Šveđani nemaju svoj festival piva. Ne u onom formatu kakav bi taj omiljeni napitak zaslužio. I zato rado odlaze u, preko mora, susjednu Njemačku. Ili upriliče vikend festivalčiće na brodu za Dansku. Helsingborg - Helsingör.
A nije da ga nisu imali. Još davne 1896. u Malmö-u je, u okviru izložbe industrije i rukotvorina, održana i prezentacija četiri lokalne pivske sorte. Taj događaj se s malo dobre volje može smatrati pivskim jubilejem.
U požutjelim kronikama se može pročitati ushićenje kad se „sam kralj Gambrinus" prošetao ovim Skånskim gradom. Podsjetili su i na osam pivovara koje datiraju još s početka 16. stoljeća, kad se njemačko pivo moglo kupiti samo u specijalnim točionicama.
Već 1683. ima 25 tvornica piva. Godine1820. taj broj pada na desetak. U redu, Malmö je tada imalo manje stanovnika od današnjeg Daruvara.
Bilo kako bilo, pred nešto više od 120 godina održan je „pivski festival" i na njemu je uvedena povijesna novina. Samo petnaestak godina ranije bilo je nezamislivo da jedan gospodin uđe pod pivski šator i naruči pjenasti braunasti saft. A sada je odjednom bilo prihvatljivo da, zamislite, i švedske dame budu poslužene u istom lokalu.
Sve švedske novine tog vremena kao i kućni „portali" brujali su o tom revolucionarnom činu.
Ni poslije, u ovoj srdačnoj skandinavskoj zemlji, nije bilo mnogo događaj revolucionarnijeg karaktera. Razvoj slobodne misli je učinio svoje. Umjesto u nacionalnom toru šveđani su ostali na čistom zraku osobnih sloboda i tolerancije.
Umjesto rasama, neprijateljima i ideologijom bavili su se duhovnim zdravljem, naukom i mirotvorstvom.
I lagano, pijuckaju pivo. I rimuje im se sa „živo".
Foto:
Strandpaviljongen (paviljon na plaži), popularna ljetna restauracija u Malmöu, izgrađena 1896. godine za Nordijsku izložbu industrije i rukotvorina. Paviljon je izgradio tamošnji veslački klub, čije se prostorije vide lijevo od restauracije. Strandpaviljongen je srušen 1950. godine.
