Pivo na udaru čuvara morala

Kako se približava ljeto i put prema nekoj turističkoj destinaciji, sve su aktualnija i važnija upozorenja da na godišnjem odmoru nije uvijek dobro dići sve četiri u zrak i pustiti mozak na pašu, dapače. Dobro je informirati se što na danom odredištu ne treba raditi da ne biste naljuti ili uvrijedili domaćina, ili čak i platili paprenu kaznu. A među stvarima pod povećalom čistunaca i ćudoredne policije je i pivo.

Budite oprezni sa selfijima s bocama piva i nošenjem kargo hlača: čudne zabrane u zemljama za odmor upozorava naslov članka na portalu bavarskog dnevnika Münchner Merkur i dodaje: Nije sve što možete raditi u svojoj  zemlji dopušteno i na odredištu za odmor. U nekim zemljama i gradovima postoje prilično neobične zabrane.

Pozivajući se na portal Holidaycheck Merkur navodi kako bio vas fotografija s pivom ili koktelom u ruci objavljena na društvenim mrežama mogla skupo koštati recimo u Tajlandu. Prema tamošnjem zakonu zabranjeno je, naime, ne samo reklamiranje alkoholnih pića, nego i prikazivanje imena ili marke proizvoda.

Uostalom i u Sjedinjenim Državama neke su stvari kudikamo strože nego u Njemačkoj i općenito Europi. Pivo se tamo može dobiti tek s 21 godinom, a ispijanje alkohola u javnosti također je zabranjeno. Ta, sigurno ste u američkim filmovima zapazili ispičuture kako teturaju ulicom s papirnatim škarniclom iz kojeg svaki čas potežu, jer je u njemu sakrivena boca. Zabrana pijenja u javnosti postoji i u brojnim drugim zemljama kao što su Saudijska Arabija, Kuvajt, Oman, Poljska, Australija, Kanada, Filipini i Latvija. Na kraju i u Hrvatskoj, u nizu lokalnih propisa, naročito u turističkim mjestima.

Ima i gore od toga: Na popularnoj plaži La Pelosa na Sardiniji postoji prilično bizarna zabrana: ondje nije dopušteno stavljati ručnike izravno na pijesak, zato što gosti navodno odnesu s plaže previše pijeska. Iz tog razloga postoje slamnate prostirke na koje gosti mogu staviti ispod ručnika. I koje se, naravno, plaćaju. U Južnoafričkoj Republici, Omanu ili na Karibima valja biti oprezan s izborom odjeće – jer ako ona liči na maskirnu, dakle na dio vojne opreme, eto belaja.

Kod nas, opet, možete imati gadna okapanja s komunalnim redarima ako nemate odjeće. Odnosno, ako Stradunom ili Rivom prošećete u kupaćem kostimu. A piva što se tiče, još je prije čitavog desetljeća sveudilj jadranske obale i šire objavljen rat do istrebljenja tradicionalnom pijenju piva na zidiću, odnosno ispred dućana, što je svakog poštenog druga i pivopiju duboko povrijedilo. Tada smo čitali o presedanu iz Knina, gdje je sanitarna inspekcija  naplatila kaznu od tisuću kuna jednom privatnom trgovcu, jer su pred njegovim dućanom zatekli par ljudi koji mirno piju pivo.

Protiv takve prakse se, naravno, digla kuka i motika, jer je to bilo zadiranje u običaj star koliko i flaširano pivo, rasprostranjen naročito u selima u kojima često gostionice uopće ni nema. I koji je opisan i u popularnom srpskom internetskom rječniku Vukajlija: Pijenje piva pred trgovinom - jedini normalan oblik socijalizacije na selu. Najčešće ga praktikuju osobe starije dobi koje nakon napornog dana na njivi ili napornog monologa sa ženom odlaze ispred trgovine kako bi pobjegli od realnosti.

Bespoštedni rat protiv piva pred dućanom, odnosno u Dalmaciji piva na zidiću vodi se i danas, pa je uoči baš ove turističke sezone, koja upravo mahnito lupa na vrata, u Splitu donesen paket mjera koje bi imale uvesti reda na štekate to jest ljetne terase ugostiteljskih lokala. Po tim regulama tende i suncobrani moraju biti bež boje i ne smiju imati reklame, nema šetnje u bikiniju, nema pijančevanja po cesti... Tu su mnogi zastali pa pitali da li to znači da se više na Matejuški ne može popiti pivo, što je običaj „stariji i od Splita“ a onda su na čas odahnuli, jer se novi propis odnosi na gradsku zonu A, a Matejuška se nalazi u zoni B. Ali, ne lezi vraže, tko zna hoće li to potrajati i neće li se dotični grozni propis ubrzo raširiti.

Bjelodano je jasno da je ukidanje piva pred trgovinom puno više od kontrole rada trgovaca i punjenja proračuna, to je uništavanje jednog iznimno važnog segmenta društvenog života ruralne sredine. I ne samo ruralne. Naročito se taj segment društvenog života raširio u Zagorju gdje dućan pred kojim se ne pije pivo naprosto ne postoji. „Gda bi muži išli doma z posla, stali su v dućanu da bi kupili cigaretljine. Odmah su si kupili pivu i spili ju pred dućanom. Na taj način su šparali, a i žene ih nisu špotale da su vu birtiji. Jer nisu bili vu birtiji. Nego su se samo spominali pred dućanom,“ objašnjava satirični podlistak Zagorskog lista, dodajući da je današnji Zagorac taj običaj naslijedio od svog oca, a taj opet od svog.

Zato su Zagorci, poentira taj zafrkantski prilog, osnovali udrugu, koja je pripremila prijedlog da „zagorski običaj ispijanja piva ispred dućana bude zaštićen kao nematerijalna baština UNESCO-a“.

Tako oni koji lijepo sjednu na zidić pred mjesnom trgovinom s bocom piva u ruci više neće kršiti ćudoredne norme, nego čuvati kulturno nasljeđe.

Foto Tony Hnojčik