Pivo i vrućina

    Upozoravaju nas ovih dana medicinari neka „boravimo u hladu i unosimo u organizam što više tekućine“. Propuštaju naznačiti kakve: vode, konjaka, ili možda cijankalija, što bi bio moj prvi izbor da sam suicidalniji nego što jesam. Nekome drugom, tko ljubi vrućinu kao ja, možda tu i tamo padne na pamet da se obračuna sa sobom kad ne može s termometrom.

     Unositi tekućinu, dakle. Dobro, ali koju?

     Odgovor sugerira najnovija reklama iz serije čuvene po provincijskom humoru i interpretima kao iz koprivničke dramske grupe, no ovaj put začudo pogođena. „Daj i meni malo te klime“, cvili neki buco aludirajući na bocu koja „osvježi dan“. Kako također nemam air conditioning mehaničkog tipa, i sam sve češće posežem za pjenušavom klimatizacijom. Ona i vrućina, kao prst i nokat.

     Tekućina trenutka bila bi, znači, pivo. Odnosno, da me se ne optuži za poticanje na alkoholizam, malo ću preformulirati: voda danju, pivo navečer.

     Pa sam tako i jučer i prekjučer skočio u birc čim je jarosna kugla spuznula za obzor, a vjerojatno ću i večeras, odmah nakon prognoze. Ona me dodatno inspirira na cugu, naime, jer osim što se klimatiziram, u pivu utopim i bijes. Ne samo zato što se najavljuje nastavak pripeke, nego zbog općenitih nesporazuma meteorologije i pojma „lijepog vremena“. Kažu Vakula i društvo, obećavajući još nekoliko dana u kojima će se disati na škrge: „Lijepo vrijeme se nastavlja.“

     Redovitiji čitatelj sigurno je zapazio da imam pik na sinoptičare. Istina, idu mi na jetra, ponajprije zbog svog koncepta ljepote. Pet godina gule jebeno težak faks, moraju nabiflati matematike i fizike kao da će praviti atomsku bombu, ali ih ne nauče da sunčano nije eo ipso lijepo. Ljepota je izrazito osobna kategorija, podložna ukusu kao ništa na svijetu, inače bismo svi htjeli ženiti istu curu, voziti jednak auto i vješati po zidu slične mazarije u sličnim okvirima. Meteorologija bi imala baratati tehničkim terminima, tipa „vedro“, „oblačno“ i „kišovito“, a vrijednosne sudove prepustiti nama. Kako to objasniti estetskom arbitru s Griča?

     A nisu mu te zablude od jučer. Još negdje prošle ili pretprošle godine pisao sam o slučaju kad nas je Dnevnik prvo izvijestio da je sedamdeset ljudi zbog ekstremno visokih temperatura završilo na Hitnoj, a onda je Čačić u prognozi veselim glasom najavio „nastavak lijepog vremena“. Srećom, po običaju nije imao pravo, jer su već iduće noći s hladnom frontom naišli oblaci. I taman je onih sedamdeset udahnulo zraka i napustilo bolnicu, kadli evo na ekranu Nataše Strelec-Mahović, totalno deprimirane: „Sudeći prema razvoju situacije, vrijeme nam ovaj mjesec više neće biti naklonjeno.“

     Slično imamo i ovaj tjedan, u kojem Sunce nanovo provodi taktiku spaljene zemlje, kao kakav hrvatski vitez u Ahmićima ili srpski delija u Škabrnji. Lijepi gradovi lijepo gore, opet na trideset i kusur. Upravo sjedim za računalom u furuni radne sobe okrenute jugu, kojoj je trenutno jedina prednost u tome što mi pripravlja klopu bez kuhinjskih pomagala. Izvaditi ručak iz frižidera i unijeti ga u ovu prostoriju znači samo po sebi podgrijati ga. To je nekome krasno? Osobno, život u pećnici držim hororom. Meteorolozi ne, oni su suprotnog mišljenja, s obzirom na to da su sinoć oko osam za danas najavili još jedan lijep dan.

     U Hidrometeorološkom zavodu, dakle, nastavlja se konfuzija oko ljepote. Sunčano je lijepo, makar nas ubilo. Oblačno se proglašava ružnim, lošim, odnosno „nenaklonjenim“, i kad sprženoj Hrvatskoj pruža dašak žuđene sjene, svježijeg zraka, blagotvorne kiše. Mudri bi rekli da jedno bez drugoga nema rezona, kamoli privlačnosti, jer ljepota samo u mijeni jest. Ali što kad moderan meteorolog nije dijalektičar!

     Upravo suprotno, nastupa kao Ozirisov svećenik, nukajući i druge neka se uteknu poganskom kultu Sunca. Pa svi moramo uživati u znojenju, mazanju faktorom 45 i škiljenju kroz najtamnije naočale. A nek se sunce na dan-dva skrije iza oblaka, od gledateljstva se odmah traži potištenost, sve do novog odlaska na respirator Hitne pomoći, što sinoptička struka naziva „poboljšanje“. Hvala. Misliti da tmuran dan može biti lijep – zar je to u doba ozonskih rupa takva hereza?

     Trenutno je popodne, u hladu jesam, no jedva čekam večer ne bih li udovoljio i drugome dijelu liječničkog savjeta: da u organizam unesem tekućinu. Hoću, bogami, tri do četiri krigla, pa kvragu i vrijeme i vremenoslovci.