Pivo i vlast

Stoje u obrnutoj proporciji.

Nikad boljeg piva ni lošije vlasti. I to ne samo kod nas.

Revolucija u pivskoj industriji posljednih nam je desetljeća priuštila neviđene pivske užitke. Naša osušena grla najviše mogu zahvaliti „malim“ proizvođačima diljem svijeta.

Za raliku od mnogih lipih stvari koje našu učmalost i nekreativnost zaobiđu, s pivom nije takva stvar. I naši su se pivoljupci pridružili općem trendu pivskih eksperimenata.

Za razliku od onih koji navodno vode zemlju, donose jalove zakone, propisuju čudne odluke i miješaju se u individualne slobode za koje smo mislili da smo davno izborili.

Puno prije bijelog ili crvenog početnog polja.

Oko kojeg nas grlati ministar (i) ovih dana sramoti po inozemstvima. Bez imalo kompetencije za bilo kakvom važnijom reformom s izraženim instiktom za kleptomaniju, nadmenost i prostakluk vlast nam, eto, želi odrediti i temperaturu u spavaćoj sobi i rashlađenost dnevne. Kažu ne više od 21 i ne manje od 25. Pa se vi pušite! Ili, pa vi pušite, kako se već kaže.

Protumjera je to propisana od naredbodavaca iz Brisela. Koji se na taj način navodno suprostavljaju ratu u Ukrajini.

A mi šutimo!?

Dokle?

Znam! Dok nam ne povise dozvoljenu temperaturu piva.

Iako je ta granica, mjereno u celzijusima, relativna, jako hladna piva imaju do četiri stupnja. Ledena obično mjere do sedam stupnjeva, a ima i sorti koje mogu opeći jezik pa ih grijemo do sedamdeset stupnjeva.

Za craft vrste, kažu, nema neke univerzalne optimalne temperature.

E, sad zamislite da nam vlast odredi da pivo ne smije biti hladnije od, recimo, petnest stupnjeva. I to po ljeti.

Ako to ne bi bio razlog za revoluciju onda ja ne znam koji bi!