Muškarci su vizualna bića, takvima ih je – odnosno, takvima nas je - Bog dao. Ako nekome crkne auto, što veli Seinfeld, ne stigne dignuti haubu a već mu preko ramena vire tri glave čiji se vlasnici propinju na prste da nešto ne propuste, kao da se među masnim svjećicama daje pornić. Ili, čim netko u vodu hitne udicu s debelom glistom, evo odmah iza njega nas, u broju koji ukazuje na ekipnu poremećenost, s obzirom na to da je praćenje nepomičnog plovka gnjavaža i za glavnog aktera, kamoli za promatrače.
A da nema takvih izazova, odvrnuli bismo vjerojatno pipu u kuhinji i škicali vodu kako teče. Na kraju krajeva, gledamo i domaći nogomet, što je također oblik – rekao bih – određene patologije.
Pacijenti, moramo vidjeti pod milim Isusom sve.
No to ne znači da su nam pobude za kibiciranje jednako rangirane. Pa da pogledamo listu prioriteta: iako solidno plasirani, pokvaren motor i ribolov, kao i nogomet, nisu vodeći. Jer na vrhu su, naravno, komadi u prolazu. A s njima u ovu priču ulazi i pivo.
I to zato što je upravo terasa kafića bez konkurencije najbolja promatračnica. Nudi komociju, vrč svijetloga, društvo za razmjenu dojmova, te stratešku poziciju. Bilo da je smještena uz prometnu ulicu, plažu ili rolersku stazu, što je moj osobni favorit. A upravo to imamo ovdje na Jarunu: i terase kafića, mnogo demokratskija Motrišta od onih nekadašnjih, televizijskih, i stazu za rolanje.
Svedeno na statičnu geometriju, tijelo rolerice ne zvuči kao bogzna što: stožac nasađen na dvije kugle, ispod dva vretena, ispod još dva, uža. Ali kad to bude stavljeno u pogon, pa počne međuigra uzrokovana pokretom, kakva nebeska mehanika... Između struka i seta kotačića odvija se gibanje seksepilno do drskosti, a jedino što ga sapinje jest uzani šorc. I dobro da ga sapinje.
Ponekad je zabavno kibicirati kibicere, kad počne gušći promet prvoligašica kakve sam opisao u prethodnom odlomku. Klize jedna za drugom, onim dvjema sferama pod strukom izvode festival sitnih bezobraština, grijeh je bilo koju propustiti. I odjednom vidiš kako se deseci faca s terase sinkrono pomiču lijevo-desno, kao na tribinama teniskih igrališta, samo ne tako brzo, jer su cure i na rolama sporije od loptice. Uostalom, i one znaju da ih se sa štekata snima. Čemu se onda prerano izblendati iz kadra?
Osim što je ugodno, zdravo i kompatibilno s pivom, kibiciranje je i izrazito kulturno. Mnogi misle da je skeniranje žena nepristojno; ja sam suprotnog uvjerenja, držim kako upravo ignoriranje ukazuje na nedostatak manira. Ne fermati gospodičnu koja se upicani za gledanje isto je što i dreknuti za njom: „Sori, mala, nisi mi ne znam kaj!“ Budimo džentlmeni, dakle - i uputimo pogled.
Da se pritom razumijemo, za komentare jesam, onako, među sobom; za dobacivanje ne, to mi je prostački. Uostalom, oni što dobacuju redom su mlađi, a njima su promatranje i glasna opaska nešto poput uvertire upucavanju. To ih čini uljezima u metjeu koji je u svojoj srži vrhunski larpurlartizam. Da postoji Olimpijada pasivnih sportova, kibiciranje bi bilo među glavnim disciplinama. Pravi kibici zato manje podsjećaju na zavodnike u zasjedi, a više na krdo ostarjelih lavova koji plijen promatraju s akademskim interesom. Za skok više nisu, predatorski im je instinkt atrofirao, ugrabili su što su ugrabili. Neki od njih ne mnogo više od lovine koja ih trenutno čeka doma, s viklerima na glavi. No zato su im oči zdrave.
Možda ćete reći da je pivo u svemu ovom nebitno, no nije tako. Od njega profesionalnim gledateljima omekša duša, otupi pogled i snize se kriteriji. Što koristi objema stranama: dečki gledaju s više gušta i manje kritike, rolerice misle da su zgodnije no što katkad jesu. Sretni i mi i one.
Osobito je to uočljivo kad prođe stvorenje bolno željno muške pažnje, ili slabije obdareno, ili debeljuškasto. Da nije piva, frajeri bi možda gledali kroz nju, okrutno indiferentni, prema šaranima što se bacaju po površini jezera. Nakon dvije do tri boce, naprotiv, rutinski zažagore, a curi ponos napne prsa, u obraze natjera krv... Odšparta svojim putem, samosvjesnija, uspravnija, ženstvenija...
Nekako, osobito kroz pivsku maglicu, uistinu ljepša.
