Pivo i rekreacija

         U čemu je razlika?“ – pitat će neki od vas, slutim, kad pročitaju gornji naslov. „Pa pivo jest rekreacija, ne?“ Tako reagiraju oni pripadnici našega spola, ne baš malobrojni, kojima je piće jedini hobi. Ali nisam to imao na umu. Kad kažem rekreacija, mislim ponajprije na aktivnosti koje rezultiraju znojem, ne mamurlukom.

          No iz nekoga nedokučivog razloga i njima je pivo vjeran pratilac.

          Da se odmah razumijemo, sam sam prestao prakticirati cuganje uoči, za vrijeme, ili neposredno nakon većih tjelesnih napora. Evo zašto. Svojedobno sam nakon višesatne brdskobiciklističke ture po Samoborskom gorju sjedio pred kafićem, na brežuljku s kojeg se trebalo spustiti još nekoliko stotina metara do parkirališta gdje je čekao auto, i cuclao Fantu. Tada se pojavio neki lokalac, sjeo za susjedni stol, i počeo mjerkati prvo bajk, a onda mene. „S Velikog Dola?“ – dobacio je kad je znatiželja postala neizdrživa. „S Oštrca“ – odgovorio sam i nehajno dodao, vješto skrivajući ponos: „Više od dvadeset kilometara.“ „No, pa nakon toga ne ide limunada“ – reče frajer, kao uvod u nesportski dio avanture. Jer onda nam je prvo on naručio pivo, pa ja, pa on, pa ja...

          Sat-dva poslije spuštao sam se cestom onih posljednjih petstotinjak metara do auta, kadli me na jednome oštrom zavoju zanijelo ulijevo i nađoh se nenadano pred haubom auta koji se penjao u suprotnom smjeru. Stali smo pravodobno, i ja i vozač koji mi je svašta nabrojao. Uglavnom, stigao sam sretno do parkinga, nakon kraćeg petljanja natovario vjerni bajk na krov, te potom bez teškoća i do Zagreba. Činilo se, doduše, da je promet dvostruko gušći nego inače, a i slijeva kao da sam spazio ne jedan nego čak dva King Crossa. Ali hvala bogu, nigdje usput policijske patrole. Dvostruke, kako bi mi se vjerojatno pričinilo toga dana.   

          Nikad više, rekoh sebi kad sam se napokon dokopao sigurnosti doma. Otad nadalje švicam se danju, a tankam eventualno noću, odnosno navečer. Ne samo da je manje pogibeljno, držim, nego i manje zbunjujem srce, pluća, krvotok, jetru i ostalo. Jer, što se zbiva ako odmah nakon sporta navalite na pivo i cigarete – taman ste uvjerili organizam kako mu mislite dobro, kad odjednom, ispada da ste ga samo zajebavali. Razmak od nekoliko sati, naprotiv, daje dr. Jekyllu, zvanome sportski tip, vremena da se preobrazi u mr. Hydea. Pa se i teško stečena kondicija ne čini upropaštenom praktično isti čas.

          Drugi fakini drugih su navika, koliko mogu prosuditi. Neprestano po planinarskim domovima viđam tipove koji potežu drito iz boce; toliko su naime dehidrirani da si ne stignu natočiti u čašu. Na jednoga uz kavu, u prosjeku, dolaze trojica uz Žuju. Uspon ih je očito energetski ispraznio, tako da gore, na vrhu, moraju što hitrije doliti gorivo za spust. Odatle zabavan prizor po sljemenskim stazama, kakvome se zna svjedočiti nakon kišnih dana, kad su puteljci u blatu, a stope jasno vidljive. Uzbrdo tragovi špartaju izrazito ravno; nizbrdo, pak, u neurednim sinusoidama, da bi se svaki kilometar ili dva usmjerili oštro ulijevo ili udesno, prema žbunju. Ne treba biti Sherlock Holmes da se shvati kako je dečke naglo stislo. A poslije, kad se vrate kući, suprugama objašnjavaju prednosti života na friškom zraku, dok im se jezik petlja.

          Slično se događa i po malonogometnim igralištima, kamo tisuće momaka u godinama hodočaste svakog nedjeljnog prijepodneva. Hakl je, barem ovdje u Zagrebu, nešto poput proštenja, samo uz više psovki i alkohola. Desetak pivskih manekena lufta trbušine u zabavnoj simulaciji trčanja, popikavaju se preko lopte i stalno kunu jedni druge, kao da su najgori dušmani, a ne frendovi iz djetinjstva – „Pa ne dodaje se tako, konju!“, „Daj u for, majmune!“, „Punom nogom, vole!“ i sl. Kad napokon bude gotovo, cijela ta menažerija iz predgrađa - konji, majmuni i volovi - bratski posjeda na gajbe i krene prazniti sadržaj. Pivo, pljuga, i razgovor je smjesta pomirljiviji. Polako postaje jasno što bijaše pravi cilj okupljanja i otkud ona nervoza tijekom utakmice.

          Interesantno, ženama je takoreći totalno stran ovakav tip rekreacije. Zato valjda duže žive.