Na današnji blagdan Velikog petka katolička crkva propisuje strogi post i nemrs. Kroz čitavu korizmu, onih 40 dana od Pepelnice do Uskrsa, sugerira se posvemašnje odricanje od svih blagodati trpeze, a u popularnim korizmenim odlukama iznimno visoko kotira odricanje od alkohola. Stoga ćete možda pomisliti da ovo nije dobro vrijeme za pivo. Pomisliti i grdno pogriješiti.
Ima onaj jedan slučaj – sigurno ste o tome čitali – kad nekakav Amerikanac čitavu korizmu provede odričući se svega osim piva, i eno ga kako već četvrtu godinu zaredom posljednju čvrstu hranu pojede na pokladni utorak. No taj usamljeni ekstrem zanimljiv nam je zato što je dotični isposnik izjavio kako je inspiraciju za pivsku dijetu dobio od bavarskih redovnika iz 17. stoljeća koji su kuhali posebno pivo za korizmeni post (Fastenbier). U samostanima je, naime, postojalo pravilo zvano Liquida non frangunt ieiunum, što znači da tekućina ne krši post, a u prijevodu na njemački (Flüssiges bricht das Fasten nicht) ovaj moto kao reklamni slogan koriste za svoja korizmena piva njemačke i austrijske pivovare Schlenkerla i Stiegl. Zahvaljujući tom principu fratri su u dane posta pili pivo, koje su sami kuhali, a za Uskrs su se častili naročitim specijalima s više slada, više okusa, više tijela i više alkohola, koji su zadovoljavali sve potrebe organizma za hranjivim tvarima. Zapravo su redovnici obilato prebacivali nutritivne norme, jer je u samostanskim kronikama zabilježeno da je svaki fratar dnevno fasovao pet vrčeva piva.
Vrlo je vjerojatno da je i na posljednjoj večeri, koja je prethodila Isusovoj muci i smrti na križu, u kaležu koji je Sin Čovječji ponudio apostolima uz riječi Uzmite i pijte od ovoga svi...zapravo bilo pivo. Također i u Kani Galilejskoj prije će biti da je onu silnu vodu pretvorio u pivo, nego u vino, kako piše u svetim knjigama, a jedna američka pivovara, nazvana po sumerskoj pivskoj boginji Ninkasi, kao svoj poslovni slogan koristi tvrdnju da je Isus bio homebrewer. Ovo će se mnogima činiti bogohulnim, ali tu su tezu zdušno branili mnogi ugledni autori, pa i jedan kog dobro poznaju posjetitelji ove stranice – češki liječnik i evangelički pastor Zdeněk Susa, autor Velike češke pivske knjige.
Svi oni ističu da se u Bibliji, koja na mnogim mjestima spominje alkohol, pa i dobrobit od njegove konzumacije, nijedan jedini put izrijekom ne govori o pivu. Uglavnom se piše o vinu te tu i tamo o opojnom piću. Zašto onda ti autori misle da se u biblijskim pričama zapravo radi o pivu. Zato, smatra američki pivski novinar Jay R. Brooks, što je pivo bilo vrlo popularno na Srednjem istoku i bilo je kudikamo raširenije od vina. Loza je bila relativno rijetka, dok je ječma bilo u izobilju. Onda je, naravno s čisto tehničke točke gledišta, daleko logičnije da je Isus promijenio vodu u pivo, uostalom pivo već sadrži 92 posto vode. Pretpostavljamo naime da je svećenička kasta u to vrijeme bila upućena u tajne kuhanja piva. Isus je bio svećenik pa prema tome...
Izvorni tekst novog zavjeta pisan je na aleksandrijskom dijalektu, poznatom i kao koine, na govornom stilu grčkog jezika, koji je bio u upotrebi u helenističkom razdoblju poslije Aleksandra velikog (od 300. godine prije nove ere do 300. godine nove ere). Većinom se zasniva na starijim tekstovima pisanim hebrejskim i aramejskim jezikom. Neki znanstvenici danas vjeruju da je, kad je Isus čudesno pretvorio vodu u vino na svadbi u Kani Galilejskoj (Ivan, 2;1-12), grčkom riječi za vino, Oivoc (ili oinos) pogrešno prevedena aramejska riječ za „opojno piće" – za koju ne postoji doslovan prijevod, a to bi lako moglo biti pivo.
Pivo se u Bibliji, dakle, izgubilo u prijevodu.
Ilustracija: Čudo u Kani Galilejskoj