Pivnica.net
Banner

Pjena i njezina braća

Pivo i toalet

Dražen Matošec   |   10.10.2008.     2085

Pivo i toalet
Brine se neki čitatelj za mene i sudbinu ove stranice. Kaže, citiram doslovce: „Fakat ne kužim o čemu češ ti pisati a ne znaš nabrojati deset piva...“ Kritika – jer tako je shvaćam - baca u depresiju. Posvetite cijeli tekst onome o čemu kanite, a onda se ispod zadnje rečenice, pod egidom „Komentari“, pojavi dokaz da se nekome od nerazumijevanja razvalila vilica. Možda ga zbunjuju cjeline u kojima se dade naći i drugih riječi, osim „kužiš“, „ono“ i „brijati“, na koje su moderni naraštaji sveli međusobnu komunikaciju. Jer, iz pravopisa, tona i stila razabire se da je autor pripadnik generacije školovane na internetskim forumima. Dakle, u prepisci nehajne spram pravopisa i bontona, ali zato vraški direktne. Odmah se prelazi na ti, saspe u lice što se ima sasuti, i sve to potpiše pseudonimom. No ta izravnost, poduprta prisnim tituliranjem, ne smeta mi koliko totalno nerazumijevanje. Pa, da ponovim, ukratko i polako. PI-SAT ĆU O O-NO-ME ŠTO JE S PI-VOM U VE-ZI. I ne treba mi za to bogzna kakva ekspertiza. Radi usporedbe, Karl May je najbolje retke posvetio Indijancima koje nikad nije vidio. Ja sam pivo vidio, čak ga i pio, pa će mi valjda poći za rukom da ga povežem s nekolicinom srodnih fenomena. Neka ih moj mladi bijeli brat, ako baš želi, shvati kao moje Indijance. OK? O njima „ču pisati“.
          A upravo mi pada na pamet jedan takav. To je fenomen, ili točnije, fenomenka koja nam zna biti važna, pa hajde da se s njom postupno upoznamo.
          Čini se da u Hrvatskoj počinje prevladavati kafić s toaletom otvorenog tipa. Respect, rekao bi Ali G, hajde da novo doba donese i nekakav stvarni boljitak. No i dalje ima punktova, i to ne samo špelunki, u kojima se WC čuva kao vojni objekt. Usput govoreći, takve bi lokale trebalo izvana propisno obilježiti upozorenjem „TKO NEMA SITNO, ULAZI NA VLASTITU ODGOVORNOST!“ i nekim od odgovarajućih slikovnih simbola, među kojima prvi pada na pamet prekrižen pimpek. Da se već prije ulaska zna - nećeš ga vaditi ako u džepu nemaš pripremljenu jednu kunu. Što u pravilu nemate, jer još niste platili, pa vam nisu ni razmijenili dvjesto. Krenete dakle prema vratima označenima slikom na kojoj anđelčić piški u tutu, čime se naivcu koji ulazi najavljuje slast rasterećenja. Kad tamo, iza vrata i ljupkog anđelka, njegov antipod: mefistovska pojava u zmazanu širclu, posjednuta pokraj tanjurića što nedvosmisleno poručuje da bez sitnije kinte neće biti onoga što mališan radi na vratima. Dvije stotke vam se ne daje, za usitnjavanje više nema vremena... Upravo se, naime, ostvaruje krilatica koja kaže: ne možeš ti piti toliko sporo, koliko te može potjerati brzo. Došlo je dotle da već cupkate sitni čardaš kojemu tempo udara mjehur, ali mukte prolaza nema, jer se babac spreman ustobočiti i krupnim bokovima spriječiti pristup pisoaru. U Zagrebu je zovemo klozetfrau, tu robusnu stražarku. Barmen i klozetfrau dva su pola pivske dijalektike, on zadužen za tezu punjenja, ona za antitezu pražnjenja. Vidimo, dakle, da je posrijedi vještica najvišeg ranga: čuva drugo od dva glavna svetišta pivske sljedbe. Prvo je šank. Odmah za njim – toalet.
          Ili WC, zahod, šekret, nazovite ga kako hoćete. On je posljednja faza pivskog rituala, i kod kuće i na javnome mjestu, jer pišanje je najmlađi brat pjene, ako se ne računa mamurluk. Toalet valja tretirati kao kapelicu koju se obavezno pohodi barem jednom, pred fajrunt. Tko je mimoiđe dok je bilo vrijeme, još u bircu, praktično je osuđen na njezine profanije inačice, poput grma, vrbe u parku... I stubišta nas katkad miomirisom podsjete da je netko zaobišao anđelčićevu zonu – možda baš zbog klozetfrau - a kad noću prolazim pored HNK, bojim se i njušiti. Na sjedište kakve političke stranke, hajde, ako je stislo, ali na kazalište, brate... Prezir prema kulturi ne odobravam, što ću. A prezir prema kulturi prezir je i prema pivu.
          I gle, već smo pri kraju, a nismo se ni dotakli onoga što toliko skrbi mog kritičara iz uvoda. Uvjeravam ga da ovo o čemu sam pisao nema veze s vrstama piva. Brand je brand, sila je sila.

Komentari


Podijelite ovaj članak




ArhivIzreke o pivu

Rezultat dvaju monologa u pivnici ne mora biti dijalog.
Murphyjev zakonik, De Neverov zakon o monolozima u pivnici

Nacrtaj mi krigl








Najnovije iz kategorije Pjena i njezina braća