Pivo s kvačicom

Uvijek sam se opredijeljivao.

Nikada nisam pristao bio opredijeljen.

Nije, dakle, svejedno.

U novoj sam domovini rano odabrao Mamlö.

Neboplave boje dresova - himel blå. Pogledam i poneku utakmicu. Ne skandiram. "Kom igen" - mi ne dolazi iz stomaka.

Pratim i rukomet. Naših u gotovo svim našim klubovima. Ponajbolji. I glazbu poslušam. Pogledam vijesti.

Ali jedna stvar me muči.

Ne umijem ispuniti križaljku. A križaljke, dopunjaljke, premetaljke i rebusi su stubovi integracije jednog društva. Bez toga nema napretka.

Ponekad se čudim kako uopće mogu živjeti u Švedskoj, a ne znati kako se zvao konj Pippi Långstrump.

Ili kada se ono Gustav Vasa, švedski kralj, vratio iz Turske i ustanovio sarmu kao švedsko nacionalno jelo. Pogriješio je samo u kakvoći kupusa, pa je umjesto kiselog upisao slatki.

Nije me bilo kad se to učilo. Kad su se temelji zalijevali, kad su osnovce ocjenjivali sa G,VG i MVG (zadovoljavajuće, vrlo zadovoljavajuće i jako vrlo zadovoljavajuće) mene nije bilo.

Ja sam negdje drugdje polagao pionirsku zakletvu.

Za ono vrijeme, u ovoj zemlji, ja nemam ključ ni jedne ladice u koju se pohranjuju prva iskustva, informacije. To je jedno posebno oštećenje u razvoju. To se valjda i ne savlada, već stekne.

Moje površno poznavanje postojbine Vikinga datira od sedamdestih. Abbe, Palmea, Bergmana, Grete Garbo. Malo Sabba i Volva i par žutih šveđanki na plažama plavog Jadrana.

Pokušao sam ono s križaljkom nekoliko puta. U vlaku za Stockholm, nakon što sam prelistao i Metro i Citty, kao i većina onih "normalnih" putnika otvorim duplericu. Gledam, jedan vodoravno, osam slova. Pa, dva, sedam, pa okomito. Nisam stigao dalje od - upiši KT.

Kad dođem dolje isti problem. Iz drugačije pespektive. Tamo mi, onomad, sjebalo iste one  ladice, pa sve što ubacim u njih brzo ispadne. Da me netko zbreca u dva u noći i pita za reprezentaciju u nogometu još bih nabrajao Bobana, Prosinečkog, Mijatovića, Savićevića, Piksija.

Na toj razini refleksa snalazim se najbolje.

Doktor mi kaže da je to neka amnezija i prepisao mi neke pučice, a ovi oko mene misle da nije. I njima, kažu, ne ide križaljka.

E, sad što je, tko bi ga znao.

Sreća je da postoji pivo. Može biti malo gorče ili "parfimirano", ali, onako hladno, jednako skladno klizi niz grlo. Pa bilo Pripps blå ili Bellman, Falcon ili Norrlands guld, stvar je nijanse. Mariestad, Blågul, Anderssons...

Na listi "najprodavanijih sto" diči se i jedno "domaće", s kvačicom.

Ne, nije Šport, ako ste na to pomislili.

U redu 8 okomito, deset slova, prvo slovo K. A kvačica je na C.