Da odmah na početku raščistimo: kakva je veza između piva i selebritija? S neizmjernom radošću zaključujem: nikakva! Ta nam je ohrabrujuća činjenica danas polazna točka, pa ćemo u nastavku pokušati da na nepostojanju teme sagradimo temu. Pivo i selebritiji nešto su poput dvaju polova, odnosno antipoda koji se mjerkaju preko neizmjerne distance što dijeli normalan život od pokondirenog kreveljenja po tzv. televizijskim društvenim kronikama.
Regularan pivopija totalno je nezanimljiv maloljetničkim TV-ekipama koje ordiniraju zagrebačkom špicom, štoviše, piće pred njim prvi je dokaz da ga se ne može naći u „Who is who“ hrvatskih idola. Dečkići i curičke s kamerom i mikrofonom prezrivo frknu i kreću dalje u potrazi za nekim tko cucla otmjeniji drink. Selebritijima, naime, nije na kraj pameti da na špici ili bekstejdžu Fešn vika budu viđeni s Ožujskim. Tako banalna cuga diskreditirala bi ih do boli u očima trendovskih gurua koji uvijek pomno prate i brutalno kritiziraju svaki njihov potez. A onda zbogom teško stečenoj reputaciji redkarpetovskog brenda.
Što se u tim krugovima otprilike konzumira doznali smo neki dan, kad su u jednom od fol glamurovskih programa intervjuirali Antu Gotovca, a ovaj odao da pije šampanjac s Red Bullom. To mi nekako ide uz njega, kao što mi uz Nevena Ciganovića hodaju tetkasti koktelčići tropskih boja, iz kojih vire suncobran, plastična palma i slamka.
Slamka je ovdje neizostavna ne samo iz estetskih, nego i praktičnih, fizičkih razloga: da bi komercijalni televizijski kanali uopće razmotrili nečiju kandidaturu za selebritija, taj prethodno mora proći operativni zahvat kojim mu se usne pumpaju do veličine para horizontalno postavljenih kranjskih kobasa. A kako s takvom gubicom ne možeš piti normalno, kamoli lokati muško piće poput piva – jer bi se propisno ispolijevao, kao Dudley Moore kad je ono u Desetki došao od zubara - ne preostaje ti mnogo više od cuclanja. Usta su, naime, kirurškim putem oblikovana za slamčicu, doživotno isturena u formu kakvu vaša poprimaju kad djetetu dajete poljubac u čelo, za laku noć. Selebritiji su osuđeni da žive i umiru s usnama koje pozivaju na pusu, te će vjerojatno i pop koji im jednoga dana bude davao posljednju pomast doći u napast da im u taj selebovski trejdmark ispod nosa utisne cjelov.
Nego, da usput vidimo što se, osim ćube kao u kakadua, traži za stjecanje statusa selebritija. Nema tih kriterija previše: minimum radnih postignuća, trideset godina života ili manje, osam razreda osnovne škole ili manje i, po mogućnosti, niže čelo od voditelja, urednika i direktora Nove TV. Tko udovolji ovim malobrojnim ali strogim uvjetima, strožima nego za primitak u HAZU, pojavit će se pred kamerama Red Carpeta i steći šansu da ga ondje razvlače iz tjedna u tjedan i pritom prave budalom. Jer i to je jedna od cijena statusa, biti izložen ironiji emisije koja status dodjeljuje. Ondje vlada uistinu apsurdna praksa - da se jedni blesani izruguju drugima misleći da su pametniji. Odmah nakon uvodne špice pred kamere Red Carpeta istrčava ono dvoje neprispodobivih voditelja, zauzimaju gard kao da su završili tri faksa i krenu čerečiti kreature koje su sami izmislili i od kojih žive. Neviđen tip simbioze, kao da one ptičice što kljuckaju buhe na nilskom konju počnu jedna drugu gurkati krilcem i posprdno se kesiti debelom bedaku koji ih hrani. To što sami imaju mozak veličine graška, sarkastičnim kritičarima ne smeta.
Da, zaboravili smo još jedan zahtjev. Da bi selebriti bio selebriti, mora se uputiti u spiku koja ga dodatno udaljava od zdravog razuma i ostatka svijeta. Mi obični smrtnici govorimo hrvatski, a selebovi selebovski, jezik kojem je pravopis stvarao autorski dvojac Svilan-Delale, uz asistenciju stručnih konzultanata tipa Grubnića i Ciganovića. To retardirano filološko čedo, začeto kad je engleski u nekom mračnom kutku nategnuo hrvatski, razaznaje se po izrazima tipa „her stajlist“, „masthevovi“ i sl. Da netko od frendova spomene Anti Gotovcu riječ „sniženje“, bijelo bi ga pogledao i pričekao da u pomoć pritekne prevodilac s hrvatskoga na selebovski. „Aha, autlet, pa kaj ne veliš, stari...“
Trebamo li onda žaliti što pivo nije postalo „bir“?
Naše web stranice koriste kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža.
Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje.
