Pivnica.net
Banner

Reportaže

Pivo koje obara

Mato Pejić   |   19.04.2011.     2591

Pivo koje obara

Muškarci koji su pili Chotěbořovo pivo radovali su se životu, puštali mašti na volju, nisu se svađali, niti opterećivali glupostima. Napokon, kažu, kada bi se vratili kućama, osnaženi tim pivom, učinili su suprugama sve što bi im u očima vidjeli, a zahvaljujući šestom čulu mogli su ispuniti i sve njihove tajne želje. Stoga su dame svoje muževe rado slali piti Chotěboř. Tako zbori jedna od niza legendi satkanih o tom pivu vrijednom svake hvale.  

No, ono što danas pijemo pod tim imenom staro je doslovce samo par godina. Naime, pivovara koju je havličkobrodska tvrtka Ross izgradila u gradiću Chotěboř u moravskoj regiji Vysočina, puštena je u pogon na proljeće prije dvije godine; u kotlovima za kuhanje slada počelo je krčkati početkom lipnja 2009., a prve su količine svijetle desetke u bačve natočene mjesec dana kasnije. To pivo mogu kušati pivoljupci u samoj Chotěboři, gdje ga nudi osam lokalnih gostionica, i u još šest gradova na području Vysočine u petnaest pivnica i kafića.
Sve o pivovari u Chotěboři, njenoj gradnji i početku rada zna svaka češka pivopijska beba, jer je taj projekt zadobio golemu pozornost svekolike javnosti. Znaju to i svi koji drže do pivskog renomea u nas, a zahvaljujući stranici www.pivnica.net, koja, koja je potegla svoje češke veze, o tom događaju se ekskluzivno izvijestilo i u Hrvata.

Razlog tomu je činjenica da je to prva pivovara s industrijskim načinom proizvodnje izgrađena u Češkoj nakon puna četiri desetljeća, a osim toga građena je u vrijeme vrlo nesklono malim industrijskim pivovarama, kada se proces globalizacije u pivarstvu najsnažnije očituje baš kroz masovno zatvaranje malih pivovara, iz kojih novi vlasnici proizvodnju premještaju u svoje najveće tvornice.

Doduše, majstor pivar Oldřich Záruba brani se da to zapravo i nije industrijska pivovara, jer se kuha samo deset tisuća hektolitara piva godišnje, isključivo prema staroj češkoj recepturi i strogo tradicionalnim postupkom, te se ne pasterizira, a neke vrste se ni nefiltriraju, ali zbog tehnologije proizvodnje i činjenice da se pivo flašira i plasira u trgovačku mrežu, ovu pivovaru ipak smatraju industrijskom. Na kraju, to je potpuno nevažno. Ali, moramo se zapitati kakvo je to chotěborsko pivo o kojemu se ispredaju legende kojima počinje ova reportaža, ako je ta pivovara posve nova, i nitko u tom kraju ne pamti da je tu ikada postojala tvornica piva?

Priča o tome počinje u stilu dobre stare bajke i kaže kako bilo da bilo (Bog zna je li to bilo), ali legenda govori da jest... Nekad davno, na mjestu gdje se danas nalazi grad po imenu Chotěboř, stajalo je samo malo seoce s crkvicom. Prvi spomen toga naselja pronalazimo još u 12. stoljeću, a za sada još nepotvrđena predaja uz crkvu spominje i obiteljsku pivovaru. Mjesni majstor pivar zvao se krsnim imenom Chotěboř, a kuhao je ukusno pivo po tajnom obiteljskom receptu, koje su pili ljudi iz bliza i iz daleka. Ali u selu i njegovoj okolici nije bilo izvora vode, pa je valjalo dovoziti izvorsku vodu iz drugih krajeva Češkomoravske visoravni. Ljudi su vjerovali da je upravo ta voda u kombinaciji s tajnim receptom davala pivu onaj neponovljivi okus. Kažu da je pivo kuhano od najboljih sirovina koje su se pod vještim rukama majstora pivara pretvarale u ukusan napitak, stvoren za svih pet čula. Naime, tijekom pivskog obreda pivopije su uživale svim osjetilima - vidom, sluhom, opipom, njuhom, a dakako i okusom. Najprije su pivo razgledali i odmah na njega dobili tek, još kad su čuli šum pivskih mjehurića i pogladili orošeni keramički vrč, bilo je dovoljno još pivo pomirisati i u slast potegnuti iz krigla. Mještani su obožavali to čarobno pivo, te su tvrdili da osjećaju kao da ono u njima budi šesto čulo.

No, seoski su muži tako silno žudjeli za šestim čulom, da često doma nisu uspijevali doći bez obilate pomoći svoje pivske braće, pa su žene to pivo zajedljivo zvale i Chotě zboř!, jer je njihove muževe obaralo na zemlju. To je vrlo uspjela igra riječi stvorena od pivarova imena Chotěboř, a u slobodnom prijevodu bismo mogli reći Ruši muževe!

Što je sve i u kojim omjerima u pivo stavljao vješti pivar, to od njega nitko nikada nije saznao. Bio je doduše oženjen, ali mu Bog nije podario djecu, pa je ostao bez nasljednika i svoju tajnu nije imao na koga prenijeti. Recept je, kažu dobro sakrio, a tajnu odnio sa sobom u grob. Mnogi su recept tražili, neki su bili i jako blizu, ali uvijek im je nedostajao barem mali koračić. Tajni recept bio je izgubljen.

S vremenom se selo razvijalo i od njega postala općina, koja je, prema nekim izvorima ime dobila prema izvjesnom Chotěboru iz Vchynica. Ali, nakon svega nije teško dokučiti čije je krsno ime tu zapravo odigralo glavnu ulogu. Godine 1278. Chotěboř je povišena u status grada, a 1331. dobiva čast kraljevskog grada. Zgrada pivovare, međutim, nije sačuvana. Pretvorena je u prah i pepeo tijekom husitskih ratova, kada je grad osvojio i razorio knez Petr Hromadka iz Jistebnice. Tijekom stoljeća mnogi su majstori pivari pokušavali pronaći izgubljenu recepturu, želeći se proslaviti pivom koje kod ljudi budi šesto čulo, a kod žena poslušnost i odanost. I iskusni pivar Oldřich Záruba, koji se i sam rodio u Chotěboři, cijeli je život sanjao o kuhanju piva tako ukusnoga, da i supruge shvate zašto njihovi muževi večeri provode doma s kriglom u ruci ili s društvom u birtiji. Záruba je za tajni recept, koji je možda odredio ime njegova rodnog grada, doznao od svoga djeda. On doduše nije imao nikakve veze s pivarstvom, ali volio je popiti pivo, a u njihovoj kući se priča o tajnom receptu već stoljećima prenosila s koljena na koljeno. Kad je Oldřich Záruba dobio priliku voditi proces proizvodnje piva u svom rodnom gradu, shvatio je to kao znak. Još veći znak i iznenađenje bila je vijest investitora da je kopanjem temelja pronađena nekakva škrabica s receptom. Kad je Záruba pročitao famozni recept zaprepastio se njegovom jednostavnošću. Do savršenstva mu je do tada manjkao samo mali korak. Sada ima i to, ali naravno, svoju tajnu nikome ne želi otkriti.

To je ta priča, kojom ova pivovara mami mušterije pozivajući se na nastavljanje tradicija pivovare koja možda nikada nije niti postojala. U svakom slučaju, sve jako dobro zvuči, a reklamni slogani „Pivo za šesto čulo i okus koji ne blijedi", u kontekstu ove priče dobivaju puni smisao.

Tekst Pivo koje obara objavljen je u 55. broju magazina Restaurant&Hotel, drugom ovogodišnjem. Restaurant&Hotel, stručni magazin za ugostiteljstvo i turizam, na svojim stranicama donosi novitete i trendove iz svijeta hotelijerstva i ugostiteljstva. Kompetentan je, aktualan, informativan i stručan. Redakcijskim i dizajnerskim pristupom Restaurant&Hotel otvara nove spoznaje i ideje profesionalcima iz struke.

Business-to-business magazin Restaurant&Hotel namijenjen je sljedećim ciljnim grupama: menadžerima hotela, motela i ugostiteljskih objekata, direktorima hrane i pića, direktorima nabave, vlasnicima i voditeljima restorana, bistroa, konoba, gostionica, boljih caffea, slastičarnica, predstavnicima turističkih zajednica, ministarstava i državnih institucija, putničkih agencija, marketinških agencija, ravnateljima i profesorima ugostiteljskih škola, dekanima i profesorima fakulteta za turizam. Magazin izlazi šest puta godišnje u nakladi od 7.000 primjeraka. Distribuira se u vlastitoj organizaciji izdavača, putem pošte, adresiranjem na tvrtke ili pojedince navedenih ciljnih grupa u Republici Hrvatskoj. Magazin ima i odličnu web stranicu, na kojoj možete i prolistati virtualno izdanje ranijih brojeva.

Komentari


Podijelite ovaj članak




Postani pivski sommelier

ArhivIzreke o pivu

Nacrtaj mi krigl






Najnovije iz kategorije Reportaže