Postojinevjerojatna stvar – bar usred šume, pivo se hladi u potoku, ima sokova, keksa.Nitko ne pazi na robu, nitko ne naplaćuje. Plaća se u kasicu na panju. To nijehalucinacija beskućnika, nego stvarnost u Rychlebskoj gori, na 750 metaranadmorske visine. Upravo tu, par stotina metara od vrha Smrk, skriva seoriginalni šumski bar. Gostionica, koja nema radno vrijeme.
VáclavPavlíček, lugar koji (još) nije izgubio vjeru u ljudsko poštenje, treću godinuvodi gostionicu pod vedrim nebom, u kojoj svatko može uzeti štogod hoće, aplatiti može holiko hoće, a niti ne mora. Unatoč tome, poduzeće nije propalo,dapače, posluje dobro. Ima i onih koji ne uzimaju ništa, jer ne mogu vjerovatida takvo što postoji, kaže Pavliček, koji za turistima čisti ovo jedinstvenoizletište, na kojem je ove godine na prvi dan proljeća padao snijeg, i napadaločitavih četrdeset centimetara.
Inače, ovdjeizletniku, namjerniku sve stoji na raspolaganju, baš kao u pravoj gostionici,jedino što se mora poslužiti sam. Pod jednim panjem je kutija s čašama, malodalje primus za kuhanje čaja ili kave. Tu su žličice, šećer, začini, čak iplatneni ubrusi. U drvenom žlijebu, koji teče izvorska voda su svakojaki napiciu limenkama i tetrapaku. O pivu da i ne govorimo.
„Ovo je kaooaza u pustinji. Sretan sam što sam vas napokon upoznao. kad bih imao šešir,skinuo bih ga pred vama,“ kaže Pavličeku mlađi gospodin, oduševljen šumskomkrčmom. No, ni on, niti drugi namjernici, ne zna kako je do toga došlo. A sveje počelo s projektom Čeških šuma, čiji je Pavliček radnik, gradnje korita shladnom vodom na frekventnim turističkim odmorištima. Stručnjaci, naime,predlažu hodačima sa štapovima da podlaktice namaču u hladnoj vodi. Kad je većimao korita s hladnom vodom, stavio je u njih energetski napitak, koji je –savršeno ohlađen – sjajno godio, a jednom se desilo da je neki izletnik uzeosok i za njega ostavio novac. Tako je rođena ideja, koja je sada postala pravihit. Što je više napitaka ostavljao u koritima, sve je više novca nalazio, a snjim i ispisane poruke zahvale i oduševljenja. U porukama je nalazio iprijedloge za proširenje ponude, pa je tako bar rastao. Novac se može ostavitiu improviziranoj kasi, no mnogi turisti ti ne razumiju, ili tome ne vjeruju, papopijeno plaćaju u podnožju brda kod vlasnika pansiona. dešava se da se ublagajni u šumskom baru skupi veći iznos, pa izletnici, koji vlasnika poznaju,donesu mu novac, da ne bi stajao u šumi. A nalazio je i ovakve poruke: HolbaIIII. Plaćam sutra. Nemam sitno, samo tisuću kruna. (Holba IIII, to značičetiri piva Holba)
No,dešava se i da lokalna dječurlija okrade šumski bar. Razbiju blagajnu i uzmunovac, pokupe piće, a odnesu čak i štambilj koji planinari udaraju u svojednevnike hodanja. Kao iskusni lugar, većinu tih huligana poznaje i mogao bi sepobrinuti da se primjerno kazne, ali on vjeruje da i njih može preobratiti nasvoju stranu. „Idem k njima i uvjeravam ih. U današnje vrijeme sigurno im se nemože isplatiti ako četvorica idu u planinu i ukradu stvari u vrijednosti tristokruna. Vjerujem da uskoro neće tamo ići krasti, nego čuvati stvari,“ kažePavliček. U vrijeme kada uz pomoć interneta može i noću pratiti hranidbudivljači na hranilištima, mogao bi postaviti web kamere i iz topline dnevnogboravka pratiti što se dešava u šumskom baru, ali o tome ne želi ni čuti. „Tobi izgubilo smisao. „Radije ću riskirati da izgubim koju krunu,“ kategoričan jePavliček. Internet je odigrao važnu ulogu u pronošenju glasa o neobičnomplaninskom šumskom, bircuzu i za njega je to dovoljno.
Izvor: idnes.cz
