Pivo iz kraja kraljice recepata
Još jedna - pa skoro bih rekao klasična - češka pivska priča. Sjajna mala pivovara Všerad u malom mjestašcu Všeradice, nedaleko Berouna, a sve nadomak glavnom gradu, s tek četiristotinjak žitelja, nalazi se u bivšem vlastelinskom dvorskom imanju i u restauriranim gospodarskim zdanjima nudi sijaset atraktivnih pratećih sadržaja.
Al da krenem otpočetka. Zapravo je to bio jednodnevni posjet prijateljima, s kojima često provodimo ljetne praznike u Velikoj Prapratnoj na Pelješcu, Míreku Jelineku i njegovoj supruzi Šárki Svobodovoj u Řevnicama nedaleko Praga i nisam ni mislio da ću tamo imati priliku zaviriti na tako dobro pivsko mjesto. Znam, naime, da je u susjednom selu, Lety se zove, hotel s mini pivovarom, dakle Pivotel MMX, ali o njemu sam već pisao nakon posljednjeg posjeta, pa nisam mislio da će ovoga puta biti nekih posebnih pivskih užitaka. Ali, moj domaćin je mislio drugačije. Prvo me je nagovarao na Krušovice, „koje su savršene iz tanka", kako ih toči njegov brat u obiteljskoj pivnici U Jelinků, a onda smo u restauraciji U Rysů kušali istoimenu nefiltriranu jedanaesticu, skuhanu po želji vlasnika u minipivovari u susjednom mjestu, koja je na onoj lipanjskoj vrućini obojici sjajno godila
Kad smo dakle na svestrano zadovoljstvo uspješno apsolvirali Rysa, uvjerili se da burazova pivnica odlično živi na svježim Krušovicama iz tanka, a uzorci risa i svih vrsta Krušovica su uredno natočeni i plastične boce, da se ne bi slučajno žeđalo slijedećih dana u Pragu, Mírek je predložio da skoknemo do jedne lijepe i fine male pivovare u Všeradicama, „ta to je samo petnaest kilometara..." Nisam dopustio da mi dvaput govori, a nisam ga puno ni gnjavio pričom o tome da su mi piva te minipivovare (dobro) poznata i da prema tom mjestu imam posebne osjećaje... to ću kasnije ispričati samo vama. Tek, u roku keks sjedili smo u kombiju, a Mírek je putem objašnjavao kako su njegove Řevnice općina praških vikendaša, da imaju tri i pol tisuće stanovnika, a ljeti, kad svi Pražani pobjegnu iz velegrada na svoje seoske kuće za odmor, broj se utrostruči. Okolo, uz rijeku Berounku, je more igrališta za golf, a na par kilometara odatle je Karlštejn, najvažniji češki dvorac, u kojem se čuvaju kraljevske krunidbene relikvije. Samo par tjedana ranije, početkom lipnja - Mírek to ni ne zna, ali nama je to baš zgodna referenca - na festivalu Rockový slunovrat u Řevnicama je svirao Dubioza kolektiv... I, eto nas. Dolazimo na ogromno bivše vlastelinstvo s dvorcem i sedamdeset hektara zemlje oko njega, a golemo i pregolemo dvorište okruženo je lijepo restauriranim gospodarskim zgradama. U jednoj od njih je pivovara, a moj Mírek nas vodi ravno prema njoj, pa kroz pivovarsku restauraciju (praznu - ta, podne je!) direkt u proizvodni pogon, a tamo nas dočekuje ljubazni i dobro raspoloženi majstor pivar.
„Čast mi je biti majstor pivar u ovoj krasnoj maloj pivovari u Všeradicama," počinje svoju priču naš sugovornik Jiří Diviš. „Što se tiče piva, prvenstveno smo orijentirani na lagere češkog tipa, a kuhamo svijetu jedanaesticu, imamo stalno na točioniku i polutamnu jedanaesticu i američku IPU, četrnaesticu, a pokušavamo i s drugim vrstama piva, pa tako sada nudimo Summer Ale, osmicu, lako ljetno osvježavajuće pivo, budući da smo mi preko ljeta prije svega biciklistička restauracija."
Riječ je o veoma laganom pivu s tri i pol posto alkohola, i kod kojeg ugodna aroma koju pivu daje hmelj citrus i visoka gorkost ima za najvažniju zadaću da „momentalno gasi primarnu brutalnu žeđ," kakvu znaju imati biciklisti nakon žešće ture pedaliranja.
„Ovo ovdje što upravo dozrijeva je australski ale, na kojem eksperimentiramo s australskim hmeljem ela," pokazuje majstor Jiří na jedan od tankova u pogonu, i dodaje: „Što se tiče same pivovare, riječ je o pravom biseru, a posude koje ovdje imamo izvorno je koristio Martin Matuška, koji je svojevrsni češki pivski guru i koji je opremu prodao vlasniku ove naše pivovare."
Tu moramo malo zastati i skinuti šešir panu Matuški, jer sam baš na ovoj pivskoj ekskurziji, u samostanskoj vrtnoj pivnici na Strahovu pio neka od njegovih sjajnih piva. Matuška je, inače, zanat iskovao u neposrednom susjedstvu te vrtne pivnice na praškom gornjem gradu, u kompleksu premostranske kanonije, u samostanskoj pivovari, gdje je kreirao pivsku liniju Sveti Norbert. A onda se upustio u poduzetničke vode , te pokrenuo vlastitu istoimenu pivovaru u mjestu Broumy, a to je od Všeradica pa valjda ne više od dvadeset kilometara.
„Kotao za kuhanje ima zapreminu od pet hektolitara, zovemo je petica, ovo tu je kada za cijeđenje sladovine, a što se tiče podruma, gdje naravno također možete pogledati, imamo sedam tankova od po tisuću litara. Primijetit ćete da nemamo otvorene posude za vrenje, nego cilindrično-konusne tankove u kojima se odvija i vrenje i dozrijevanje, odnosno odležavanje," objašnjava majstor pivar Diviš, dodajući da je pivovara predviđena za kuhanje petsto hektolitara piva godišnje, ali može se skuhati i šesto hektolitara. Lani je skuhanom i prodano 450 hektolitara. Uglavnom se pivo plasira u Prag („upravo su kolege otišle s novom isporukom"), u tamošnje pivoteke, dakle specijalizirane pivske dućane, ali i u niz pivnica u kojima se toči. Pan Diviš nam još tumači da e pivovara nalazi na obnovljenom dvorskom dobru, koje je posije Drugog svjetskog rata nacionalizirano i oduzeto od vlasnika, da bi 1993. bilo vraćeno njihovim nasljednicima. Dodaje i da su „evo baš ovdje" nekad bile štale za krave, tamo dalje konjušnice, a sada je, upravo „preko puta nas" krasni muzej Magdalene Dobromile Rettigove, autorice najpoznatije češke kuharice...i hvali se kako imaju sjajnu vodu jer od nedaleke lokacije „Čertove schody, pa sve do Barandova u Pragu, podzemlje je od čistog stopostotnog vapnenca, koji prirodno filtrira vodu, a ta voda se odlično slaže s kvascem, kvasac je prosto obožava." Slad kupuju u sladari Kounice, a hmelj u Žatecu, izuzev, naravno, onih američkih aromatičnih hmeljeva za piva gornjeg vrenja...
Tu bismo se mi lijepo s gospodinom Divišem pozdravili, razmijenili vizitke i oprostili, te na šanku kupili sva piva koja se trenutno nude - kao što i jesmo - da nismo razgovor na samom kraju dovukli na teren Hrvatske i ovdašnje češke manjine i da nismo onda morali pretresti sve što uz to ide. Pan Diviš se živo sjeća kako je tu prošle godine bila ekipa iz Daruvara, na čelu s predsjednicom Saveza Čeha Libušom Stranjik i njezinim suprugom Tončijem i kako su s gospodinom Bohuslavom Stibalom, vlasnikom svega ovoga i pivovare ich iz Valdekadogovarali da u daruvarskoj Češkoj galeriji gostuje izložba djela čeških slikara iz fundusa všeradičke galerije i kako je to bilo prekrasno druženje sa sjajnim ljudima...
Na tom druženju u pivovari gosti iz Daruvara spomenuli su ikako u redakciji manjinskog tjednika imaju čovjeka koji se bavi pivom i svakodnevno piše o njemu na svom pivskom portalu, a na to je ljubazni domaćin spakirao i poslao mi pet litrenih boca njihovih piva i knjigu 100 najboljih malih i srednjih pivovara, iz koje upravo sad čitam: „Naziv općine Všeradice, koja leži 15 kilometara od Berouna, vjerojatno je izvedeno iz vlastitog imena Všerad. To je jedini takav toponim u cijeloj Češkoj, a prvi pisani trag o njemu datira iz 1262. godine i nalazi se na darovnici, kojom Oldřich iz Valdeka daruje Všeradice samostanu Sveta Dobrotiva..."
Vlastelinstvo dobiva novi život i novi smisao 2008. godine, kada ga kupuje Bohumil Stibal, vlasnik tvrtke Some,cz, te u obnovljenim objektima, uz pivovaru uređuje galeriju i muzej Magdalene Dobromile Rettigove, prosvjetiteljice, književnice, autorice bajki, kazališnih komada i kratke proze, ali zapamćena naročito kao kraljica kuharskih recepata, autorica knjige Domaće kuharice, koja je rođena u ovom mjestu. Onda je otvoren stilski ugostiteljski objekt Kod gospođe Magdalene, a zatim i dvorska pivovara Všerad, koja uz rečene češke lagere kuha i - također rečeni - Summer Ale, ali i nekoliko drugih piva gornjeg vrenja, uz ostala australski pale ale Protinožec, irski suhi stout Black Man ili crvenu IPU Red Gentleman...
Uz sva druga čudesa ima ova pivovara i pivobus, kojim razvozi svoje pivo, a to je oldtimer Citroen HY, kakav je u slavnim filmovima vozio i - Fantomas...
I tako - za onim pivom i knjigom došla je u Daruvar i izložba - uveličala je proslavu češkog državnog praznika i imala lijep odjek, a došao je i pan Bohumil Stibal, i to ne jednom, a posljednji put baš nedavno, početkom srpnja, kada je s poberounskim glazbenim sastavom Třehusk bio na Danu češke kulture u Doljanima kod Daruvara. No, uspjeli smo se promašiti... Tako će moja zahvala na poklonu koji mi je onomad poslao i čestitke na svemu što radi u Všeradicama i naročito u pivovari, pričekati neku novu priliku... sad, da li njegov slijedeći posjet Doljanima, Daruvaru i uopće Hrvatskoj, ili ću ja morati još jednom potegnuti do Poberounja. Ni njemu ni meni, to sigurno neće biti teško.
