Pivo i turizam
Pjena i njezina braća
Dražen Matošec
05.09.2009.
Kaže slogan: "Mediteran kakav je nekad bio!" Kakav bio, takav
ostao, dodali bi cinici, misleći na kašnjenje vapora, fjakaste konobare,
polusatna čekanja na pivo i slično.
ostao, dodali bi cinici, misleći na kašnjenje vapora, fjakaste konobare,
polusatna čekanja na pivo i slično.
Na svoju žalost, ne mogu se složiti. Naš Mediteran nije "kakav je
nekad bio", nego mnogo jeziviji. Ovu tezu kanim potkrijepiti paradigmatskom
slikom iz jednog od paradigmatskih centara paradigmatske pizdarije zvane
hrvatski turizam: Zadra.
Imaju ondje fenomenalnu prigradsku plažu, odnosno niz plažica
smještenih na obrubu poluotoka gdje je priroda obavila sve: pobola borove,
tlo prekrila iglicama, razlomila stijene na obali i među njih naplavila
oblutak. Čovjek, a to bi u ovome slučaju značilo Dalmatinac, dugo je
odolijevao da ne upropasti opus naturae. Smjestio je negdje pedesetih ili
šezdesetih posred raja "Hotel Pinija" koji se sasvim lijepo uklopio, s
obzirom na to da se njegova bjelina jedva nazire u gustoj borovini. Raja je
tapkala po iglicama, cupkala po oblutku, bućkala se u moru, slušala šum
valova, gledala akvamarin, tirkiz i bjelinu, neki eventualno i broncu unutar
bikinija... Naši istomišljenici, naravno, tu su si pastoralu kušali
uljepšati cuclanjem piva dopremljenog iz nedalekog grada. Jer kad ste u
savršenstvu, pivo ima učinak kao LSD: pučina je modrija, borovi zeleniji,
popuna badekostima bujnija... I tako je idila trajala i trajala - otprilike
do prošle godine. A onda se čovjek, tj. Dalmoš, odlučija umišati.
Netko mu je, naime, usadio ideju da se turizam ima temeljiti na
tzv. "sadržajima". Sadržaji bi bili noćni klubovi, barovi, watergani,
ski-jetovi, parasailing i sl., po mogućnosti masovno. No problem je u tome
što se "sadržaji" međusobno isključuju s prirodom koja bi u toj dihotomiji
onda logično bila "forma". Što više "sadržaja", a upravo to sugerira moderna
turistička strategija, to manje "forme". Drugim riječima, priroda cijelom
dužinom Jadrana - minus Kornati - gubi bitku i osuđena je na izumiranje.
Poluotok hotela Pinija jedan je od bezbrojnih dokaza.
Tamo su prvo borove iglice iz nepoznatih razloga zamijenili
tucanikom, tako da sada ili nosiš japanke ili cupkaš bos u stilu Freda
Astairea. Onda su u pozadini najljepše plaže, u zoni pinija, raskrčili teren
i posuli ga pijeskom, te po sredini rastegnuli mrežu: pogađate, odbojka. Kad
puhne vjetrić, kupače s te mini Sahare neprestance zasipaju pješčane oluje
što ih stvaraju bosa stopala. Krika je pritom nepodnošljiva. Ne brzajte s
fantazijom da igraju guzate koke kakve gledate na Eurosportu i muljate ženi
da vas interesira odbojka. Ne, ovdje imate posla s lokalnim mulcima.
Maloljetnici iz okolice našli su si idealan provod, spoj svega što najviše
vole: rekreacije, deranja i teroriziranja furešta. Nedaleko igrališta
osvanuo je potom i beach bar, odakle nakon jedanaest trešti zvučni "sadržaj"
tipa Eminema. Gluhome bi možda palo na pamet skočiti na pivo, ali bi
požalio. Viđao sam takve naivce i evo kako su se opuštali. Kad bi povjetarac
promijenio smjer, odmah bi im sasuo prst pijeska u čašu. Povrh toga, svaku
minutu-dvije zviznula bi ih u leđa odbojkaška lopta, praćena kricima: "E,
balun, e, balun!"
Problem je s pivom i turizmom u tome, naime, što je pivo dio
"sadržaja", ali ujedno i njegova žrtva. Piti ga - znači biti osuđen na kafić
koji bi sam po sebi bio dovoljna pokora, no nažalost, u torturi mu pripomažu
saveznici tipa odbojke na pijesku. Ako mislite da ćete problemu doskočiti
tako što ćete sami kupiti nekoliko boca i mirno ih ispijati nešto podalje od
beach bara i igrališta, ne gajite previše nade. Sadržajizacija onoga
zadarskog poluotoka, koji je samo simbol Jadrana u cjelini, nije dovršena.
Slutim da se priprema gradnja nekoliko watergana, a onda i finalni korak -
uklanjanje borova koji samo smetaju. Zadrom se, usput govoreći, u posljednje
vrijeme pronose bapske brbljarije da su pinije alergene, pa iz gradskih
parkova već polako iščezavaju.
Mislim da govorim u ime mnogih čije se jadranske avanture svode na
bijeg od "sadržaja" i manijakalno traženje "forme": ne kanim se ni kupati ni
piti pivo uz objekt koji bi ubrzo mogao promijeniti ime iz "Hotel Pinija" u
"Hotel Sadržaj". Kad borovi i ondje budu posječeni, utrt je put pretvaranju
Jadrana u kolektivno Zrće, ili Ibizu, ako hoćete, u kojoj će samo onaj
fjakasti konobar ostati isti.
Pa si možemo reklamirati more preciznijim sloganom: Mediteran kakav
nikad nije bio plus Mediteranac kakav je uvijek bio.
nekad bio", nego mnogo jeziviji. Ovu tezu kanim potkrijepiti paradigmatskom
slikom iz jednog od paradigmatskih centara paradigmatske pizdarije zvane
hrvatski turizam: Zadra.
Imaju ondje fenomenalnu prigradsku plažu, odnosno niz plažica
smještenih na obrubu poluotoka gdje je priroda obavila sve: pobola borove,
tlo prekrila iglicama, razlomila stijene na obali i među njih naplavila
oblutak. Čovjek, a to bi u ovome slučaju značilo Dalmatinac, dugo je
odolijevao da ne upropasti opus naturae. Smjestio je negdje pedesetih ili
šezdesetih posred raja "Hotel Pinija" koji se sasvim lijepo uklopio, s
obzirom na to da se njegova bjelina jedva nazire u gustoj borovini. Raja je
tapkala po iglicama, cupkala po oblutku, bućkala se u moru, slušala šum
valova, gledala akvamarin, tirkiz i bjelinu, neki eventualno i broncu unutar
bikinija... Naši istomišljenici, naravno, tu su si pastoralu kušali
uljepšati cuclanjem piva dopremljenog iz nedalekog grada. Jer kad ste u
savršenstvu, pivo ima učinak kao LSD: pučina je modrija, borovi zeleniji,
popuna badekostima bujnija... I tako je idila trajala i trajala - otprilike
do prošle godine. A onda se čovjek, tj. Dalmoš, odlučija umišati.
Netko mu je, naime, usadio ideju da se turizam ima temeljiti na
tzv. "sadržajima". Sadržaji bi bili noćni klubovi, barovi, watergani,
ski-jetovi, parasailing i sl., po mogućnosti masovno. No problem je u tome
što se "sadržaji" međusobno isključuju s prirodom koja bi u toj dihotomiji
onda logično bila "forma". Što više "sadržaja", a upravo to sugerira moderna
turistička strategija, to manje "forme". Drugim riječima, priroda cijelom
dužinom Jadrana - minus Kornati - gubi bitku i osuđena je na izumiranje.
Poluotok hotela Pinija jedan je od bezbrojnih dokaza.
Tamo su prvo borove iglice iz nepoznatih razloga zamijenili
tucanikom, tako da sada ili nosiš japanke ili cupkaš bos u stilu Freda
Astairea. Onda su u pozadini najljepše plaže, u zoni pinija, raskrčili teren
i posuli ga pijeskom, te po sredini rastegnuli mrežu: pogađate, odbojka. Kad
puhne vjetrić, kupače s te mini Sahare neprestance zasipaju pješčane oluje
što ih stvaraju bosa stopala. Krika je pritom nepodnošljiva. Ne brzajte s
fantazijom da igraju guzate koke kakve gledate na Eurosportu i muljate ženi
da vas interesira odbojka. Ne, ovdje imate posla s lokalnim mulcima.
Maloljetnici iz okolice našli su si idealan provod, spoj svega što najviše
vole: rekreacije, deranja i teroriziranja furešta. Nedaleko igrališta
osvanuo je potom i beach bar, odakle nakon jedanaest trešti zvučni "sadržaj"
tipa Eminema. Gluhome bi možda palo na pamet skočiti na pivo, ali bi
požalio. Viđao sam takve naivce i evo kako su se opuštali. Kad bi povjetarac
promijenio smjer, odmah bi im sasuo prst pijeska u čašu. Povrh toga, svaku
minutu-dvije zviznula bi ih u leđa odbojkaška lopta, praćena kricima: "E,
balun, e, balun!"
Problem je s pivom i turizmom u tome, naime, što je pivo dio
"sadržaja", ali ujedno i njegova žrtva. Piti ga - znači biti osuđen na kafić
koji bi sam po sebi bio dovoljna pokora, no nažalost, u torturi mu pripomažu
saveznici tipa odbojke na pijesku. Ako mislite da ćete problemu doskočiti
tako što ćete sami kupiti nekoliko boca i mirno ih ispijati nešto podalje od
beach bara i igrališta, ne gajite previše nade. Sadržajizacija onoga
zadarskog poluotoka, koji je samo simbol Jadrana u cjelini, nije dovršena.
Slutim da se priprema gradnja nekoliko watergana, a onda i finalni korak -
uklanjanje borova koji samo smetaju. Zadrom se, usput govoreći, u posljednje
vrijeme pronose bapske brbljarije da su pinije alergene, pa iz gradskih
parkova već polako iščezavaju.
Mislim da govorim u ime mnogih čije se jadranske avanture svode na
bijeg od "sadržaja" i manijakalno traženje "forme": ne kanim se ni kupati ni
piti pivo uz objekt koji bi ubrzo mogao promijeniti ime iz "Hotel Pinija" u
"Hotel Sadržaj". Kad borovi i ondje budu posječeni, utrt je put pretvaranju
Jadrana u kolektivno Zrće, ili Ibizu, ako hoćete, u kojoj će samo onaj
fjakasti konobar ostati isti.
Pa si možemo reklamirati more preciznijim sloganom: Mediteran kakav
nikad nije bio plus Mediteranac kakav je uvijek bio.
