Reportaže

Pivo kuham ruke mi hmeljave...

Domagoj Jakopović Ribafish   |   22.06.2012.     6343

Pivo kuham ruke mi hmeljave...

"Prvo ćemo piti Grand Cru, belgijski stil, 9,8% alkohola. Od milja ga zovem ‘Hoegaarden na steroidima' jer sam mu za bazu koristio iste sastojke kao i za ovog poznatog belgijskog celeba. Samo što sam ubacio duplu dozu! A i hitio unutra med od kadulje, korijander, kamilicu, đumbir, koricu od limuna i naranče... Nego, da ne drobim, kako ti se sviđa miris?"

Pogledao sam u oči simpatičnog Amera kojeg sam nedavno upoznao na tulumu pivskih kuhara u Remetincu, gdje me je i pozvao da dođem probati njegove bebice. Primakao sam čašu s plemenitom, duplo jače žutom tekućinom od originala nosu, udahnuo, zažmirio, osjetio mediteransko cvjetno polje i polako nagnuo. Ostao sam paf... Jebate, pa upravo sam probao najbolju pivu u životu!

Prošlo je više od 25 godina otkako sam popio prvu pivicu. Nikšićko svijetlo, krišom iz babine špajze na krajnjem rtu Korčule. Bila mi je gorka i bljutava, ali uskoro postala neprikosnoveni broj jedan. U devetnaestoj sam počeo skupljati pivske etikete na maturalcu u Kijevu, te pijuckati ječmene alkoholne napitke s aromom hmelja po svim kontinentima. Uz 98% smeća, bilo je tu i divnih primjeraka. Od svih Trapista, čeških milih tamnica, preko Jacobsena u Kopenhagenu, čak i jednog Westvleterena pa do domaćih mudrolija raznih kućnih pivskih kuhara iz okolice... Ali ovo, ovo me izbacilo iz cipela.

Inače, Matt Hollingsworth je Amerikanac iz Kalifornije, ima 43 godine i u Hrvatsku je doselio sasvim slučajno, na poziv prijatelja i kolege strip crtača Esada Ribiča. Matt je naime kolorist, pa kad mu iz njegovog matičnog Marvell Comicsa pošalju crno-bijele skice, on ih ofarba na bilo kojem dijelu kugle zemaljske (na kojem postoji internet), tako da mu nije bio nikakav problem okućit se na samoborskim bregima. Pogotovo kad se zaljubio i oženio...

U kuhanje piva se zaljubio kao mladić kad je doselio u Portland, koji je po njegovom uvjerenju grad s najviše pivovara po glavi stanovnika. U ruke mu je tada došla knjiga Charlieja Papaziana "The home brewers companion", koju je progutao, odmah nabavio oruđe za rad i već za godinu dana počeo osvajati nagrade na prestižnim pivskim sajmovima. Ljubav je ostala i nakon selidbe u Samobor, nabavio je i dotjerao svoje instrumente za kuhanje, ali najveći su mu problem bile sirovine. Tako je jednom preko interneta upoznao Australca sa sirovinom, pa je po sastojke za prva piva išao u Slovenj Gradec. Koja globalizacija!

Danas je puno lakše otkako ima slada, kvasca i hmelja u Beershopu, a i internet kupnja sve više zadovoljava njegove potrebe. Matt kuha piva skoro svaki drugi tjedan već petnaestak godina, i mora mu se priznati - u tome je pravi majstor. A večer je tek počela!

Dovršavam Grand Cru i osjećam se moćno i ispunjeno kao super pčela koja se poševila nakon doze čarobnog napitka, pun meda i mirisa livade. Domaćin toči Belgian Dark Strong Ale, a u sobu upada nasmijana supruga i otvara si pivkana iz konzerve. Da, sve savršene su već poudane...

Njegove bočice nemaju etikete ("To je čista šminka, napišem redni broj na čep i to je to!"), odležavaju jako dugo, pa Matt po broju na čepu (113) zaključuje da pijemo pivo staro godinu i pol! Kad nema konzervansa ni inih čuda, pivo može biti poput vina...

Meka i gusta tekućina u kojoj opet ima meda (ali od lipe) daje specifičnu voćnost uz nevjerojatnih 11.1% volumnog udjela alkohola. Prekrasno, kao mlado od plavog Chimaya. Nastavljamo s Caligula Imperial Stoutom, lagano hmeljenim crnim zloćkom (iako "lagano" i "hmelj" kod Matta u istoj rečenici, odnosno pivu, baš i nemaju pretjeranog  smisla), koji je ime dobio na dan smrti ovog rimskog cara.

Predzadnje je pivo Barleywine, star preko dvije godine, jak 11,3%, možda i najslabija karika večeri, barem meni koji ne volim agresivna piva. Da bi pravi šećer na kraju bio redni broj 123, Jack (Imperial Stout), masivno crno ubojito pivo pomiješano s viskijem. Komadići bačve od hrastovine u kojima se čuvao Jack Daniel's preliveni Jackiejem osobno i umočeni u skuhano pivo, daju kombinaciju koju je jako teško prenijeti. Osim što se nadam da će se Mattu jako svidjeti ovaj tekst pa da ćemo se opet negdje sresti. Gledajući u strop i guštajući u okusu, naš poznati strip-crtač Štef Bartolić (Dick Long!!!), koji nam se pridružio na drugom pivu jer živi na susjednom brdu, onako za sebe kaže - "Crno kao đavolja duša...". Savršenstvo!

U familiji Hollingsworth, 14-mjesečni Liam vodi glavnu riječ (svi smo tihi tijekom degustacije), dok pokraj nas supruga Branka djeluje kao inspiracija, a ne onako kako zlobni muški um zamišlja ženu čovjeka koji svaka dva tjedna cijeli dan u garaži osam sati kuha juhu od ječmenog slada. Svugdje je aparatura, boce, točionici, ali to nikoga ne smeta.

Matt ne želi u profesionalce, kaže da uživa kuhati za sebe i prijatelje, kao i točiti na prvomajskim i inim okupljanjima dobre ekipe. Tako da, na najveću moguću žalost, Mattov nektar nije na prodaju, niti će ikada biti. Dakle, probajte se sprijateljiti s čovjekom, pohađati s njime veselice ekipe pivskih kuhara sa sajta pivarstvo.info, ili, naravno - počnite spremati svoje pivo. Matt je uvijek tu da vam da koristan savjet.

Pivili!

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Neki piju od radosti, neki od tuge, a neki od ranog jutra.
Ruska poslovica

Nacrtaj mi krigl

Migoya - Mierda.jpg
Migoya - Mierda.jpg





Najnovije iz kategorije Reportaže