tied house" u Milwaukeeju i šire, a osnovao je i druga značajna mjesta za razonodu u Milwaukeeju, poput vrtne pivnice Schlitz Park (1879.) na Osmoj ulici u blizini Walnuta; hotela Schlitz (1890.); vrta Schlitz Palm (1895.); i kazalište Uihlein (kasnije Alhambra) (1896.) u centru grada . Schlitz je prvi put predstavio svoj logotip s globusom u pojasu 1892., a svoj nezaboravan slogan „Pivo koje je proslavilo Milwaukee“ 1894. Godine 1898. Schlitz je poslao visoko reklamirane darove piva ljudima admirala Georgea Deweyja nakon njihove pobjede u Manili tijekom Španjolsko-američkog rata i lovačkoj skupini Theodorea Roosevelta u Africi. Ti su se potezi isplatili jer je Schlitz do 1902. prestigao Pabst kao najveća pivovara u Sjedinjenim Državama.
Schlitz se vratio na svoju poziciju nacionalnog lidera u proizvodnji piva nakon ukidanja prohibicije 1933. godine, ponovno postavši najveća američka pivovara do 1947. godine, te je ostao na prvom ili drugom mjestu do sredine 1970-ih. Tvrtka se nastavila širiti tijekom 1950-ih i 1960-ih. Do kraja 1960-ih, Schlitz je dodao pogone u Brooklynu, Kansas Cityju (Missouri), Tampi, San Franciscu, Van Nuysu (Kalifornija) i Longviewu (Teksas), kao i podružnice u San Juanu (Portoriko) te Sevilli, Barceloni i Madridu (Španjolska). Schlitz je 1960-ih razvio inovativne televizijske marketinške kampanje sa sloganima „Pravi gušt u odličnom laganom pivu“ i „Kad vam ponestane Schlitza, ponestalo vam je piva“. Tvrtka je nastavila davati građanske doprinose Milwaukeeju u 1960-ima i 1970-ima, uključujući Centar za scenske umjetnosti u centru grada (s glavnom dvoranom Uihlein), Prirodnjački centar Schlitz Audubon , Veliku cirkusku paradu i izložbu Ulice starog Milwaukeeja u Javnom muzeju Milwaukee .
Unatoč uspjehu, tvrtka je posrnula krajem 1960-ih a 1982. uprava Schlitza zatvorila je tvornicu u Milwaukeeju i prodala je tvrtki Stroh Brewing Company. Brend Schlitz i dalje živi u portfelju tvrtke Pabst Brewing Company . Kompleks pivovare preuređen je u uredski centar Schlitz Park sredinom 1980-ih.
